Nadahnuće je stvar tehnike. Homo sapiens, tradicionalno, kao stimulans koristi popularne tople napitke kao što su kafa i čaj. Pušač zapali cigaru, bulji u dim. Pjesnik pijucne vino. Naučnik drmne šnaps. Generalno, uoči kreativnog procesa se preporučuje buljiti u prazno. Onaj koji uporno fiksira prazninu u njoj vidi više od nje. Ispuniti šupalj prostor posao je kreativca.
Njegov zadatak je stvoriti ono što nedostaje – iako nikad nije bilo tu. Osim toga, prizor zamišljenog kreativca, sa strane posmatran, recimo kod poslodavca, u krugu prijatelja i rodbine, ostavlja dobar utisak. Nadahnutu zamišljenost, dakle, uglavnom postižemo bezveznim buljenjem. Veliki broj profesionalnih kreativaca, zapravo, uobičava do te mjere buljiti u prazno sve dok se stvarno u jednom momentu ne zamisle. I ne nastave s radom.
Ispitivajući inovativne tehnike inspiracije, među umjetnicima i naučnicima, Berlinsko-brandenburška naučna akademija napravila je anketu. Njeni rezultati nagovještavaju promjenu kreativnog mentaliteta. Cigare i alkohol su out. Moderni njemački maheri imaginaciju potpaljuju drugačije, naime „zdravije“.
Arheolog Hermann Parzinger preporučuje džudo, matematičar Martin Aigner planinarenje. Siegfried Zielinski japansku juhu s mladim lukom. Istoričar Mark Schiess buljenje u prazninu zamijenio je iscrpnim, retromodernim šiljenjem olovke, a lingvista Wolfgang Klein otkriva da mu najbolje ideje dolaze tokom dosadnih predavanja na fakultetu. Podsjećajući na antologijsku zgodu, kada je hemičar Friedrich Kekule u krevetu usnio strukturu benzola, kolega Konrad Seppelt kolegama jednostavno savjetuje zdrav san.
„Hvala i laku noć“- kazao bi francuski nadrealni pjesnik Saint-Pol-Roux prije nego bi na kvaku spavaće sobe montirao transparent: „Pjesnik radi!“ Iako bijeg u carstvo snova često predstavlja oportunističku opciju, iz hrkanja iščitavamo centralnu stratešku tačku nadahnuća – poziciju izdvojenosti.
Tehnike inspiracije uvijek su tehnike povlačenja. Međutim. Ako je za vrijeme ledenog doba pripadnicima homo sapiensa bilo u najmanju ruku neproblematično, ako ne i ćeif, povući se u pećinu i naslikati sliku – kako onda isti efekat postići danas, u bespućima digitalne ere? Dok putem Twittera uživo pratimo ISS-misiju astronauta Chris Hadfield? Kanađanin nam svakodnevno šalje slike i poruke iz orbita. Kad smo obavješteni o brigama pankerskog pokreta u Mijanmaru jednako koliko i o zdravlju Šabana Šaulića? Kralj tvrdi da nikad neće preći na elektronski cigar.
Kamo se povući, gdje sakriti, zavući i ušuškati, ako ne na Zapadni Balkon? Ledeno doba. Sarajevo. Sunce pada za Igman. Januar. Sumrak. Ima li pećinskih medvjeda na Romaniji? Inspiracija voli sumrak, maglu, snijeg, bljuzgu, oluju, krizu, zvijer i piramidu. Ovdje je, kažu, lako biti kreativan.
Na Kovačima, Vratniku, na brdima, u kućama ispod Sedam šuma sarajevska plemena pale žarulje. Jedan za drugim. Homo sapiens je imao ideju da pritisne okidač. Šef klana, njihov poglavica, Thomas Edison zastupao je teoriju o 1 % inspiracije i 99 % posto transpiracije. Stvaralački rad kao produkt znojenja? Čisto sumnjam. Pogotovo zimi. Kad je teško zagrijati radnu sobu. Odlučujuće teže od postelje.
Tekst je preuzet sa Deutsche Welle