Odri Hepbern, zvezda filma “Doručak kod Tifanija” (Breakfast At Tiffany’s) bila je poznata po svojoj krhkoj figuri, ali malo ko zna da je ona bila posledica gladovanja u Drugom svetskom ratu i uticala na njenu smrt.
Naučnici ukazuju da su njeni geni izmenjeni jer je trpela glad u periodu okupacije Holandije u Drugom svetskom ratu.
Dr Nesa Keri smatra da postoji veza između loše ishrane i genetskih poremećaja koja može objasniti epidemiju gojaznosti i dijabetesa u današnjem vremenu.
Glad Odri Hepbern
Odri Hepbern, rođena je u Belgiji kao ćerka holandske baronice i engleskog bankara i boravila je u Holandiji kada je Hitlerova vojska “pregazila” zemlju 1940.
Zajedno sa starijim bratom borila se da preživi u radnom logoru gde su njeni ujak i rođaka ubijeni.
Od novembra 1944. do maja 1945. vremenu koje je u holandskoj istoriji zabeleženo kao “gladna zima”, patila je od užasne neuhranjenosti.
Nemci su blokirali područje u Holandiji i uzrokovali masovnu glad koja je ubila oko 18.000 ljudi.
Hepburnova je tada imala 16 godina i jela samo lukovice tulipana i hlebove od trave. Rat je provela krijući se od nacista u podrumu.
Zbog mršavosti je celog života patila od anemije, respiratornih problema i hroničnih poremećaja krvi.
Nakon veoma teških borbi sa nizom bolesti, umrla je 1993. dva meseca posle operacije raka debelog creva.
Jednom prilikom je rekla: “Čovek bi pomislio, da se posle godina provedenih u strahu od nacista, nikad u životu više neće požaliti na nešto”.
Sada dr Keri, britanski biolog i bivši lektor na Imperial koledžu u Londonu piše knjigu u kojoj ukazuje da je loše zdravlje glumice rezultat genetskih promena uzrokovanih lošom ishranom u detinjstvu.
Takve promene su otkrivene zahvaljujući novoj nauci o takozvanoj epigenetici. Sada postaje jasno da se čovek ne rađa sa genima koji ostaju isti do kraja života.
Veliki broj njih može biti promenjen “epigenetički” okolinom i ishranom. S promenom gena, dolazi i do izmene njihove funkcije.
Slučaj Odri Hepburn je jedan od više hiljada žrtava gladi u Drugom svetskom ratu, koje su proučavane prethodnih godina.
Izveštaji o gladnima iz Drugog svetskog rata
Izveštaji tih studija otkrivaju ključne tragove toga kako loša ishrana može pogubno uticati na zdravlje.
Zahvaljujući odličnom čuvanju ratnih izveštaja, naučnici u Holandiji uspeli su da prate takve ljude više od pet decenija.
I zaista, poslednje analize pokazuju da je loša ishrana u detinjstvu povezana sa srčanim oboljenjima kasnije u životu.
Zabrinjavajuće je otkriće i da loša ishrana roditelja može ozbiljno narušiti zdravlje nerođene dece.
To naročito važi za majke koje su se loše hranile u prva tri meseca trudnoće.
Dok su bebe rođene u “hladnoj zimi” bile normalne veličine, nasledile su doživotni problem: one u kasnijim godinama imaju mnogo više kilograma nego što je to uobičajeno.
Neke teorije upućuju da kada je beba neuhranjena u materici, pokreće se samoodbrambeni mehanizam koji metabolizam stavlja u stanje pripravnosti za gladna vremena.
Ta epigenetička promena uzrokuje da telu prioritet bude skladištenje masti i razvijaju se krupniji jetra, srce i mozak.
Nedavne studije o bebama rođenim tokom gladnih godina, pokazuju da su one patile od drugih problema i u starosti uključujući i demenciju.
Neki od tih efekata su prisutni i kod potomaka osoba iz te grupe – unučića ljudi koji su patili od gladi.
Ne samo da su geni dece promenjeni epigenetički, nego su štetne promene prenete na dve generacije.
Slučaj “Overkaliks”
Ishrana očeva takođe igra važnu ulogu, kako se pokazalo u istraživanju ljudi koji žive u izolovanim oblastima na severu Švedske koja se naziva Overkaliks.
Početkom 20. veka taj region patio je od ozbiljnog nedostatka hrane, a ti periodi bili su ispresecani pravim izobiljem.
Istraživači su otkrili da je kod očeva koji su jeli lošiju hranu u periodu puberteta, deca i unuci su imali povećan rizik od dijabetesa, za razliku od potomaka očeva koji su se bolje hranili u razvojnim godinama.
Pošto je Overkaliks bio tako izolovan, njegovi stanovnici su genetički bili snažno povezani. To se vidi i po neobično visokom broju gojazne dece, jer je njihov metabolizam pretrpeo epigenetičke promene.
Gen za gojaznost
Nekoliko godina ranije, naučnici na Kembridž univerzitetu otkrili su jedan gen koji može ugroziti decu čije su se majke loše hranile u trudnoći.
On se naziva Hnf4a i uvećava šansu od dijabetesa, srčanih oboljenja i tumora, kasnije u životu.
Istraživanje je pokazalo da taj gen igra ključnu ulogu u proizvođenju dovoljne količine insulina – hormona koji reguliše nivo šećera u krvi.
Ispitivanje ljudskih tkiva pokazalo je da loša ishrana još u materici povećava efekte tog gena, pa u odraslom dobu povećava rizik od dijabetesa.
Srećom, moguće je obrnuti takav proces promenama u ishrani, kojima možemo zaštiti sebe i svoje potomstvo od epigenetskih oštećenja.
Naprimer, majke koje jedu hranu bogatu B vitaminom mogu smanjiti rizik od raka unutrašnjih organa svoje dece.
Većini ljudi je nepoznato kakve “nutricionističke grehe” su njihove majke imale u trudnoći, ali svi mogu uvesti takav način ishrane, koji bi sprečio određene epigenetske transformacije.
Postoje dva razloga za to: takva ishrana je ionako zdrava, a takođe štiti nerođeno dete od zdravstvenih problema u budućnosti.
Hemijske komponente neke hrane mogu podstaći gene koji potiskuju tumore, a s druge strane smanjiti uticaj onih koji utiču na njihov rast.
Takva hrana uključuju grožđe, paradajz, tofu sir, peršun, beli luk i turmerik začin – a dve najkorisnije namirnice u tom pogledu su brokoli i zeleni čaj.
Tako odnos prema hrani nadilazi ličnu odgovornost i postaje naša dužnost za buduće generacije.