“Najstarija mapa svijeta na svijetu” na vavilonskoj glinenoj ploči nedavno je, poslije nekoliko vijekova, konačno dešifrovana, a na njoj se zapravo krije iznenađujuće poznata priča.
Ploča sa klinastim pismom iz 6. vijeka prije nove ere prikazuje kartu Mesopotamije, teritorije koja otprilike odgovara današnjem Iraku, i ono za šta su Vavilonci vjerovali da počiva izvan poznatog svijeta u to vrijeme.
Snimak “najstarije mape svijeta” i priče ispisane na njoj objavio je Britanski muzej u Londonu, najstariji javni muzej na svijetu. Drevni artefakt, otkriven na Bliskom istoku, dospio je u Britanski muzej još 1882, ali je njegov sadržaj ostao misterija sve dok kustosi nisu pronašli dio koji nedostaje i prepisali klinopis.
Ploča sadrži nekoliko pasusa ispisanih klinastim pismom na poleđini, te iznad dijagrama karte koja opisuje stvaranja Zemlje i ono što je pisac vjerovao da postoji izvan nje. Mapa prikazuje Mesopotamiju okruženu dvostrukim prstenom, koji je drevni autor opisao kao “gorku rijeku”, odnosno rijeku koja je pravila granice oko svijeta koji su Vavilonci poznavali, prenosi “Ny Post”.
Unutar “gorke rijeke” mali krugovi i pravougaonici predstavljali su različite gradove i plemena u Mesopotamiji, uključujući i Vavilon, a drugi pravougaonik predstavlja reku Eufrat.
“U ovom kružnom dijagramu obuhvaćen je cijeli poznati svijet u kome su ljudi živeli, razvijali se i umirali. Međutim, na ovoj mapi ima i više od toga. Kada je riječ o djelovanju izvan granica poznatog svijeta u svijet mašte, ploča je neophodna”, rekao je Irving Finkel, kustos Britanskog muzeja i stručnjak za klinopis.
Autor mape iz doba Vavilona je takođe na mapi iscrtao ono za šta su vjerovali da postoji van njihovog svijeta, uključujući i mitska bića i zemlje, kao i referencu na danas dobro poznatu priču, u suštini vavilonsku verziju biblijske priče o Nojevoj barci.
Drevni Vavilonci vjerovali su da ostaci džinovske barke izgrađene 1.800 godine prije nove ere, koju je izradio Utnapištim, odnosno njihova verzija Noje, leže iza “gorke rijeke” na zadnjoj strani planine, iste planine na koju se nasukala Nojeva barka prema zapisima u Bibliji.
“To je prilično provokativna, zahtjevna stvar, prilično zanimljiva stvar za razmišljanje, jer pokazuje da je priča bila ista, i naravno, da jedna priča vodi ka drugoj”, zaključio je Finkel