Zaboravite šarene društvene igre za ddecu današnjice,
zaboravite Monopol, Riziko, Kluedo i Čikago, i okrenite se jednostavnim
i prostim i zbog toga vanvremenskim igrama na tabli koje opstaju već
vijekovima a u nekim slučajevima, kao što ćete i vidjeti, i milenijumima.
Danas ćemo vam predstaviti igre koje vas i vašu djecu, ako ih
budute motivisali da ih probaju i zavole, učiniti pametnijim i mudrijim i sposobnijim za plivanje kroz ovu dolinu suza koju zovemo majčicom Zemljom.
Krenimo redom.
1. Go
Igranje goa u Kini, u Šangaju.
Porijeklo: Nastala je u Kini, gdje se zove vei ći, odakle je stigla u Japan,
gdje je dobila ime po kome je danas zna cijeli svijet. Vjeruje se da je stara
oko tri hiljade godina, pa zato i ne čudi što se o njenom nastanku malo
zna. Navodno je car Jao izmislio ovu igru da bi svog sina naučio
mudrosti, a pominje je čak i Konfučije.
Najveći razvitak ova je igra doživela u Japanu gdje se u 17. vijeku pod pokroviteljstvom šoguna iz porodice Tokugava osnivaju tri go škole. Japan je dugo držao primat i to je i prva zemlja u kojoj su se pojavili profesionalni igrači.
Korejski naziv je baduk. Prvi evropski go klub osnovan je u Puli, tada u
sastavu Austrougarske.
Sto za go.
Kako se igra: Koriste se kamenovi bijele i crne boje, a redaju se na presdecima linija; partija počinje na praznoj tabli veličine 19×19, a svaki igrač ima 180 figura. Prvi igra crni, zbog čega se bijelom kao kompenzacija daje 6,5 poena u startu. Vrijednost svake presječne tačke je jedan poen.
Svaki kamen ima četiri susjedna presjeka koji se nazivaju slobode; da bi
neka grupa kamenova bila živa mora da ima najmanje dva odvojena slobodna
presjeka koji se nazivaju oči. Protivnički kamen je zarobljen kada sve pozicije oko njega zauzme protivnik, a tada se ti kamenovi uklanjaju sa table.
Cilj je sakupiti što više okruženih presjeka i protivničkih zarobljenika.
U pitanju je vrlo dinamična igra iako se figure ne pomeraju, dokazano
je da povećava prostornu inteligenciju i moć planiranja, a u Japanu
zvijezde goa zarađuju milione.
2. Šah
Vitezovi templari igraju šah na ilustraciji iz 1283. godine.
Porijeklo: U pitanju je vrlo stara igra koje porijeklo vuče iz Indije, odakle je stigla u Persiju i dobila ime po kome je danas znamo. Arapi su pokorivši Iransku visoravan sa nje prisvojili mnoštvo stvari, između ostalog i šah, i prenijeli je dalje na Zapad, u Evropu, gdje je dobila savremeni oblik koji se malo razlikuje od prvobitnog, svakako ne u suštini.
Kako se igra: Na kvadratnoj ploči veličine 8×8 poredane su figure kralja, kraljice, dva topa, dva konja i dva lovca. Svaka figura ima posebnu moć i drugačije kretanje. Cilj igre je dovesti protivnika u šah-mat poziciju,
odnosno u situaciju u kojoj ne može više nigdde da pomderi kralja niti da
se odbrani a ne može ni da ostane na onom polju koje trenutno zauzima.
Šahovske
figure iz 12. veka, pronađene u Škotskoj na ostrvu Luis, sada u
Britanskom muzeju u Londonu.
