Šantić je autor antologijskih pjesama “Ostajte ovdje”, “Emina”, “Veče
na školju”, “Ne vjeruj”, “Pretprazničko veče”, a njegov pjesnički opus
ima više od 700 pjesama.
Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić je dostigao između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.
Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, ali i bola i
prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kojem je i sam
pripadao.