Annie Hall (1977)
Ovaj Oskarom nagrađeni film, u kojem glumi Diane Keaton, počinje komičnim monologom kojim se može sumirati pogled na svijet koji je – kroz humor, ljubav i tragediju – zastupljen u svim filmovima Woodya Allena. Njegov lik, Alvy Singer, kaže: “Ima jedan stari vic. Dvije starije žene sjede u restoranu Catskill. Jedna od njih kaže, ‘Hrana u ovom restoranu je baš grozna.’ Druga kaže, ‘Da, znam. A i porcije su tako male.’ Pa, ja u suštini tako vidim život. Pun je tuge, usamljenosti, patnje i nesreće – a sve se prebrzo završi.”
Without Feathers (1975)
Woody Allen je često pisao priče za New Yorker magazine, kao i za Playboy, a njegove sabrane misli objavljene su u zbirkama Getting Even, Without Feathers i Side Effects. U satiričnim zabilješkama u privatnom dnevniku (“koji će biti posthumno objavljen ili poslije (moje) smrti, šta god se od to dvoje prvo desi”) on piše: “Muče me sumnje. Šta ako je sve iluzija i ako ništa zapravo ne postoji? U tom slučaju sam definitivno preskupo platio svoj tepih. Kada bi mi barem Bog dao neki jasan znak! Na primjer da položi veliki iznos na moje ime u Švicarskoj banci.”
Hannah and Her Sisters (1986)
Hannah, jedan od njegovih najboljih filmova, pun je odličnog teksta (Mislim na Max von Sydow-og umjetnika koji galami na klijenta: “Ne kupuju se slike da bi se slagale sa kaučem!”). Woody igra Mickeya Sachsa, televizijskog producenta koga muče egzistencijalna pitanja. Kada kaže svojim roditeljima da će postati katolik, majka se zaključa u kupatilo. Mickey objašnjava ocu: “Ako Bog postoji, zbog čega je toliko zla na ovom svijetu? Zbog čega su postojali nacisti?” Još uvijek sklanjajući suđe od večere, njegov zbunjeni otac odgovara: “Otkud bih ja znao zbog čega su postojali nacisti? Ja ne znam ni kako se otvara konzerva!”
Antz (1998)
U prvom kompjuterski animiranom filmu iz DreamWorks studija, Woody Allen posuđuje glas glavnom liku, Z, neurotičnom mravu iz Central parka koji kritikuje političku i društvenu strukturu svoje kolonije pošto se zaljubljuje u princezu Bala (kojoj glas daje Sharon Stone). Ulogu su za njega napisali braća Chris i Paul Weitz, koji su mu dali monologe tipične za Annie Hall: “Mislim da je sve to zbog činjenice da sam imao veoma nesrećno djetinjstvo. Majka nikada nije imala vremena za mene. Znaš, kad si ….kad si srednje dijete u porodici sa pet miliona članova, ne dobijaš dovoljno pažnje.”
Sleeper (1973)
Kao Miles Monroe, vlasnik prodavnice zdrave hrane koji se budi u dalekoj budućnosti, Woody je odigrao svoju najbolju komičnu ulogu – odu nijemoj komediji sa uvrnutim smislom za humor. Na muziku svog benda Ragtime Rascals, on i Luna, koju glumi Diane Keaton bježe u distopijsko društvo. “Teško je povjerovati da nisi imao seks 200 godina,” kaže Luna. “204, ako računaš i moj brak,” odgovara Miles. Kasnije, kada par upravo treba da uhvati otkinuti nos predsjednika, ona kaže “Grizeš mi nokte.” Miles odgovara: “To je zato što si napeta.” A volim i jevrejske robote krojače.
Stardust Memories (1980)
Nakon hladnog prijema njegovog prvog ozbiljnog filma Interiors i pohvala za Manhattan (film koji se njemu nije toliko svidio), Allen je snimio felinijevski, crno-bijeli film, igrajući slavnog režisera, Sandya Batesa, koji je došao na filmski festival na obali mora. U jednoj sceni, on upoznaje Marsovce koji mu kažu: “Sviđaju nam se tvoji filmovi, naročito oni rani, oni smiješni.” On pita vanzemaljce za savjet. “Zar ne bih trebao prestati snimati filmove i početi raditi nešto korisno, na primjer… da pomažem slijepim ljudima ili da postanem misionar ili tako nešto?” pita Bates. “Hoćeš li da učiniš nešto stvarno korisno za čovječanstvo?”, odgovara vanzemaljac. “Nađi neke smješnije viceve.”
Crimes and Misdemeanors (1989)
Briljantno balansirajući neurotičnu komediju sa dubokom filozofijom i tragedijom, Allen igra Cliffa Sterna, ozbiljnog ali neuspješnog dokumentaristu opsjednutog snimanjem filma o bratu svoje žene, Lesteru, uspješnom, plitkom TV producentu kojeg glumi Alan Alda. Cliff zapravo želi da snimi film o ostarjelom jevrejskom naučniku, profesoru Louis Levy, ali očajava zbog situacije u svojoj profesiji, pa kaže: “U šoubiznisu psi jedu pse. Ma gore je od toga. Psi ne uzvraćaju telefonske pozive drugim psima, što me podsjeti … moram provjeriti poruke na sekretarici.”
Manhattan (1979)
Jedna od najboljih početnih scena u kinematografiji. Preko zadivljujuće fotografije grada Gordona Willisa i Gershwinove “Rapsodije u plavom”, čujemo Allena kao neuspješnog pisca Isaaca: “Prvo poglavlje. Obožavao je New York City. Njemu je on bio metafora truleži savremene kulture. Isti nedostatak individualnog integriteta zbog kojeg je toliko ljudi izabralo lakši izlaz, pretvarao je grad njegovih snova u… ne, to će biti previše moralisanja, mislim, znaš, budimo realni, hoću da prodam neku knjigu. Prvo poglavlje. Bio je jak i romantičan kao i grad koji je volio. Iza njegovih naočara sa crnim okvirima nazirala se seksualna moć divlje mačke…”
Deconstructing Harry (1998)
Harry Block je Allenov najnegativniji lik. Njegovi rođaci i bivše supruge i djevojke su ljuti zbog toga kako ih je prikazao u svojoj knjizi, ali on sada pati od kreativne blokade. Neke od najsmješnijih stvari u filmu su vizuelni gegovi (gdje je jedan glumac bukvalno “van fokusa” i pojavljuje sa kao mrlja) ali dijalozi su često briljantni, kao ovaj između Harrya i negove religiozne sestre Doris. “Ti nemaš nikakvih vrijednosti. Kod tebe je sve nihilizam, cinizam, sarkazam i orgazam.” Harry odgovara: “Hej, u Francuskoj bi se sa tim sloganom mogao kandidovati za predsjednika i pobijediti!”
Play it Again, Sam (1972)
Urnebesna romantična komedija, koju je režirao Herbert Ross, a napisao Allen. U jednom dijalogu, on se udvara atraktivnoj djevojci u umjetničkoj galeriji (Diana Davila, koja je igrala Annu Frank u američkom televizijskom filmu). Allen: “To je baš lijep Jackson Pollock, zar ne?” Davila: “Da, jeste.” Allen: “Šta ti on govori?” Davila: “Ističe negativnost svemira. Užasnu samotnu praznoću postojanja. Ništavilo. Nesreću čovjeka koji je prisiljen da živi u jalovoj, bezbožnoj vječnosti …” (Ona nastavlja pričati.) Allen: “Šta radiš u subotu naveče?” Davila: “Počiniću samoubistvo.” Allen: “A u petak naveče?”
Za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić