Bokvica raste svuda oko nas, a o njoj se malo zna. Na primjer, da postoje dvije vrste, polno različite.
Muška uskolisna
(Plantago lanceolata) je trajna biljka sa prizemnim, uskim, golim
listovima. Zbog izgleda je zovu i konjska rebra, mala bokvica, žilovlak,
končula, trputac. Na vrhu biljke nalazi se cvjetna klas zeleno-smeđe
boje. Ljekoviti dio je korjen, listovi prije cvjetanja, a sejme poslije
sazrevanja. Iako se smatra da su obje bokvice izuzetno djelotvorne,
pojedini stručnjaci daju prednost muškoj. Sastojci u njoj pomažu kod
oboljenja disajnih organa. Izuzetan su prirodni lijek za plućnu astmu,
upalu alveola, kod kašlja, čak i tuberkuloze. Posebno je pogodna za djecu
jer joj je sok ukusan, naročito kada se zasladi medom. Čaj od listova
se pije što je moguće topliji.
Svježe zgnječeno lišće koristi se
kao oblog na mestu uboda insekata ili ujeda zmije, odnosno rana koje
teško zarastaju. Sok od svježeg lišća nanosi se na ranu, zaustavlja
krvarenje i ubrzava zarastanje, sprečava upalu i smiruje bol. Takođe,
oblog od listova hladi i odmara noge nakon većih napora.
Ženska širokolisna
(Plantago major) takođe je trajna biljka, ali sa listovima u obliku
rozete. Jajolikog su oblika, dok je cvjetna stabljika uspravna i okrugla
sa duguljastim cvetnim klasom na vrhu. U narodu je poznata i kao
paskavica, pitoma i velika bokvica, široki trpunac. Za liječenje se
najviše koriste listovi, beru se sve dok biljka cvjeta i suše u tankim
slojevima na hladnom i provetrenom mestu, a koren se vadi cijele godine.
Biljka je djelotvorna kod liječenja rana i čireva, jer sprječava upale.
Koristi se i kao lijek protiv kašlja, a pomaže i kod bolesti bešike, čira
na želucu i dvanaestopalačnom crijevu.
Od svježe zgnječenog
lišća i soka koji se dobija pravi se oblog za iste bolesti kod kojih
pomaže i muška bokvica. Svaku ranu ili posjekotinu, koja se iznenada
dogodi prilikom boravka u prirodi, uspješno može da zacijeli. Nosite u
džepu preventivno komad čiste gaze i ukoliko se tako nešto dogodi, na
ozljedu stavite izgnječenu bokvicu ili sok, a onda prekrijte gazom.
Pomaže i kod ujeda komaraca i drugih insekata, narodni ljekari savetuju
da se na to mjesto stavi izgnječen list, a zatim utrlja tako da koža od
soka blago pozeleni. Svrab će nestati za minut do dva, a otok do sutra.
Isto se odnosi i na svrab i ozljedu od mačijih kandži.
Osim
muške i ženske bokvice, koje imaju najviše ljekovitih svojstava, postoji
još 20-ak vrsta. Mogu da se uberu i bez straha koriste, jer nisu otrovne
ni štetne. Iz vremena ratova i gladnih godina ostalo je upamćeno da su
služile kao hrana, po ukusu su se posebno izdvajali mladi listovi velike
ženske bokvice. Sve vrste ove biljke sadrže heterozide, aukubozide i
enzime invertaze, emulzine, tirozinaze i koagulaze. U listovima ima oko
četiri odsto tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina C, saponizida i
fitoncida. Sjeme sadrži sluz, masno ulje, belančevine i šećer. Jela od
bokvice blagotvorno djeluju kod čira na dvanaestopalačnom crijevu,
gastritisa, regulišu hemoglobin, poboljšavaju apetit, ali i
raspoloženje. Protiv nesanice je najbolje popiti šoljicu čaja ujutru, na
prazan želudac, jednu do dvije preko dana i prije spavanja.
Zeleni sok
Sok od bokvice priprema se tako što se dobro izgnječi 200 g lista
bokvice sa po 100 g koprive (Urtica dionica), maslačka (Taraxacum
officinale) i stolisnika (Achillea millefolium).
Sadržaj se
istisne kroz čistu lanenu krpu, procijedi i zatim prokuva uz skidanje
pjene, koja se skuplja na površini. Dodaju se dvije velike kašike meda, pa
se sadržaj ponovo kuva, dok se ne zgusne. Kada se ohladi, sipa se u
flaše, a da se ne bi pokvario, u svaku bocu doda se čašica rakije. Prije
upotrebe pomiješa se sa toplom vodom, u odnosu pola-pola.
Biljni eliksir
Osobama koje imaju čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu preporučuje
se eliksir od bokvice. Priprema se tako što se na mašini za meso ili u
blenderu samelje 500 g svežih i dobro opranih listova bokvice. Samljevene
listove i sok pomješajte sa kilogramom meda i 50 g usitnjene smole
propolisa. Sadržaj se dobro promiješa i ostavi da stoji tri dana,
povremeno se miješa drvenom ili plastičnom kašikom. Nakon tri dana,
eliksir se uzima tri puta na dan po jedna kašičica (isključivo drvena
ili plastična da bi se izbjegla oksidacija), desetak minuta prije obroka.
Preporučuje se kod bolesti disajnih organa, bronhitisa i upale pluća. Od
velike je koristi i pušačima.
Pored eliksira, svakodnevno bi
trebalo popiti ujutru i uveče šolju čaja, koji se priprema od 100 g
kantariona (Hypericum perforatum) i po 50 grama iđirota (Acorus clamus) i
slatkog korijena (Glychirrhyza glabra). Biljke se pomiješaju, a zatim uzmu
dvije kašičice i preliju sa 2,5 dl vrele vode. Ostavi se da odstoji pola
sata, a zatim procijedi i pije u malim gutljajima, prije jela ujutru i prije
spavanja uveče. Dok se uzima lijek, trebalo bi da se izbjegava alkohol,
prevreli sirevi, čokolada, izlaganje suncu ili odlazak u solarijum.