Irski pisac Džejms Džojs, jedan od najvećih u 20. vijeku rođen je 2. februara 1882. godine, a umro je 13. januara 1941.
On je eksperimentima u narativnoj tehnici i strukturi romana, primjeni toka svijesti i novatorskom odnosu prema jeziku dao nov pravac modernoj književnosti. Počeo je kao buntovnik protiv rimokatoličke vjerske zatucanosti i uskogrudosti irske sredine, a glavni grad Irske Dablin, njegovu istoriju, žitelje i topografiju učinio je središnjom temom svog djela.
U najpoznatijem djelu – romanu “Uliks” – na 700 stranica opisao je jedan dablinski dan svog junaka, prema jednom književnom kritičaru – “na vješt i katkad neprimjetan način, lica i događaji paralelni su onima u Homerovoj ‘Odiseji’, čiji se gotovo svaki detalj može naći u ‘Uliksu'”. Taj humorni, vitalni i robustni roman označio je revoluciju epskog oblika i vjerovatno je uticao jače od bilo kojeg djela na razvoj književnosti 20. vijeka.
Jedan je od utemeljitelja modernog romana. Prve uspjehe postigao je zbirkom novela “Dablinci” iz 1914., u kojima Džojs prikazuje svakodnevicu i raznolika duševna stanja svojih junaka, kao i zanimljivim autobiografskim romanom “Portret umjetnika u mladosti” koji je čitalačkoj publici predstavljen 1916.
Moglo bi se reći da je njegovo najpoznatije djelo Uliks objavljen 1922, vrhunac njegova stvaralačkog genija svakako predstavlja Finnegan's Wake iz 1939. godine.
Ostala djela: romani “Portret umjetnika u mladosti”, “Fineganovo bdijenje”, pjesme “Kamerna muzika”, pripovijetke “Dablinci”, drama “Izgnanici
„Portret umetnika u mladosti“, preveo: Petar Ćurčija
„Očni kapci su mu drhtali kao da su osećali beskonačna ciklična kretanja zemlje i njenih satelita, drhtali kao da su osetili čudesnu svetlost nekog novog sveta. Duša mu je tonula u neki novi svet, čudesan, nejasan, neizvestan kao pod morem, svet kojim su prolazile neke maglovite prilike i bića. Svet, treperenje ili cvet? Trepereći i dršćući , dršćući i otkrivajući se, svetlost koja je svitala, cvet koji se otvarao rasprostirali su se, beskrajno se ponavljajući, zarudevši grimizno, razvivši se i izbledevši u najbleđe ružičasto, list za listom i talas svetlosti za talasom svetlosti, plaveći sva nebesa svojim nežnim sjajem, i svaki sjaj bio je dublji od drugog.“
Citati:
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine tako nesretnim.
Greške su vrata otkrića.
Ja sam sutra, ili neki drugi budući dan, ono što sam pripremio danas. Ja sam danas ono što sam pripremio jučer ili neki prethodni dan.
Misliš da bježiš, a u stvari naletiš na samoga sebe. Najduži put okolo je u stvari najkraći put kući.
Ja sam ostavio toliko zagonetki i nejasnoća da će profesori biti zauzeti stoljećima prepirući se oko toga na šta sam mislio. To je jedini način da se obezbijedi besmrtnost.
Čovjekova djela su najbolji tumač njegovih misli.
Moj jedini zahtjev koji mogu uputiti svome čitaocu jeste da mora posvetiti svoj cijeli život u čitanju mojih knjiga.
Kada umrem, Dublin će biti ispisan u mome srcu.