Da li vjerujete u teorije zavjere?

Konspirolozi su uvereni da se sudbina čovečanstva planira na njihovim
sastancima, gde se sreću najmoćniji političari, predstavnici
vojnoindustrijskog kompleksa, kraljevskih porodica, energetskih
giganata, obaveštajnih službi, multinacionalnih kompanija, banaka,
univerziteta, medijski magnati. Iluminati, masoni, rozenkrojceri i razni
„viteški“ redovi sprovode istu politiku, samo na nižem nivou.

Na sva ta sumnjičenja odgovor je jedan – to su besmislice teoretičara zavere.

Bilderberg grupa, na primer, tvrdi da su njeni hermetički zatvoreni
sastanci samo sedeljke i pričaonice svetske elite. Takav je bio i
ovogodišnji sastanak održan početkom juna u Kopenhagenu. Teme za
razgovor, između ostalih, bile su Ukrajina, „šta je sledeće u Evropi“,
„nova arhitektura Bliskog istoka“, „ko će platiti za demografiju“,
„postoji li privatnost“, „budućnost demokratije i zamka srednje
klase“…

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ponekad ni članovi Bilderberga ne mogu da izdrže da
se ne pohvale. Tako je 2009. tadašnji predsednik grupe Etjen Davinjon
rekao da je jedinstvena evropska valuta evro bila zamisao Bilderberga.
Sledeće godine je Vili Klas, generalni sekretar NATO-a i bivši član
Bilderberga, rekao da njegovi članovi imaju mandat za sprovođenje
političkih odluka koje su formulisane na sastancima.

– Ne
verujem u teorije zavere, alu u zavere verujem. Nema ničeg novog u
interesnim grupama moćnih, u tajnoj diplomatiji i dogovorima. Samo su
posledice i politika javne. Uzimo za primer rat SAD protiv Iraka. Svima
je bilo jasno da je cilj bio kontrola nafte, a razlog za rat koji je
predstavljan javnosti promenjen je tačno devet puta – kaže sociolog dr
Slobodan Vuković.

Prošlogodišnje nacionalno istraživanje
verovanja u teorije zavere u SAD pokazalo je da je 44 odsto Amerikanaca
danas uvereno da ih je Bušova administracija ciljano obmanula pričama o
Sadamovom oružju za masovno uništenje da bi započela rat. Još 12 odsto
ispitanika smatra da je moguće da su prevareni, a 44 odsto još uvek
veruje da je Irak imao tajanstveno i strašno oružje iako ono nikada nije
pronađeno.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ove rezultate nije doživeo da vidi poznati naučnik
Džon Keli, član britanske komisije koja je u Iraku tražila Sadamove
bojne otrove. Pre nekoliko godina Keli je, presečenih vena, osvanuo
mrtav u londonskom prigradskom rasadniku. Samo dva dana pošto je objavio
članak u kome je opovrgao da je Irak imao hemijsko oružje ili
postrojenja za njegovu proizvodnju.

– Mnogo je zlonamernih
teorija zavere o – teoretičarima zavere. Oni se paušalno optužuju za
paranoju, neznanje i primitivizam, iako se zabrinjavajuće često pokazuje
da su istinita njihova viđenja događaja, pežorativno nazvana teorijama
zavere. Ljudi nikad nisu imali više razloga da budu sumnjičavi prema
onome što im se servira kao zvanična istina – kaže Zoran Ćirjaković, sa
Fakulteta za medije i komunikacije.

Američki
pisac i psiholog Džošua Dejvid Stoun, koji je krajem prošlog veka došao
do zaključka da je „najveći egoizam misliti da su ljudi jedini živi
oblik koji postoji u svemiru“, ide i korak dalje. On je vanzemaljce
povezao sa Teslom. Kako je pisao Stoun, „prema nekim informacijama,
nagađa se da je Tesla bio vanzemaljac, donet na Zemlju kao malo dete“. –
Nikola Tesla je bio istinski kanal. Izumi su mu dolazili u um u
savršeno jasnim slikama i dijagramima. Mogao je da stvori prototip svog
izuma odmah, na osnovu onoga što se jasno pojavilo u njegovoj svesti. U
njegovoj biografiji je rečeno da je bio u telepatskoj vezi sa
vanzemaljcima. On je ovde definitivno bio u misiji služenja. Problem je
što je sreo Iluminate, sebične, pohlepne ljude kasnog 19. i početka 20.
veka. Oni su blokirali manifestaciju njegovih izuma – veli Stoun.

Razlog zbog koga ljudi na Balkanu i Bliskom istoku veruju u zavere
protiv svojih zemalja je iskustvo. Ovi delovi sveta konstantno su pod
dvostrukim standardima Zapada.

