OVIH dana portali su prepuni priča o Facebooku i Cambridge Analytici,
a s naslovnica vrište naslovi da je ovo kraj najpopularnije društvene
mreže.
I dok oni koji priču prate od samog početka jako dobro znaju o čemu
se radi i što je problem, puno više njih uključilo se kasnije i nije im
najjasnije što se točno događa.
Odlučili smo napraviti mali vodič kroz ovaj Facebookov skandal kako biste znali što se točno događa.
Uglavnom, SCL (Strategic Communications Laboratories) i njihova
kompanija koja se bavi analizom podataka, Cambridge Analytica,
privremeno su uklonjeni s Facebooka nakon što je isplivala informacija
da su “dobili pristup informacijama” bez pristanka određenih pojedinaca.
Iako je ovo sukus priče, ista je daleko kompliciranija jer na
površini djeluje kao klasična privremena zabrana, ali implikacije su
dalekosežnije, a upleten je čak i američki predsjednik Donalda Trump.
Stoga, valja krenuti od početka. Korak po korak.
Što je Cambridge Analytica?
Ukratko, radi se o kompaniji koja analizira podatke. Ovisno o izvoru,
neki će reći da su bili ključni faktor u dva velika slučaja – Brexit i
iznenadna pobjeda predsjednika Trumpa. S druge strane, neki drugi tvrde
da se radi o kompaniji koja je u oba slučaja (ali i mnogim drugim
slučajevima) vješto prodavala muda pod bubrege.
U svojoj srži, CA ne razlikuje se previše od drugih sličnih
kompanija, a njihova je primarna funkcija pretvoriti sirove podatke u
segmentirane grupe koje oglašivačima ili političkim strankama daju bolji
uvid u to kako narod diše. Primjerice, Trumpu su pomogle da, koristeći
alate za segmentaciju, ciljano utječe na neodlučne glasače i
potencijalne republikance u područjima interesa kao što su uvijek
problematični Wisconsin, Michigan ili Pennsylvania.
Isto tako, poznati konzervativac Robert Mercer 2013. je udružio snage
s britanskom kompanijom SCL Group kako bi testirao njihova saznanja i
metodologiju prilikom utrke za mjesto guvernera u Virginiji. Kandidat,
republikanac Ken Cuccinelli, izgubio je. Mercera to nije obeshrabrilo pa
je udružio snage s direktorom SCL-a zaduženim za izbore Alexom Nikom i
zajedno su osnovali kompaniju imena Cambridge Analytica, koja je
koristeći sve ono što su naučili tijekom izbora u Virginiji stvorila što
kvalitetniji sustav koji bi se mogao koristiti u budućim političkim
kampanjama.
I upalilo je, a prva velika pobjeda dogodila se u lipnju 2016. kada
je Velika Britanija na veliko iznenađenje svih odlučila napustiti
Europsku uniju.
Samo nekoliko mjeseci kasnije CA zabilježio je još jednu veliku
pobjedu kada je Donald Trump ušao u Bijelu kuću i to upravo na krilima
pametnog korištenja podataka prikupljenih na društvenim mrežama od kojih
je najveći dio prikupljen na Facebooku.
I ovo nije ništa novo, oglašivači koriste ista saznanja kako bi
stvorili što bolje kampanje u sklopu kojih će u kratkom vremenu doći do
ciljanih skupina. I da ne bi bilo zabune, sve ovo su opća mjesta.
Jedini problem? Način na koji su došli do tih podataka.
Što se dogodilo?
Tijekom 2014. Facebook je voditeljima političkih kampanja počeo
reklamirati svoju moć spajanja kandidata s potencijalnim glasačima na
daleko osobnijem nivou. Ti podaci su većim dijelom bili bezopasni.
Primjerice, tko su registrirani glasači, gdje žive i njihove političke
inklinacije.
CA je ovo podigao na još višu razinu kada su 2015. pod krinkom
tobožnjeg prikupljanja podataka za “aplikaciju koju će koristiti
psiholozi” od Facebooka zatražili podatke o korisnicima.
Dr. Aleksandr Kogan bio je vođa tog projekta, a aplikacija je
djelovala krajnje neimpresivno. Ipak, sve nije bilo tako kako se na prvi
pogled čini.
Aplikaciju je skinulo više od 270 tisuća korisnika Facebooka koji su
samo jednim klikom aplikaciji dopustili pristup privatnim informacijama
kao što su: što lajkaju, grad u kojem žive i iste te informacije o svim
njihovim prijateljima. Ponovimo, dopustili su aplikaciji da dobije
pristup ne samo vlastitim podacima nego i podacima svih ljudi koje su
imali među prijateljima.
Da stvar bude gora, Kogan je uvjerio Facebook da će podaci biti
anonimni i da će se koristiti samo za potrebe istraživanja. Ne samo da
to nije bilo istina nego je Kogan dobivene podatke podijelio s najmanje
jednom trećom stranom – Christopherom Wyliejem i tvrtkom Euonia
Technologies. Zajedničkim su snagama stvorili bazu profila za SCL i
Cambridge Analyticu. Sve to učinili su pod krinkom kompanije Global
Science Research i Facebooku jamčili da će podaci biti anonimni.
Kako bi došli do potrebnog broja korisnika, CA je otišao korak dalje
pa su angažirali zaposlenika platforme Amazon Mechanical Turk koja
zaposlenicima omogućuje da za manje novčane iznose obavljaju niz ne
posebno zahtjevnih zadataka. Njihov je zadatak ovog puta bio ispuniti
online upitnik. Kao prvo, tražili su samo američke turkere. Nadalje,
trebali su skinuti Facebook aplikaciju kako bi mogli biti plaćeni, a
aplikacija ih je obavijestila da će od njih i njihovih prijatelja
prikupiti najosnovnije informacije.
Dakle, CA ih je na prevaru naveo da skinu alat na Facebooku koji je
za zaradu od samo jednog ili dva dolara razotkrio ne samo radnika nego i
njihove prijatelje. Ovo je bio prijelomni trenutak u kojem je
razotkriveno više od 50 milijuna korisnika Facebooka, piše The New York
Times.
Kako ti prikupljeni podaci izgledaju?
Nitko zapravo nije sto posto siguran.
Profesor David Carrol skužio je da bi mu povezanost CA-a i SCL-a
mogla omogućiti da istraži prikupljene podatke oslanjajući se na
britanske zakone koji svakom građaninu jamče pravo da provjere sve
podatke koje o njima prikupljaju online kompanije. Između ostalog i
Facebook.
U ožujku prošle godine dobio je odgovor.
Nije najjasnije kako je CA točno koristio prikupljene podatke da
stvori ove profile jer ove kategorije nisu dostupne oglašivačima i
tvorcima aplikacija. No, nagađa se da se radi o kombinaciji više izvora.
Najvažniji dio je to da Koganov tim, jednom kada bi stvorili profil,
više nije imao koristi od prikupljenih podataka. Kao što je to napisao
novinar Washington Posta: “To je kao da ste škicnuli recept za piletinu
KFC-a i na temelju toga stvorili vlastiti recept.”
Kako je reagirao Facebook?
Zuckerberg je priznao da je Facebook “napravio pogreške” u slučaju
povezanim s CA-om, a u poduljoj objavi na Facebooku napisao kako je
došlo do “kršenja povjerenja” između kreatora aplikacije Aleksandra
Kogana, firme Cambridge Analytica i Facebooka.
“Ja sam pokrenuo Facebook i na kraju dana ja sam odgovoran za ono što se događa na našoj platformi”, napisao je.
Najavio je i konkretne mjere. Za početak će, kako je obećao,
istražiti sve aplikacije koje su imale pristup velikoj količini
informacija do trenutka kad je platforma 2014. promijenjena tako da je
tada uvelike ograničen pristup informacijama korisnika. U budućnosti
će, kažu, ograničiti pristup informacijama korisnika da se ne bi
događale ovakve stvari.
“Želim vas obavijestiti o situaciji s Cambridge Analyticom,
uključujući korake koje smo poduzeli i koje ćemo poduzeti u vezi s ovim
važnim problemom.
Imamo odgovornost štititi vaše podatke, a ako to ne možemo, ne
zaslužujemo vam pružati usluge. Radim na tome da ustanovim što se točno
dogodilo i što treba poduzeti kako se ovo ne bi ponovilo. Dobra vijest
je da su najvažniji koraci za sprečavanje ovakvih događaja već poduzeti
prije nekoliko godina. Međutim, činili smo greške i trebamo učiniti još
više.”
I sve ovo zvuči super, ali Facebook je za ovo kršenje doznao još
2015. i sve do prošlog petka nisu se odlučili obračunati s
počiniteljima. A čak i nakon toga, odluka koju su donijeli bila je
privremena zabrana korištenja.
Nakon svega toga, zatražili su od CA i SCL-a da obrišu podatke, ali
kakve koristi od toga ako znamo da im ti podaci ionako više nisu
potrebni? Imaju sve što su željeli i to će im pomoći da kampanje vode
narednih nekoliko godina.
A kakve veze sa svime ima Trump?
Ovo je zapravo najveće pitanje.
Voditelji njegove kampanje jako su se oslanjali na Facebook, posebno u
posljednjih nekoliko mjeseci izbora, a za digitalni dio njegove
kampanje bila je zadužena upravo Cambridge Analytica.
Teško je točno odrediti koliko mu je u svemu pomogla Facebook
kampanja niti koliko je CA pomogao da se dočepa pobjede, ali jedno je
sigurno – odmogli mu nisu.
No postoje još neka zanimljiva mjesta, a to se posebno odnosi na veze s Rusijom.
Kao prvo, tu je Lukoil koji je 2014. i 2015. sklopio ugovor sa
SCL-om, a njihov interes bio je “kako se prikupljeni podaci koriste u
odnosu na američke glasače”.
Tu je i Michael Flynn, čelni čovjek Trumpove kampanje koji se našao
na udaru kritika nakon što je otkriveno da laže o svojim ruskim vezama.
Njega je angažirao upravo SCL i to nedugo nakon završetka predsjedničke
kampanje. Ispada da tamo nije puno toga radio, ali isplati se to
spomenuti ne samo zbog veze CA i Rusije nego i njegovog otpuštanja s
mjesta savjetnika za nacionalnu sigurnost nakon što je otkriveno da je
lagao o razgovoru s ruskim ambasadorom.
I za kraj, tu je sam Kogan, veliki spletkaroš koji stoji iza velike
krađe podataka s Facebooka. Kogan je primio novčanu potporu ruske vlade
kako bi istražio društvene mreže. To ne znači da je Kogan direktno
uključen u bilo kakve zavjere povezane s ruskim uplitanjem u izbore, ali
vrijedi spomenuti.
Kogan je za The Guardian izjavio: “Ništa od onoga što sam radio na
ruskom projektu nema nikakve veze s kompanijom Cambridge Analytica.”