Možda ste muškarac koji je općenito
svjestan nepravednih prednosti koje su vam zajamčene u ovom društvu na
temelju vaše rodne pripadnosti. Već ste čuli za ekonomski stakleni
strop, zastrašujuće visoke stope seksualnog i fizičkog nasilja nad
ženama i rodno nenormativnim osobama u ovoj zemlji, kao i o tome kako
rodna socijalizacija u patrijarhalnim kontekstima omogućuje muškarcima
da zauzmu pozicije moći.
Recimo da ne koristite riječi
poput “histerična” i “kučka” i da jebeno dobro znate da za žučnu svađu
nećete okriviti to što ona/ono/oni/e imaju menstruaciju.
Ako ste vi taj, na dobrom ste putu.
Mušku privilegiju možemo shvatiti kao skup nezarađenih prava, prednosti, i/ili imuniteta koje imaju muškarci samo zato što živimo u patrijarhalnom društvu.
Ako ste žena ili rodno nenormativna osoba, primjeri toga kako muškarci
imaju koristi od patrijarhata često su upadljivo očiti.
No, ukoliko ste osoba privilegirana kao muškarac, moglo bi se dogoditi da ne prepoznate neke suptilnije primjere.
Ponekad su mizogina ponašanja
izrazito uočljiva i prepoznatljiva, no u drugim slučajevima imaju
suptilnije nijanse koje se neočekivano pojavljuju u našim svakodnevnim
interakcijama. Pored vječnih mizoginih ponašanja, postoje i drugi načinimišljenja i djelovanja koji mogu biti isto tako štetni.
Nadam se da će vam ovi uvidi biti korisni na vašem putu da postanete najbolji mogući feminist!
1. Uzurpatori govora/mišljenja (Manterruptors)
Na svakoj radionici, konferenciji,
sastanku, grupnoj raspravi ili u učionici, postoji barem jedan muškarac
koji zaslužuje ovu titulu.
U rodno mješovitim situacijama je više nego uobičajeno
svjedočiti kako muškarci govore “preko reda”, upadaju drugim ljudima u
riječ ili potpuno ignoriraju predviđeno vrijeme govora koje je odredio
moderator za pojedinačna pitanja ili komentare.
Ovi muškarci će često uzurpirat konverzaciju i/ili izići iz okvira originalne teme kako bi je prilagodili vlastitim interesima.
U takvim je kontekstima, također,
uobičajeno da muškarci nadugačko i naširoko “obrazlažu” kako bi svima
pokazali koliko mnogo znaju o dotičnoj temi.
Ponekad će, u namjeri da budu
pristojni, stalno podizati ruku i javljati se za riječ unatoč tomu što
su svi njihova mišljenja čuli više puta nego ičija druga u prostoriji.
“Mizogin?”, možda ćete se skeptično upitati. Nije li takvo ponašanje samo obična nekultura?
Odgovor je potvrdan – bez obzira o
komu se radi, ovakvo je ponašanje nekulturno. No postavit ću šire
pitanje: što uopće motivira osobu da se ponaša na ovakav način? Zašto je
toliko “slobodan” (ili neobazriv) da uzurpira prostor i vrijeme na
ovakav način?
Što želim reći? Radi se o
mizigoničnom osjećaju prava na takvo ponašanje koje ohrabruje muškarce
da misle kako je ono što oni imaju za reći važnije ili vrednije od bilo
čijeg drugog mišljenja.
Pročitajte samo ovo: Move Up, Move Back.
2. Izbjegavatelji emocionalnog rada
Nedavno sam podijelila iskustvo sa
svojom prijateljicom o tome kako u odnosima koje imamo s muškarcima
često osjećamo da se radi o jednostranoj emocionalnoj podršci.
Zato što se muškarce obeshrabruje da
dijele svoje osjećaje s drugima – ili uopće da imaju osjećaje – njihova
prijateljstva sa ženama ili rodno nenormativnim ljudima često se svode
na sigurna mjesta za njih gdje mogu izraziti i procesirati svoje
osjećaje bez osude.
Želim naglasiti, dok god svojevoljno
ispunjavam ulogu osobe od povjerenja, to nije problem samo po sebi.
Uživam u tome što pružam prostor ljudima do kojih mi je stalo u kojemu
mogu istresti svoje probleme kroz koje možda prolaze.
No, problem je u ovome:
muškarci često otvore dušu svojim ženskim ili rodno nenormativnim
prijateljima/icama kao da su im one/i terapeuti, no kada se strane
zamjene, često neće biti voljni zauzvrat uložiti istu količinu ili vrstu
emocionalnog rada.
Imala sam mnogo muških prijatelja
koji su mogli beskonačno pričati o vlastitim životima, moliti za savjet
ili pomoć u teškim situacijama na različite načine, ali čim bi ta priča
završila, zažalila bih što sam uopće počela pričati o svom napornom
danu! Pogled bi im preplavila dosada – odjednom bih se osjećala kao da
pričam sama sa sobom.
Zbog toga se zaista možemo osjećati povrijeđenima, iskorištenima i napuštenima.
Takvo neosviješteno očekivanje da
muškarci često uzimaju zdravo za gotovo ovu dinamiku jednostrane brige i
pažnje za drugoga, eksplicitno je ukorijenjeno u mizoginiji. Radi se o
pretpostavci da vam svaka žena ili rodno nenormativna osoba duguje neku
vrstu “besplatnog”, majčinskog, emocionalnog rada.
3. Uzurpatori prostora (Manspreaders)
Konačno, postoji termin koji opisuje
načine na koje su muškarci često nesvjesni svog fizičkog okruženja ili
toga koliko prostora imaju pravo zauzimati.
Premda je ovaj izraz (manspreader)
skovan specifično za kontekst podzemne željeznice, mislim da ga možemo
primijeniti na sve vrste ovakvih scenarija: muškarci koji ostavljaju
hrpe osobnih stvari posvuda u okruženjima koja dijele s drugima,
muškarci koji ostavljaju svoje nezavršene projekte po čitavom radnom
stolu koji možda dijele sa kolegama/icama itd.
Po meni, definicija manspreadera može
se odnositi na svakog tipa koji – zbog količine fizičkog prostora koji
zauzima svojim tijelom ili osobnim stvarima – čini nemogućim bilo komu
drugom korištenje prostora na koji bi trebali imati jednako pravo.
Implikacija i skrivena poruka
koja se komunicira putem uzurpiranja prostora glasi da imate pravo
vlasništva i posjedovanja prostora kao takvog.
Iskreno, mogli biste isto tako i zapišati prostor kako bi obilježili teritorij. (Šalim se!)
4. Gotye razmažena derišta i slučajni manipulatori
Gotyjev hit “Somebody” prikazuje
jednu izrazito tipičnu, “rodnu” situaciju – frustrirajuću za mnoge
koji/e su u ljubavnim vezama s muškarcima. Preletimo sama na kratko
preko teksta pjesme u ovom kontekstu, može?
Na početku pjesme muški protagonist
nam kaže kako je bio u vezi sa ženom koja mu nije bila naročito
uzbudljiva. Kaže nam da je, kada je veza završila, osjetio olakšanje: “When
we found that we could not make sense / You said that we would still be
friends / But I'll admit that I was glad that it was over.” (“Kada
smo shvatili da naša veza nema smisla / Ti si rekla da bismo trebali
ostati prijatelji / No, priznat ću da mi je bilo drago što je gotovo”).
Na drugom mjestu u pjesmi čujemo i nešto malo ženske perspektive: “Now
and then, I think of all the times you screwed me over / Had me
believing it was always something that I'd done / I don't wanna live
that way, reading into every word you say.” (“S vremena na vrijeme,
sjetim se svih onih situacija u kojima si me zajebao / Uvjerivši me da
sam uvijek ja bila ta koja je kriva / Ne želim živjeti tako,
interpretirajući svaku tvoju riječ”).
Kada počne refren, saznajemo da premda on
nije ulagao u tu vezu onoliko koliko je ulagala ona (bez sumnje, recept
za povrijeđene osjećaje), on misli da bi mu ona još uvijek trebala biti
dostupna na sve načine kao i prije prekida.
Ne shvaća zašto bi se ona možda željela udaljiti od njega ili prekinuti kontakte na neko vrijeme.
I umjesto suosjećanja s njom zbog ružnog prekida veze u koju je ona više ulagala, on sebe prikazuje kao žrtvu:
“You didn't have to cut me off /
Make out like it never happened and that we were nothing / And I don't
even need your love / But you treat me like a stranger, and that feels
so rough / No, you didn't have to stoop so low / Have your friends
collect your records and then change your number / I guess that I don't
need that though / Now you're just somebody that I used to know.”
(“Nisi me trebala ‘otpiliti’ /
Praviti se kao da se ništa nije dogodilo i da ništa nismo bili jedno
drugom / Čak ni ne trebam tvoju ljubav / Ali ponašaš se prema meni kao
prema strancu, i to je tako okrutno / Ne, nisi se trebala spustiti tako
nisko / Poslati prijatelje po svoje stvari i promijeniti telefonski broj
/ Mislim da nisam to zaslužio / Sada si samo netko koga sam nekada
poznavao”.)
Grrr! Tako frustrirajuće!
Osim nepostojanja emocionalne
odgovornosti kakvu je pokazao u ovoj vezi, i unatoč tomu što je dobio
ono što je želio – a to je okončanje veze – ima obraza da nju prozove
lošom osobom i krivcem!
Evo što bih mu ja rekla: Čuj stari, žao mi je što si povrijeđen. Ali znaš što? Uzimao si me zdravo za gotovo! Nisam ti ja ni mama ni terapeut, niti ti dugujem ikakav pristup svom osobnom životu!
Također, ako te žena ili rodno
nenormativna osoba prozove zbog dinamike u odnosu zbog koje se osjeća
loše, ili ako zahtijeva komadić prostora kako bi se oproravila od tvojih
postupaka, ne ponašaj se kao ranjenik i ne prebacuj pažnju na vlastite
potrebe.
Tvoji povrijeđeni osjećaji nisu uvijek najbitniji.
Ne očekuj da će te žene ili rodno nenormativne osobe tetošiti zbog nelagodnih osjećaja zbog toga što su te prozvale/i.
Budi samorefleksivan i odgovoran,
poštuj granice koje te osobe traže, a o svojim povrijeđenim osjećajima
porazgovaraj s nekim od prijatelja.
5. Nepozvani savjetodavci
OMG! Ti tipovi su posvuda!
Ono što mi prvo pada na pamet
povezano je s mojim iskustvom samostalne glazbenice. Unatoč činjenici
što sama sviram i nastupam skoro čitavo desetljeće, neizbježno se pojavi
neki lik koji mi priđe poslije nastupa kako bi mi dao savjet o tome
“kako da koristim svoju opremu” ili “kako mogu poboljšati kvalitetu
zvuka”.
Ako za mikserom zvuka stoji muškarac,
često će ignorirati moj zahtjev da stiša mikrofon ili da bolje ozvuči
monitore, jer smatra “da on zna najbolje”.
Prije nego što je uopće čuo kako sviram, neumorno će mi naklapati o marci moje loop pedale, reći mi da je zastarjela, i navesti sve druge tipove pedala “s kojima bi mi bilo lakše svirati”.
Većina žena i rodno nenormativnih osoba koje poznajem ima slične primjere ili priče nevezano uz kontekst nastupanja.
Primjerice, žena koja je sama ušla u
trgovinu s alatom i srodnom opremom. Takve trgovine su poput rasadnika
nepozvanih savjetnika!
Čak i kada uđem i točno znam
što želim i gdje se to nalazi, vjerojatno će me zaustaviti neki
dobronamjerni muški kupac zato što misli “da izgledam kao da trebam
pomoć”.
Premda se stvari poput ovih najčešće
događaju ljudima koji nisu muškarci, pretpostavljati da netko o nečemu
ne zna ništa prije nego što ste uopće pričali s njom/njim užasno je bezobrazno.
6. Objašnjavatelj (Mansplainer)
Tip pod brojem pet savršen je uvod u problem objašnjavatelja.
Od muškaraca se očekuje da u svakoj
situaciji u kojoj se nađu barataju određenom količinom samopouzdanja,
autoriteta i moći. Nepokazivanje ovakvih kvaliteta smatra se znakom
nedostatka maskuliniteta.
E sad, da ja živim pod
takvim društvenim pritiskom, što bih učinila kada bih se našla u
situaciji u kojoj sam zbunjena ili ne znam odgovor na neko pitanje? Na
licu mjesta bih izmislila gomilu sranja! Čak je i zvučati kao da znam o čemu pričam pa ispasti u krivu bolje od toga da izgledam nesigurno i kompromitiram svoj maskulinitet.
Samo želim reći da pojava tog društvenog fenomena ima smisla.
Ali u ovome je kvaka: zapravo ne znaš sve i ne bi trebao imati potrebu praviti se da znaš!
Ako jednostavno priznaš da nemaš
odgovor na sva pitanja, možda ti se pruži prilika da naučiš nešto novo.
Ako se prisiliš da za promjenu šutiš, možda ispadne da je u blizini
netko tko zna odgovor na pitanje.
Još jedan uobičajen i neprimijećen oblik mansplaininga je odbijanje da se zaustave i pitaju za smjer kad znaš da su se jebeno izgubili!
7. Mizogini anarhisti (manarchists), aktivisti za prava muškaraca (mactivists) i mizogini “progresivci” (brogressives)
U svojoj osnovi ti termini se odnose
na one muškarce u aktivističkim zajednicama koji neprestano ponavljaju
mizogine obrasce ponašanja i to zbog toga što svoje revolucionarne
teorije ne uspijevaju pretočiti u praksu.
To su muškarci koji su se u svojim
zajednicama posvetili preispitivanju opresivnih sustava kao što su
kapitalizam, heteropatrijarhat, bjelačka nadmoć, seksizam, ableizam.
Mizogino ponašanje anarhista može biti suptilno – ne susrećemo se s takvim ponašanjem samo kod iskvarenih vođa koji žene iz pokreta prisiljavaju na seks.
Anarhisti često obezvređuju ili ignoriraju poslove u pokretima koji se tradicionalno doživljavaju kao “ženski poslovi” (briga o djeci, medicinska njega, izrada i distribucija letaka, kuhanje, ulaganje u odnose).
Pravednički i samouvjereno će
zagovarati strategije temeljene na izravnim taktikama i odbacit će
strategije temeljene na tradiciji, duhovnosti ili praksi koja uključuje
emocije.
Uvijek se zaljubljuju u svoje queer ženske i rodno nenormativne prijatelje/ice, čak i kada objekte njihove ljubavi niti najmanje ne zanimaju cis muškarci.
Privlače ih samo “anarho-punk barbike” ili “alternativne grrrl barbike” – mršave i fit bjelkinje koje se uklapaju u okvire mainstream standarda ljepote.
Često isključuju ili odbacuju
samohrane majke pod izlikom da su “lažne aktivistice” – niti im na pamet
ne padne ponuditi im pomoć oko brige za dijete kako bi mogle umjesto njih sudjelovati na sastancima/okupljanjima/demonstracijama.
8. Rasistički seksualizatori
To su muškarci koji seksualiziranjem žena i rodno nenormativnih osoba kontinuirano ponavljaju rasno uvjetovane trope.
Na primjer: muškarci koji svoje
ljubavnice latino podrijetla opisuju kao “vatrene”, muškarci koji crne
žene fetišistički obožavaju jer su navodno “šefice u krevetu”, muškarci
koji pripadnice indijanskih plemena uspoređuju s “duhovnim buđenjem”,
ili muškarci koji pretpostavljaju da su sve žene iz Azije servilne.
Ne morate nužno izreći te stvari naglas kako bi utjecale na vaš ljubavni život.
Još jedan uobičajen fenomen
iz te kategorije javlja se kada muškarci žene neke druge rase
doživljavaju samo kao neobavezne ljubavnice, osobe s kojima imaju
isključivo seksualni odnos, koje su im ukras ili usputni “dodatak”, dok
bjelkinje smatraju “ozbiljnijim materijalom” za vezu.
9. Cis seksisti
Negiranje nečijeg rodnog identiteta neraskidivo je povezano s mizoginijom.
Nitko nema pravo odlučiti što nekoga definira kao “muškarca” ili “ženu”.
Kada transžene ne doživljavate kao “prave” žene namećete patrijarhalnu kontrolu nad time što se smatra, a što ne smatra “ženstvenim”.
Znate što? Na bradi mi raste dlaka,
sjedim raširenih nogu i psujem kao kočijaš – sve se to ni u kojem
slučaju ne smatra “ženstvenim”. Hoćete li mi sad reći da nisam žena?
Svatko tko izjavi da je žena – jest žena. Vi ne predstavljate autoritet po pitanju bivanja ženom. Kraj priče.
Nadalje, inzistirati na ideji da postoje samo dva roda mizogino je samo po sebi – binarno doživljavanje roda ključno je oružje u arsenalu patrijarhata. Ideja da bi se svaka osoba morala uklopiti u jedan od dva zasebna roda rezultira samo time da se mnogi ljudi osjećaju otuđeno, nevidljivo i nesigurno.
10. Fetišisti neželjene boli
Kada sam posljednji put imala
streptokok, osjećala sam se kao da mi je netko ribežom prolazio po grlu.
Jako je boljelo! Nakon par dana glas mi je od virusa posto hrapav, bila
sam promukla i na kraju više nisam mogla ni govoriti.
Prije nego što sam potpuno izgubila glas, bezbroj mi je ljudi reklo da mi je glas “seksi”.
Svi mi ponekad fetišiziramo žensku bol.
Jedno je ako se radi o BDSM-kontekstu, ali ako nekoga nešto boli a da to ne želi, nemojte to fetišizirati to jebeno sranje.
Možda zvuči banalno, ali kažem vam: muškarci to rade cijelo vrijeme i bez razmišljanja.
To isto vrijedi i kada ženi kažete da izgleda privlačno nakon što je dosta smršavila. Nastranu činjenica da ste debelofobični (fatfobic), stvar je u tome da zapravo ne znate zbog čega je kod te osobe zapravo došlo do gubitka kilograma! Možda boluje od nekih parazita zbog kojih već pola godine ne uspijeva zadržati niti jedan obrok u organizmu.
Pitanja koje si trebate postaviti na putu do savezništva
Iz solidarnosti nudim vam popis
pitanja koja možete postaviti sebi i drugima kada nastojite balansirati
na varljivoj litici savezništva:
Kada istresate dušu bliskoj ženi ili
rodno nenormativnoj osobi, zapitajte se: “Jesam li voljan uložiti
recipročnu količinu emocionalnog truda u odnosu na ovaj koji mi je
upravo pružen?”
Kad ste u rodno mješovitom društvu,
zapitajte se: “Govorim li preko reda?”, “Dominiram li nad razgovorom?”,
“Osjećam li potrebu da za stolom budem sveznalica?”, “Znam li uistinu o
čemu pričam ili samo muljam da ne bi kompromitirao svoj maskulinitet?”
Kad vam je potrebna emocionalna podrška, zapitajte se: “Od kojih bih muškaraca u svom životu mogao zatražiti podršku?”
Nakon prekida s ženom ili rodno
nenormativnim partnerom/icom, zapitajte se: “Zauzimam li svojom
reakcijom previše prostora? Oslanjam li se na nju/njega/njih da se brinu
za mene kroz taj proces?”
Kada vas netko optuži da se ponašate
mizogino, zapitajte se: “Slušam li zaista što oni imaju za reći?”, “Iako
se osjećam defenzivno, jesam li ipak samorefleksivan?”, “Miniram li
razgovor i svodim li ga na svoje povrijeđene osjećaje?”
Budite ponizni i zapitajte se:
“Ulažem li svjestan trud u to da od svojih ženskih i rodno nenormativnih
prijatelja/ica iz prve ruke naučim kako je to osjetiti seksizam i
mizoginiju na vlastitoj koži?”
Uvijek provjerite: “Je li osoba u mojoj blizini zatražila od mene pomoć ili nudim neželjene savjete?”
Slušajte, dečki! Vidimo vas.
Dekonstrukcija patrijarhalnog sustava
zahtjevan je posao, ali na pravom ste putu da postanete upravo onakav
feminist kakvog želimo!
Prevele i prilagodile Sanja Kovačević i Petra Kos