– Ako smo paranoični, to ne
znači da nas ne proganjaju. Vreme je idealno za teorije zavere, jer
živimo u veoma nebezbednom svetu. Konfuziju povećavaju mediji koji kao
da imaju slogan „zar više verujete svojim očima nego nama“. S druge
strane, neki ljudi poput Snoudena i Asanža pokazali su da teorije zavere
i jesu zavere. Oni su na liniji ljudi kakav je bio Đordano Bruno,
takođe svojevremano optužen da je teoretičar zavere jer je tvrdio da se
Zemlja okreće oko Sunca. I završio je na lomači na koju ga je osudio
tadašnji establišment – kaže prof. dr Predrag Simić, sa Fakulteta
političkih nauka u Beogradu

Odbrana teoretičara zavere nije i
odbrana teorija u koje oni veruju, naglašava dr Ćirjaković. One su često
budalaste, ali ljudi koji ih stvaraju nisu budale. Među njima postoji i
određen broj patoloških ličnosti, ali većina su vredni i maštoviti
ljudi, koji istražuju, pišu, prave filmove…

Poplava teorija
zavere je, u svakom slučaju, logična u svetu u kojem jedan odsto
stanovništva ima više bogatstva nego svi ostali zajedno. I prisvajaju
sve više. Kako to racionalno objasniti?

Ćirjaković upozorava da
se zbog vrlo ružnih konotacija koje nosi etiketa teoretičara zavere
ljudi često plaše da izraze kritičko mišljenje i o očiglednim
zavereničkim politikama.

– Teorije zavere postoje svuda, a najviše u Americi. SAD su od osnivanja prosto natopljene njima – kaže Ćirjaković.

I ovu tvrdnju ilustruje istraživanjem verovanja Amerikanaca u teorije
zavere. Ono otkriva da je 28 odsto građana SAD uvereno da postoji tajna
zaverenička grupa koja vlada svetom, a 25 odsto se tek malo koleba.

Upravo u Americi šezdesetih godina prošlog veka, posle histerije
Makartijevog lova na „crvene veštice“ (u kome je bez ikakvih dokaza
stradalo mnogo ljudi pod optužbom da su komunisti), istoričar Ričard
Hofštater objavljuje analizu „Paranoični stil u američkoj politici“. U
njoj je ovaj istoričar dao medicinsku dijagnozu teoretičara zavere i
proglasio ih za psihički obolele osobe. To je postalo zvanično tumačenje
ovog fenomena koje su podupirali i psiholozi.

Moderna
ispitivanja dovela su do drugačijih zaključaka. Psiholozi su utvrdili da
su teoretičari zavere privrženiji demokratskim principima od onih koji
zdravo za gotovo prihvataju servirane istine. Oni vole da traže dokaze
za tvrdnje i skloniji su neverovanju u zvanične istine nego nametanju
svojih teza.

Teorije zavere ne bi postojale da u realnosti nema
pravih zavera koje podrazumevaju manipulaciju informacijama i
demokratskim procesima i procedurama, smatra Ketrin Olmsted, profesor
istorije na kalifornijskom univerzitetu u Dejvisu.

–
Živimo u vremenu kada se desio veliki ekonomski lom u kome je jedan
mali broj ljudi profitirao, a drugi neuporedivo veći prolazi kroz
tragične gubitke. Ljudi čiji je svet bukvalno srušen opisuju se prividno
benignim terminom „gubitnici tranzicije“ i sličnim. To je samo
racionalizovanje, koje te marginalizovane ljude ne može da ubedi da se
toliko loših stvari slučajno desilo. Život je lakši s uverenjem da je to
proizvela zla tajna svetska vlada, jer ona može biti poražena i sve
može da se promeni – smatra Ćirjaković.

Psiholog Sonja Pavlović navodi:

– Psihopatološka
objašnjenja teorija zavere pokazala su se neadekvatnim. U suprotnom bi
se za oko dve trećine odrasle populacije SAD – a nema razloga da mislimo
da drugde stvari stoje bitno drugačije – moralo reći da pati od
ozbiljnog mentalnog poremećaja. Teorija zavere nije neposredan odgovor
ili reakcija na konkretan događaj ili pojavu. O njoj se pre može
govoriti kao o opštem pogledu na svet.

Elite protiv koje su po
pravilu uperene teorije zavere „nevernih Toma“ i same odvajkada koriste
ovo moćno oružje. One ciljano lansiraju priče natopljene konspiracijom.
Tako su nacističke rasne teorije plasirane u javnost preko opskurnih
udruženja, kao što su „viteški redovi“, i petparačkih listova. Te
teorije postale su kasnije državni program Trećeg rajha za istrebljenje i
porobljavanje „niževrednih“ naroda.

Analitičari naglašavaju da
postoji velika razlika između tadašnje i aktuelne upotrebe teorija
zavere koje lansiraju države ili ekonomske elite. Nekada su one bile
politička logistika oružanog osvajanja. U modernoj „doktrini meke moći“
one su oružje prve linije fronta.

