Djecu danas roditelji u prosjeku prvi put puštaju da se sama igraju napolju tek sa 10,8 godina, što je više od godinu dana kasnije nego što je to bio slučaj sa generacijom njihovih roditelja. Novo istraživanje iz Velike Britanije pokazuje da odlaganje samostalnosti može uticati na razvoj djece i njihovu spremnost za prelazak u srednju školu.
Istraživanje o dječjoj igri u Velikoj Britaniji (British Children’s Play Survey) sproveli su naučnici sa univerziteta u Exeteru, Stirlingu i Readingu. Prema njihovim rezultatima, današnja djeca u prosjeku dobijaju dozvolu da sama izađu napolje sa 10,8 godina. Njihovi roditelji i staratelji takvu slobodu imali su znatno ranije – u prosjeku sa 9,7 godina.
Istraživači upozoravaju da djeca zbog toga mogu ostati uskraćena za važno iskustvo postepenog osamostaljivanja u periodu koji prethodi polasku u srednju školu.
Roditelji sve oprezniji
U istraživanju su učestvovala 1.974 roditelja i staratelja djece uzrasta od pet do 11 godina.
Više od polovine ispitanih, njih 56 odsto, reklo je da bi svoje dijete pustilo da samo izađe napolje u starijem uzrastu nego što su to njihovi roditelji dozvoljavali njima. Oko četvrtine bi djetetu dalo istu slobodu u godinama u kojima su je i sami dobili, dok bi 19 odsto roditelja to učinilo ranije.
Posebno je zanimljiv podatak da čak svaki peti roditelj kaže da svoje dijete nikada ne bi pustio samo napolje.
Taj procenat značajno je porastao u odnosu na ranije istraživanje. Godine 2020. takav stav imalo je šest odsto roditelja, dok je 2025. godine njihov udio porastao na 20 odsto. Istraživači, međutim, upozoravaju da odgovor ne mora nužno značiti da roditelji trajno žele da nadziru djecu, već da neki jednostavno planiraju da sačekaju da ona budu starija.
Djevojčice kasnije dobijaju slobodu
Istraživanje je pokazalo i razliku između dječaka i djevojčica. Djevojčicama se samostalni izlazak napolje u prosjeku dozvoljava osam mjeseci kasnije nego dječacima.
Djeca u Škotskoj, s druge strane, ovu slobodu dobijaju ranije nego njihovi vršnjaci u ostatku Velike Britanije – prosječno sa 9,9 godina.
Rezultati istraživanja, koji su objavljeni u online verziji prije zvanične recenzije, ukazuju i na to koliko se malo današnja djeca igraju u neposrednoj blizini svojih domova.
Djeca se ukupno igraju oko 3,4 sata dnevno, a nešto više od polovine tog vremena, odnosno 52 odsto, provode napolju. Ipak, na igru u blizini kuće otpada svega oko 24 minuta sedmično.
Zašto je samostalnost važna?
Prosječna dob od 10,8 godina gotovo se poklapa sa periodom kada djeca prelaze iz osnovne u srednju školu. Upravo zbog toga istraživači ovaj podatak smatraju posebno važnim.
Polazak u srednju školu često podrazumijeva da dijete počinje samostalno da putuje do škole, koristi javni prevoz i kreće se po širem području. Ako do tada nije imalo priliku da postepeno vježba samostalnost, dijete bi se moglo suočiti sa tim zahtjevima bez dovoljno iskustva i samopouzdanja.
Profesorica Helen Dodd sa Univerziteta u Exeteru navodi da je samostalna igra napolju povezana sa manjom anksioznošću, pozitivnijim emocijama i većom fizičkom aktivnošću.
Kao moguće razloge zbog kojih roditelji sve kasnije daju djeci slobodu istraživači navode prometne ulice, nedostatak sigurnih prostora za igru, sve veću upotrebu ekrana, ali i promjene u društvenim stavovima o tome koliko djeca treba da budu bez nadzora odraslih.
Ipak, istraživanje ne tvrdi da postoji određena dob u kojoj svako dijete treba da počne samo izlaziti. Studija se zasniva na odgovorima roditelja o njihovim namjerama, a ne na direktnom praćenju ponašanja djece. Spremnost za samostalnost zavisi od samog djeteta, njegove zrelosti, okruženja i nivoa rizika u kojem se kreće.
Jedna od majki koja je učestvovala u istraživanju opisala je koliko je teško napraviti taj korak.
„Moje troje djece obožava da se igra napolju, ali obično idem sa njima. Čak i kada radim, ponesem laptop u dvorište i pokušavam da se izborim sa odsjajem na ekranu dok se oni igraju u blizini. Iako su dovoljno veliki da žele više slobode, prisustvo odrasle osobe jednostavno im je postalo nešto normalno.“
Upravo zbog toga, kako je rekla, istraživanje ju je navelo da se zapita da li djeci pretjeranom zaštitom uskraćuje priliku da postepeno postanu samostalnija.
Jer, ako djeca do početka srednje škole gotovo uopšte nemaju priliku da se sama kreću i igraju van kuće, postavlja se pitanje – kada će uopšte dobiti priliku da nauče kako da budu samostalna?