3. Madžong
Porijeklo: U pitanju je još jedna igra na ploči koja poreklo vuče iz drevne Kine, a navodno ju je osmislio sam Konfučije oko 500. godine p.n.e. Tri zmaja, glavni dijelovi ove igre, povezani su sa tri vještine o kojima je učio ovaj čuveni kineski mudrac: dobronamernost, iskrenost i poštovanje porodice. Legenda kaže da je Konfučije bio i ljubitelj ptica, pa otud i naziv ove igre koja dolazi od riječi vrabac.
Ljudi u parku igraju madžong u gradu Hangžuu, u Kini.
U pitanju je jedna od najpopularnijih društvenih igara na Dalekom istoku, uprkos višedecenijskoj njenoj zabrani koju je donijela komunistička partija (koja je ukinuta 1985. godine). U
Japanu postoji više od 7,6 miliona igrača koji je igraju u skoro devet
hiljada specijalizovanih salona, a godišnje se u njima obrne oko 300
milijardi jena. Postoje čak i automati za ovu igru.
Kako se igra: Sposobnošću, strategijom i kalkulacijom – na metafizičkom planu. Na fizičkom, igraju je od dva do četiri igrača sa setom od 144 pločice na kojima se nalaze kineski znakovi i simboli, a u većini verzija svaki igrač počinje sa 13 pločica. U krugu igrači dijele i bacaju pločice dok se krug ne završi sa četrnaestim dijeljenjem
kako bi se formirale četiri grupe pločica (rezultat) i jedan par
(glava). Pločica se može ukrasti od protivnika i pobijediti, a postoje
jednostavne (numerirane) i časne (vetrovi i zmajevi) pločice.
Madžong.
Nauka je dokazala da ova igra pomaže u borbi protiv demencije, a posebno da rješava problem kognitivnog pamćenja, zbog čega se koristi i kao terapija.
4. Tavla ili bekgemon
Porijeklo: Jedna od najstarijih društvenih igara na ploči, porijeklo vodi iz drevnog Egipta ali i od tzv. “kraljevske igre iz Ura”, iz Mesopotamije. Igrala se i u Persiji, istočnoj Aziji, antičkom Rimu, srednjevjekovnoj Evropi.
Kako se igra: Dva igrača bacaju kockice i pomjeraju po petnaest žetona preko dvadeset i četiri polja
(po 12 na obe strane) u skladu sa onim što su dobili. Žetoni se
premještaju preko svog protivnika na drugi kraj table, a cilj je biti
prvi koji će sa table ukloniti sve svoje žetone.
Žene na ulici u Turskoj igraju tavlu odnosno bekgemon.
Da bi igra počela, svaki igrač baca po jednu kockicu a prvi igra onaj
koji je dobio veći broj, i pomjera žetone za broj koji je dobio. Drugi
igrač potom baca dvije kockice, pomjera žetone za broj polja koji je dobio
na njima, upravo za onaj broj koji je dobio na svakoj od kockica. Prema
tome, ako ste npr. dobili brojeve 3 i 6, jedan žeton možete pomjeriti za šest polja a drugi za 3. Ako dobijete iste brojeve možete bacati još jednom.
5. Pačisi
Porijeklo: Nastala u Indiji, u svojoj prapostojbini se smatra nacionalnom igrom.
Vjerovatno je u pitanju drevna igra, a neki smatraju da je to čuvena,
misteriozna i značajna igra sa kockicama iz Mahabharate, iako njeno
postojanje može da se dokaže samo do 16. vijeka. Mogulski vladari indijskog potkontinenta igrali su je na krajnje kraljevski način,
pošto je u palati u Fatehpuru Sikri čitavo dvorište bila jedna ogromna
tabla po kojoj se kretalo 16 mladih robinja iz harema obučenih u
različite boje. To im se doliko dopalo da su sva dvorišta svojih budućih
palata gradili na isti način.
Tabla za pačisi.
