Bijelo dugme nastupilo je sinoć u Banjaluci, u okviru Banjaluka Festa, na tvrđavi Kastel, čiji je prekrasan ambijent bio savršena scenografija za koncert jednog od najvećih bendova bivše Jugoslavije.
Za publiku koja je najvećim dijelom odrasla uz pjesme Bijelog dugmeta, koncert je bio mnogo više od još jednog muzičkog nastupa. Bio je to susret sa muzičkim legendama i kultnim pjesmama koje su obilježile cijeli jedan period. Mnogi u publici znali su svaku riječ, pa su se hitovi nizali kao horsko pjevanje koje nas je, barem na jednu noć, vratilo u godine u kojima je muzika imala posebno mjesto.
Smjenjivale su se balade i pjesme koje su publiku dizale na noge. Pjevali su se „Đurđevdan“, „Ružica si bila“, „Lažeš zlato, lažeš dušo“, „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“, „Lipe cvatu“, ali i „Ne spavaj mala moja muzika dok svira“, „Hajdemo u planine“, „Doživjeti stotu“ i „Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac“. Svaka od njih nosila je svoju prepoznatljivu energiju zbog koje je Bijelo dugme decenijama bilo više od benda.
Tifa je bio vidno emotivan, na trenutke i na ivici suza, dok je Alen Islamović nosio energiju koncerta, animirao publiku i držao atmosferu tokom večeri. Goran Bregović, s gitarom, mirno i sigurno vodio je bend kroz repertoar koji je u publici budio mješavinu nostalgije, sjete, radosti i podsjećanja na neke bezbrižnije dane.
Za kraj, svi su zajedno stali pred publiku i otpjevali „Ima neka tajna veza“ i „Loše vino“, čime je završen koncert koji je počeo u minut iza ponoći i trajao dva i po sata.