Kontroverzni DSM-5 još nije niti izašao u javnost, a već je uzburkao duhove. Trinaest godina nakon posljednje verzije trebalo je APA-i (Američka asocijacija psihijatara) da izda novi ‘Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders’ (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) i s brojnim u najmanju ruku čudnim dijagnozama dali su povoda analitičarima da sve prozovu novim korakom u implementaciji tzv. ‘Novog svjetskog poretka’.
Dijagnostički imperijalizam
‘DSM je jedna od najčešćih tema kritičara današnje medicine jer zorno dokazuje dijagnostički (i terapijski) ‘imperijalizam’ medicinske struke, odnosno njenu neprimjerenu kolonizaciju najrazličitijih aspekata života – zbog komercijalnih, profesionalnih i političkih razloga’, prokomentirala nam je dr. Lidija Gajski.
‘DSM je od svoga prvog izdanja do danas ‘narastao’ nekoliko puta – od 104 psihijatrijska entiteta u prvom izdanju 1952. na 357 u četvrtom izdanju 1994. godine (prije II. svjetskog rata taj je broj iznosio 26), a isti je trend zadržan do danas’, dodaje Gajski. Jasno je kako će u svakom sljedećem izdanju ovaj očigledni trend biti sve izražajniji, sukladno današnjoj praksi.
Medikalizacija – uskoro sve podložno tretiranju
‘Netom odobreno 5. izdanje DSM u mentalne poremećaje uključuje promjene raspoloženja, smetnje pamćenja, poremećaj pažnje, a radnje i aktivnosti koje spadaju u krug onih koje ljudi naprosto vole raditi, proglašava ovisnošću. Već prisutnu psihijatrijsko-dijagnostičku inflaciju bez pravog znanstvenog utemeljenja, pretvara u hiperinflaciju sad već i mimo zdravog razuma’, apostrofira dr. Gajski.
‘Psihijatrija je uvijek bila zahvalno područje i sredstvo manipulacije. Naročito plodno tlo tu je našao fenomen medikalizacije – proces kojim se problemi koji nisu medicinskog porijekla i prirode počinju definirati i liječiti kao medicinski, u terminima bolesti ili poremećaja. Na taj su način blagi, prijelazni ili prolazni poremećaji, poput stanja potištenosti nakon osobnih tragedija, ili osobina ličnosti poput sramežljivosti, dobili kliničke nazive (anksiozni sindrom, socijalna fobija) i postali predmet medikamentnog liječenja’.
Psihijatrija u totalitarizmu sredstvo za obračune
‘I negativne posljedice društvenih pojava kakve su siromaštvo, nepravda ili rat, u tom se sklopu također percipiraju kao medicinski entiteti – depresija, PTSP. Zašto? Zato što to odgovara vlastodršcima – nezadovoljni se ljudi ulaskom u zdravstveni sustav neutraliziraju, a pitanje lošeg upravljanja eliminira se iz javnog diskursa’, smatra Gajski.
Tako i zaključuje kako ‘povijest pokazuje da je psihijatrija vjerna pomoćnica totalitarnim sustavima’. ‘Pomoću krajnje dubioznih konstrukcija i metoda dijagnosticiranja i liječenja, mimo ikakvih znanstvenih i kliničkih kriterija, nepoželjni su pojedinci i kritičari eliminirani s javne scene, pa i fizički uklanjani. Psihijatri su pri tom uvijek spremno služili sistemu. Nemamo razloga vjerovati da i ubuduće neće biti tako’.
ODD – Ne smijete biti protiv izabranih!
Spomenuto peto izdanje DSM-a izlazi u svibnju, a već su objavljeni neki od bitnijih dodataka u dijagnozama. Pojedine stavke su i prije izlaska podigle buru. Najkontroverznija je u svakom slučaju ODD (‘Oppositional Defiant Disorder’) iliti ‘opozicijski prkosni poremećaj. Pod opisom ovog stanja stoji da je to ‘neposlušnost uzrokovana bijesom, protiv autoriteta, dominantne paradigme ili društvenih normi’. Analitičari smatraju da će otvorena kritika sustava ili izabranih političara biti dovoljna za ‘reakcije’.
Zanimljivo je i da se ova dijagnoza ne može dodijeliti onome tko pati od ‘asocijalnog ponašanja’. Dakle, logički bi se moglo konstatirati da će u Hrvatskoj poprilično popularne političke analize za kavama ili na ulici biti predmet psihijatrijskih vještačenja. Šalu na stranu, kada vas zbog ‘odbijanja pokoravanja zakonima ili konsenzusom utvrđenim pravilima, razgovora koji su u suprotnosti s grupom u kojoj se nalazite ili učestalih svađa i kontriranja grupaciji, te okrivljavanja drugih za vlastite pogreške’ mogu smjestiti u ustanovu, stvari postaju iznimno ozbiljne.
OS – Ludi ste ako vjerujete da vas vlast nadzire
Tu je i čitav niz ostalih kontroverzi. Vjerovanje u termin ‘Organized Stalking’ iliti ‘organizirano uhođenje’, koji je usko vezan uz ‘misao da vas Vlada ili tajne službe nadziru i prate pomoću tehnoloških alata’ od sada će biti povezan s paranoidnim poremećajem ličnosti (F60), unatoč očiglednoj činjenici da organi vlasti sve više provode ovu strategiju. Naravno, psihijatri misle da ste u krivu jer je to ‘zbog naše sigurnosti i borbe protiv terorizma’, a ne zbog narušavanja privatnog prostora.
ON – Ako jedete zdravo, niste normalni
Orthorexia Nervosa također je na velika vrata uvedena u DSM. Pod tim se smatra psihičkim poremećajem ‘zaokupljenost pripremama zdrave hrane, planiranje jelovnika, redovita vježba i borba protiv pesticida, herbicida i konzervansa u toj mjeri da se osoba ne osjeća dobro ukoliko jede nezdravu, kaloričnu i masnu hranu’. Gotovo su nevjerojatne možebitne implikacije ove mjere, pa je teško prejudicirati prije primjera iz prakse.
HD – Hypersexual Disorder (Hiperseksualni poremećaj) – Stanje u kojem osoba učestalo želi seks ili masturbaciju, unatoč tome što je time uvjetovana putem medija i reklama
SCT – Sluggish cognitive tempo (Poremećaj polaganog tempa) – Bolest u kojoj je osoba previše opuštena tijekom obavljanja stresnih ili svakodnevnih zadataka
PAB – Passive-aggressive behavior (Pasivno-agresivno ponašanje) – Ponašanje u kojem osoba na pasivan način agresivno opstruira neki općedruštveni cilj ili ulogu
Naravno, ovo su samo neki od novih primjera, a postoje i brojne stare dijagnoze dodatno pojašnjene ili zakomplicirane. Stručnjaci tako željno očekuju dan izlaska priručnika, te ćemo kroz naredne tekstove dodatno objasniti pojedine primjere uz razgovor s kompetentnim osobama.
Tekst je preuzet sa Dnevno.hr