– U raznim varijantama
specijalnog rata i strategijama ostvarivanja strateških političkih i
vojnih ciljeva teorije zavere imaju sve veću ulogu. Globalni obračuni se
sve više vode na nivou ideja i veliki ciljevi se ostvaruju pomoću
promene svesti i percepcije ljudi – objašnjava Ćirjaković.

On tvrdi da je aktuelna teorija o HAARP-u primer spinovanja javnosti koji potiče iz američkog establišmenta.

– Američki fizičara su, da bi dobili novac za skupe eksperimente,
servirali priču američkoj vojsci da će im napraviti oružje za kontrolu
klime. Siguran sam da HAARP to ne može da radi, ali razumem ljude koji
veruju u ovu teoriju zavere imajući u vidu šta je prezentovano javnosti –
kaže Ćirjaković.

On priznaje da je očekivao da će teorija
zavere o HAARP-u biti raskrinkana kad je u maju Američko ratno
vazduhoplovstvo najavilo da će ugasiti taj program i demontirati mrežu
od 180 antena vrednih 300 miliona dolara. Ali američka vojska rešila je
da ostavi živom kolektivnu paranoju od oružja koje izaziva katastrofalne
vremenske nepogode i menja ljudsku svest. Kongresu SAD se 14. maja
obratio dr Dejvid Voker, po činu pukovnik, funkcioner Ministarstva
odbrane zadužen za nauku, tehnologiju i inženjering.

–
Prelazimo na druge načine „menadžmenta“ jonosfere, što je stvar za koju
je HAARP i bio dizajniran. Ubacivao je energiju u jonosferu da bi je
kontrolisao. Ali, taj posao je završen – rekao je Voker.

Od
silnih teorija zavere sluđeni su i najracionalniji, a globalni osećaj
nemoći pred tajanstvenim silama je dostigao vrhunac. To je upravo cilj
ratne upotrebe teorije zavere, po Vladimiru Volkovu, najvećem
teoretičaru dezinformisanja. On navodi da je subverzivna akcija u
modernom psihološkom ratovanju usmerena na tri cilja: demoralisanje
naroda koji je ciljna grupa i njegovo razjedinjavanje, diskreditovanje
vlasti i uglednih ljudi, kao i neutralisanje masa da bi se sprečila
svaka opšta i spontana odbrana.

– Cela priča o zaverama je
nekakvo pretpolitičko razmišljanje. Politika je sama po sebi zavera. Ona
podrazumeva organizovanu grupu ljudi koja koristi sva sredstva da bi
stigla do cilja. Od kad je sveta i veka, u svim civilizacijama, politika
nije imala veze sa moralom. Primer vam je kardinal Rišelje, koji je
vladao na dvoru Luja 13. On je smislio revolucionarni izgovor zvani
„državni razlog“. Ako ubijete ili ukradete zbog ličnog interesa, onda
ste ubica i lopov. Ako to isto učinite kao državni službenik, u državnom
interesu – onda ste heroj. Državni razlog vam dozvoljava da ležete,
kradete, spletkarite. Cilj opravdava sredstvo je kredo politike –
zaključuje prof. dr Predrag Simić.

I šta će veće zavere od suspenzije morala za sve što je „u višem interesu“!

Stiven Hoking: Izbegavati vanzemaljce

Nacionalno američko istraživanje verovanja u teorije zavere bavilo
se i vanzemaljcima. Utvrđeno je da 21 odsto Amerikanaca veruje da se
NLO srušio 1947. u Rozvelu, ali da je vlada to prikrila, dok 32 odsto
ispitanika nije potpuno sigurno u to.

Da vanzemljaci postoje, čvrsto veruje 29 odsto ispitanika, a još 24 odsto još nije stopostotno uvereno.

Postojanje vanzemaljaca uopšte ne dovodi u pitanje Stiven Hoking,
čuveni britanski teoretski fizičar. Briljantni um upozorava, međutim, da
ljudi ne bi smeli da stupaju u kontakt sa vanzemaljcima, čak i kad to
budu mogli. U izjavi za Diskaveri čenel, ovaj astrofizičar ističe da je
„savršeno racionalno“ pretpostaviti da i van naše planete postoji
inteligencija. Hoking smatra da vanzemaljce na Zemlji interesuju
isključivo njeni prirodni resursi i da će, pošto ih se domognu, bez
osvrtanja nastaviti dalje.

– Poseta vanzemaljaca biće kao
Kolumbovo iskrcavanje na američki kontinent – kazao je on. – Znamo kakve
su bile posledice po domoroce koji su Ameriku nastanjivali u momentu
kad ih je otkrio ostatak sveta.

Njegov matematički mozak,
objašnjava Hoking, nimalo ne sumnja u postojanje inteligentne vrste van
ove planete, a metodama ove nauke on je došao do verovatnog postojanja
„pratećih“ životinjskih vrsta, kao što su predatori nalik gušteru i
dvonožni biljojedi.

Izvor: Novosti.rs

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije