Mural pod nazivom Ikar prije nekoliko dana završen je u Banjaluci. Mural je radila poznata ekipa Etam Cru, duo iz Poljske, koji čine Bezt i Sainer, diplomirani slikari Akademije primijenjenih umjetnosti Univerziteta u Lođu, a rađen je na neboderu ispod zgrade “Titanik” u Boriku.
Mi smo iskoristili priliku da razgovaramo sa ekipom Flaster-a, organizatorima koji su pokrenuli priču oko nastanka murala u Banjaluci. Pitali smo ih kako su zadovoljni radom na muralu i zbog čega se mural zove Ikar.
Ivan Kusturić, iz Flastera kaže da nakon velikog broja postavljenih pitanja o značenju murala može samo reći da samo značenje i nije važno. Kaže da je zanimljivo da o radovima umjetnika najviše govore svi osim njih samih.
“Koliko je i da li je kritika važna ostaviću za raspravu onim koji se bave tim stvarima, ali ono što sa sigurnošću tvrdim, jeste da ljudima koji se bave nekim od vidova umjetnosti, skoro da uopšte nije. Valjda će doći vrijeme kada će i šira javnost shvatiti da oni ne slikaju zbog nas već zbog njih samih. To je njihovo djelo i ja u tome ne vidim problem. Ako još mogu da ga prodaju i time stvore okolnosti da im to postane način života, utoliko bolje. Mi smo ih pozvali upravo zato što smo pratili šta su do sada uradili i željeli smo da i u našem gradu ostave nešto slično”, kaže Ivan.
Ivan nam je ispričao šta su umjetnici govorili dok su radili mural:
“Tema Ikara je interesantna sama po sebi i oni žele da ljudima podstaknu maštu tako što neće ništa govoriti. Složili smo se da je izraz slikara upravo slika, a ne tekst koji objašnjava sliku. Da su se željeli izražavati riječima, napisali bi knjigu ili pjesmu. Tako kad postavite pitanje slikaru šta je želio reći, on vam može samo pokazati na djelo: ono je to što je htio reći. Previše je riječi uopšte. A muralom smo veoma zadovoljni”.
Monika Ponjavić kaže da je prezadovoljna muralom, a pored njihovog murala “Traphouse” koji se nalazi u Lođu, ovo je, njoj lično, Etamov najbolji i možda idejom najznačajniji mural.
“Naravno, ‘Moonshine’ je ljepši i zato ga svi vole, ali cilj ove vrste umjetnosti, kao i bilo koje druge, nije samo da bude lijepa, iako estetika jeste njen važan faktor. Kada smo već kod estetike, kolor šema ovog rada je tačna u milisekundu jer pored toga što odgovara okruženju u kojem je nastao ne skreće pažnju sa onog što je važno, a to su tehnika, detalji, pokret te sam narativ. Njen nedostatak agresivnosti je za svaku pohvalu. Što se same tematike i simbolike rada tiče, možda je stvar ličnog utiska i asocijacija međutim, ako uzmemo u obzir da se ovdje radi o Ikaru, što je i zvanični naziv ovog djela, stvari poprimaju jednu novu dimenziju. Svi vrlo dobro znamo taj mit”, ističe Monika.
Dodaje da u Etamovoj interpretaciji poznatog mita o Dedalu i njegovom sinu Ikaru priča ima nešto drugačiji kraj.
“Umjesto na Ikariju, mjesto na kojem je, po predanju, Ikar izgubio svoj život, a koje se nalazi nedaleko od poznatog grčkog ostrva Samos, Etamov savremeni Ikar je pao na krevet i utonuo u san. Ili se iz njega upravo budi. Dakle priča ima srećan kraj i određenu simboliku koja se može u slojevima čitati kroz posmatranje i analizu ovog djela. Samim tim, stavljanje Ikara u novi kontekst daje slici određenu dozu citatnosti što je zapravo fantastičan potez koji od ovog djela stvara svojevrsni meta tekst”, objašnjava Monika Ponjavić.
Što se tiče posjete građana dok se radio mural Ivan kaže da oni ljudi koji su zainteresovani za takav vid umjetnosti sigurno su došli.
“Ili oni koje zanima proces izrade murala. Pošto je proces spor i nije baš atraktivan, lako je shvatiti zašto nema velikog broja posjetilaca koji prate sve vrijeme oslikavanja. Tek po završetku će slika vjerovatno privlačiti pažnju. Onda će je neki građani ‘iskoristiti’ na najbolji način, a neki drugi će možda izraziti sud na osnovu vlastitog ukusa. Što je sasvim u redu, ako neko ima potrebe za takvim stvarima”.
Na pitanje zašto su murali važni za jedan grad Monika kaže da je u pitanju jedna vrsta ekonomskog pogona koja, između ostalog, ima za cilj osnaživanje kreativnosti na lokalnom nivou koja opet za cilj ima regeneraciju prostora u kojem nastaje.
“Ovdje prvenstveno mislim na turizam. Biti grad sa galerijom na otvorenom u čijem opusu radova imate vrhunska svjetska imena nije uopšte naivno. Možda ne možemo imati Da Vinčijevu Mona Lizu u fundusu lokalnih muzeja, ali zato možemo imati Etam na zidovima naših ulica. Činjenica da je Banja Luka prvi grad na prostorima bivše Jugoslavije koja je imala čast da ugosti upravo Etam, najveće zvijezde ovog svijeta trenutno, govori sama po sebi. Banja Luka se prije nekoliko dana pojavila na svjetskim portalima za ovu vrstu umjetnosti tako da je Flasteru pošlo za rukom da naš grad i ove godine stavi na mapu svjetskih dešavanja koristeći upravo mural za njegovu promociju”, kaže Monika.
DRUGI MURAL
Podsjetimo da će 28. septembra početi rad na još jednom muralu u Boriku. Drugi mural će se raditi na zgradi prekoputa Osnovne škole “Branko Ćopić”, uz prošlogodišnji mural.
Drugi mural radiće Bozko, umjetnik iz Bugarske. Bozko je diplomirani slikar specijalizovan za oslikavanje murala koji je svoju diplomu stekao na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Sofiji.
Vezan tekst
Banjaluka je bogatija za još jedan mural: Ekipa “Etam Cru” uljepšala naš grad (FOTO)