Kako se igra: Učestvuju dva, tri ili četiri igrača;
u ovom posljednjem slučaju najčešće su upareni. Jedan tim ima žute i
crne figure, drugi crvene i zelene; svaki igrač ima po četiri. Baca
se šest školjki morskih puževa, i u zavisnosti od broja školjki koje
padnu svojim otvorima na gore dolazi do pomjeranja figura za isto toliko
polja. Međutim, u slučaju da padne samo jedan imate 10 poteza, a ako ne padne ni jedna imate 25.
U sredini se nalazi “čarkoni“, centar koji je polazište i ishodište igre. Ko prvi obiđe cijelu tablu, u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu, i stigne na cilj sa svim svojim figurama je pobijedio, zbog čega je mnogi porede sa modernom evropskom igrom koja je kod poznata kao “Čovječe, ne ljuti se”.
Premda izgleda i zvuči kao igra u kojoj nije potrebno uključiti
mozak, to ne odgovara istini, pošto ovo nadmetanje zahtjeva planiranje,
osmišljavanje strategije i taktike, kao i logično – brojanje.
6. Dama
Tabla za damu.
Porijeklo: Neki izvori govore i o 4.000 godina
starosti, ali ovo je sporna hipoteza i daleko je od opšteprihvaćene.
Savremena forma, takozvala međunarodna dama, nastala je u Francuskoj 1723. godine,
a 1894. je odigrano i prvo svjetsko prvenstvo na kome je pobijedio
Francuz, Isidor Vajs. Od 1912. održavaju se redovno. Postoji i Svjetska
federacija za damu koju su osnovali Francuzi, Holanđani i Belgijanci.
Kako se igra: Igra se na ploči od sto polja, 10×10, među kojima postoji podjednaki broj bijelih i tamnih, pedeset. Igra se samo po tamnim poljima.
Donje krajnje polje sa desne strane oba igrača mora biti bijelo. Pre
početka se postavljaju figure, koje su u stvari okrugle pločice nešto
manjeg promjera od polja na tabli. Svaki igrač ima po 20 figura. Igru
počinje bijeli. Cilj je osvojili sve protivničke figure ili im onemogućiti sledeći potez, odnosno blokirati ih.
Dama.
Obična figura (na početku su sve obične) kreće se napred po jedno polje dijagonalno prema protivniku;
kada dođe do protivničke figure koja iza sebe ima slobodno polje,
preskače je i uzima. Kada dođe do polja u posljednjem redu, pretvara se u
damu, koja se sastoji od dvije obične figure jedna na drugoj. Dama se
može kretati u svim pravcima po dijagonali, za koliko god igrač želi
polja.
7. Mica
Poreklo: Ova igra je nastala još u srednjem vijeku i jedna je od najpopularnijih društvenih igara na Starom kontitentu,
i pored činjenice da nije mejnstrim poput šaha ili dame. Njeno pravo
porijeklo nažalost nije poznato, ali se vjeruje da je povezana sa nekim
drugim igrama koje su ovde predstavljene, kao što je pačisi, dama, pa
čak i go.
Mica.
Kako se igra: Tabla je na samom početku prazna. Prvi igra crni, a zatim naizmjenično igrači postavljaju po jednu figuru na slobodnu presječnu tačku. Na početku se ne mogu pomjerati, već se uvokek postavljaju nove. Cilj je postaviti svoje tri figure na suskedne tačke povezane linijom. Ako igrač u ovoj fazi formira micu, odmah uklanja jednu protivničku figuru sa table.
Poslije devet poteza sve figure su uvedene u igru, posle čega igrači
naizmjenično pomjeraju po jednu figuru duž linija do susjedne tačke. Za
rasturanje formirane mice koristi se termin „otvaranje“, a za novo
formiranje „zatvaranje“. Igrač koji ostane na tri figure ima pravo da bilo koju od njih prebaci na bilo koje slobodno polje,
bez obzira na presječne linije. Partija se u drugoj fazi igre može i
završiti „blokiranjem“. Onaj ko na svom potezu nema šta da odigra – gubi
partiju.
Izvor: Telegraf.rs