Za političkog mrtvaca kojem su skandali, primitivizam, bankrotirani grad kojem je na čelu, afere s pogodovanjem prijateljima, sukob interesa, nepotizam te propast vlastita “core businessa”, odavno već ispisali šonetu objavivši upokojenje političke karijere, Željko Kerum je više nego živahan. Najkraće rečeno – ima ga svugdje.
Na samom pragu sljedećih lokalnih izbora i bez ijedne lipe uložene u kampanju, beči se s prvih stranica dnevnih novina, iskače sa svakog TV dnevnika, puni političke i “šarene” stranice te, kako stoje stvari, ponovno kotira kao vrlo izgledni gradonačelnički kandidat. U trenutku dok ova kolumna odlazi u tisak još se nije dogodio dernek svečanog otvaranja splitske zapadne obale, no nimalo ne sumnjam da će populistički igrokaz podložen pjevanjem Olivera i Bana, besplatnim rižotima i njokima, pivom i bevandama te velikim vatrometom s nedovršenog hotela “Marjan” – toga simboličnog spomenika jednoj megalomaniji i poslovnom neuspjehu – biti ključna točka u predizbornoj Kerumovoj kampanji u koju, zapravo, jedva da je i krenuo.
Plaćena, naravno, gradskim proračunskim novcem, baš kao i sve što je, pogodujući isključivo svojim osobnim interesima te novčarci familije i prijatelja, Kerum u svom gradonačelničkom mandatu uradio. Stoji li iza Keruma opet kakav Macan, vješti spindoktorski mačak, ili je pak aktualni kraval domišljen ispod Želinih, doduše ozbiljno prorijeđenih, kovrča – doista i nije tako važno. Ono što se zapravo konta jest da je Kerum još jednom bolje od svojih konkurenata prepoznao i ćud medija i narav svojih sugrađana davši im ono što najviše vole: redikulozni show i populističku zabavu. Jer, kad već nema kruha – nek barem bude igara.
Zapadna obala i istočni grijeh
Željko Kerum je lijepi dio svog mandata potrošio otvoreno vrijeđajući novinare i novine, njihove vlasnike i komentatore, izvjestitelje i reportere. A opet i novine koje držite u rukama u svega nekoliko dana dale su mu dvije naslovnice i još obilato prostora na stranicama. Baš kao što su izvjestitelji svih fela i nakon najprizemnijih seksističkih i rasističkih Mamićevih uvreda bahatom besprizorniku iz Maksimira osiguravali besplatni PR pomažući mu da se pažnja javnosti skrene na marginalne svinjarije uvijek kad bi netko izravno začačkao mečku njegovih i Dinamovih financija.
Pedantno složen popis Kerumovih dugovanja, težak stotina milijuna kuna, u trenu je tako izgubio pred “šeretskom” Želinom izjavom “šta bi tek bilo da san dolazija na radno misto”, koja je u našem naopakom svijetu, umjesto kao primitivna i bahata uvreda svima koji rintaju ko stoka i k tome jedva životare, prepoznata kao visprena doskočica “našeg čouka”. I baš zato je ubijanje vremena igranjem “trilje” u Sabornici medijski puno “zanimljivije” pitanje od onoga kojeg će nam vraga i Kerum i svi parazitski te patološki lijeni “kerumoidi” u parlamentu u koji ionako navrate tek pokoji put tijekom mandata da bi “ubili” ili vrijeme ili dnevnice. Kerum, reklo bi se, dobro zna u kojem gradu te u kojoj i kakvoj državi živi. I “zna znanje” što i kako s medijima.
Čak i s onima koji su mu, voli to kazati, “neskloni”, pa je u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji pod krinkom “ekskluzive” zavaljao hrpu PR-ovskih gluposti i bjelodanih laži – tvrdeći, recimo, i novinaru kuće kojoj duguje gotovo milijun kuna da je bez dugova! – a sve uz onu narodnu “usta moja, hvalite me”. Je li mu prošlo? Jest. Baš kao i “pogorelićevska epizoda”, zaslužna za još jednu naslovnu stranicu novina koje su – kako je to bezbroj puta kazao – gnijezdo lupeža, urbanih jugoslavenčina, komunjara… Jer “publiku” se u konačnici živo jebe je li Željko Kerum “šik” ili “šit” sve dok im iznova servira cirkusarije kojima će, nemojmo se lagati, zacijelo iznova sjesti na staru stolicu u Banovini.
Natrag u Banovinu
To što je ni u prošlom mandatu nije ugrijao, što je punu kasu koju je naslijedio sprčkao na vlastite projekte, nikoga doista ne zanima. Baš kao ni činjenica da je Split pretvorio u provincijalnu kloaku koja se u nacionalnim medijima ukazuje samo kao egzotična adresa za zimske piciginaše i kerumovske skandale. Riječju, kao varoš u kojoj humpa-cumpalo može biti intendant HNK, “seke” politička činjenica, bliža i daljnja rodbina uhljebljenici grada, a baš svaka budalaština, pa i Krist u king-kong size dimenzijama, oživotvorena. I zato će, dao bih se kladiti, Kerum ponovno biti gradonačelnik.
Zbog Olivera i Bana, besplatne pivuše i njoka, onih stotinjak mjesta u dječjim vrtićima na kojima je “uzeo svoje” prika Livaja; zbog stotinjak kuna dodijeljenih penzionerima, čitulje Ćići, “džentlmenskog” vraćanja političkog duga Jadranki Kosor i zajebantske pismene “potpore” kandidaturi SDP-ova Baldasara… Riječju, zbog cirkusa u režiji i izvedbi populističkog utjelovljenja “šore, ševe i šege”, ali, prije i poslije svega, zbog kilave konkurencije.
Zbog Karamarkova prizemnog desničarenja temeljito posvađenog s građanskom uljuđenošću Vjeke Ivaniševića, čija će značka “lionsa” i “splitsko kolino” zasigurno Kerumu donijeti naramak hadezeovskih glasova, ali i zbog kenjkavog SDP-a s bezličnim Baldasarom, karizme uvenulog uredskog fikusa, te ništa boljih kandidata drugih stranaka i većine nezavisnih lista. Mislite da je novi Kerumov mandat u Banovini ono najgore što Split može zadesiti? U krivu ste. Jer, najgore se već dogodilo: gubitak iluzije kod većine glasača da se izlaskom na izbore išta može promijeniti nabolje. Nažalost, ne samo u Splitu.
tekst preuzet iz Slobodne Dalmacije