Bio je zamišljen kao orkestar uglavnom za
lijepe i samo ponekad tužne povode. Ne baš isto, ali nekako pomalo
slično onom Bregovićevom, »za svadbe i sahrane«. Ovaj je u mnogo
zvaničnijoj, uniformiranoj formi umjesto šarenoj, narodnjačkoj. Riječ je
Vojnom orkestru Oružanih snaga BiH, kako se zvao od početka. Danas ga
se »preciznije« pominje uz dodatak, kao Orkestar Trećeg pješadijskog –
Republika Srpska – puka Oružanih snaga BiH. Nije greška, tako se zove.
Duga je to priča o tri pješadijska puka Oružanih snaga i »nacionalnim«
bataljonima u njima. Kao i mnogo šta drugo. Malo po malo pa se priča o
jedinstvenim oružanim snagama svela na nešto drugo kobajagi zakukuljeno.
U BiH o svemu postoje 3+1 objašnjenje, kako odgovara
»konstitucionalnim« i malom broju »ostalih«. Pri tome, svako se trudi da
svoje strasti nametne drugome. Svako eventualno usaglašavanje je
postalo opasno pa nema čak više ni slaganja da se ne slažemo.
vaj politički kurvaluk koji krije kako
nije »sadržaj« problem, već namjera da se ne smije postići suglasnost ni
oko čega – izbacio je na površinu i ovu priču o vojnom orkestru
pomenutog »Republika Srpska« pješadijskog Puka iz sastava OS BiH. Druga
dva pješadijska puka, kako se kaže, nasljednici su »tradicija« Armije
BiH i HVO. Stara i već groteskna priča o podmetanjima, neslaganjima,
dijametralno suprotnim tumačenjima iste zbilje i proizvedenim
animozitetima tim povodom, prelila se po prvi put i na do sada barem
ustavno zajedničku instituciju u BiH – Oružane snage!
Povod za prelijevanje svekolike destrukcije Bosne i Hercegovine i na
teren Oružanih snaga sasvim je konkretan. Fakti kažu: U naredni
ponedjeljak, 9. januara, u Banjaluci se na spektakularan način, nizom
manifestacija, proslavlja Dan Republike Srpske. Akademije, koncerti,
vijenci, mimohodi, svečane sjednice, nagrade, visoki gosti iz
inostranstva, vatrometi i počasni plotuni…I još svašta drugo, svečano.
Tim povodom pozvan je i pomenuti vojni orkestar Oružanih snaga BiH sa
onom oznakom – Republika Srpska. Milorad Dodik kazao je uz ovaj poziv:
»Ako se ovaj poziv ne odobri, smatrat ćemo da su Oružane snage BiH
neprijateljski nastrojene prema Republici Srpskoj…« Pametnom dosta.
Usput, načelnik Združenog štaba Oružanih snaga BiH general pukovnik Ante
Jeleč kazao je da se ne slaže da armijski orkestar učestvuje na toj
proslavi ali da o tome ne odlučuje on, već Ministarstvo odbrane. Odmah
je to kazao i Izetbegovićev SDA. Iz Sarajeva, iz Ministarstva, stigla je
međutim odluka ministrice Marine Pendeš (HDZ) da se odobrava učešće
pomenutog orkestra, uz neke restrikcije u sastavu orkestra i u odnosu na
program. Odobreno je učešće samo 8. januara, uglavnom na mjestima
polaganja vijenaca »palim borcima Vojske Republike Srpske, NOB-a i
civilnim žrtvama rata«. Milorad Dodik munjevito je reagirao izjavom
agenciji Srna: »Republika Srpska odbacuje djelomično odobravanje učešća,
ne treba nam njihov vojni orkestar… Ministarstvo odbrane
nedvosmisleno krši dogovor o formiranju Oružanih snaga BiH
onemogućavajući da pripadnici Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka
učestvuju na proslavi Dana RS-a i iskažu osnovnu ulogu i namjenu
postojanja, a to je njegovanje tradicije RS-a i vojske RS-a«. Dodao je
da očekuje da »svi iz RS-a odgovorni za formiranje vojske i upravljanje
vojskom jasno iskažu stav ovim povodom, a od Mladena Ivanića, člana
Predsjedništva BiH da izda nedvosmislen nalog za učešće Trećeg
pješadijskog puka u obilježavanju Dana Republike Srpske«. Pri tome je
lično pozvao pripadnike Trećeg puka da učestvuju u obilježavanju Dana
RS-a.
Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, poručio je energično da je
9. januar kao Dan RS-a (izglasan na poznatom referendumu u RS-u
septembra 2016. a potom osporen odlukom Ustavnog suda BiH) protivustavan
i antidejtonski pa pripadnici OS BiH ne mogu učestvovati u bilo kakvim
aktivnostima tim povodom. U protivnom, rekao je, oni se izlažu
odgovornosti zbog nepoštivanja odluka Ustavnog suda. Inače, pomenuti
9.januar 1992. godine je dan kada je Karadžićeva Skupština srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini proglasila »Republiku srpskog naroda u BiH –
federalnu jedinicu Jugoslavije«. Referendum o samostalnosti BiH nije
priznat. Današnja, Daytonom stvorena Republika Srpska, jedan je od dva
entiteta međunarodno priznate, cjelovite i suverene države BiH.
Temeljem ovoga, SDA smatra 9. januar diskriminirajući za sve »nesrbe« u
tom entitetu, pozivajući se i na Venecijansku komisija koja je to
utvrdila, a svojom odlukom potvrdio Ustavni sud BiH.
Mladen Ivanić nije izdao onako nedvosmisleni nalog kako je zahtijevao
predsjednik RS-a Dodik, ali je zato dovoljno nedvosmisleno poručio:
»Narodna skupština RS-a je usvojila novi Zakon o proslavi 9. januara kao
Dana RS-a i zato je pozivanje na prethodnu odluku Ustavnog suda BiH
zbog zabrane – nezakonito. Ovo će biti uvod u veoma ozbiljno
zaoštravanje političkih prilika u BiH… Ko vjeruje da će na silu biti u
stanju da srpskom narodu određuje datume koje će slaviti a koje ne –
strašno griješi!«
Priča sa bendom dobila je, pored srpske i bošnjačke i treću političku
dimenziju. Naime, odluka čak i o djelomičnom učešću orkestra Oružanih
snaga BiH na proslavi plod je, tvrde zagovornici »odbijanja«, aktuelnog
šurovanja i koalicije Dodika i Čovića jer je »jasno kao dan« da
minsitrica iz HDZ-a ne može da kaže ni dobar dan nikome bez dozvole i
naloga lidera HDZBiH. O karakteru te koalicije govori i Dodikov i
Čovićev aktuelni zahtjev za promjenom zakona o Ustavnom sudu BiH i
eliminiranju iz njega trojice stranaca koji »dokidaju jednakopravnost«
svih konstitutivnih naroda BiH u formiranju i odlučivanju Suda.
Prijetnja je glasna – ako se ne ukinu stranci, Sud neće više biti
priznat…Iz SDA poručuju, nema šansi! U ovoj priči o državi, spušetnoj
na nivo vojne muzike, dobija se orkestar za sahrane, pokope i dženaze –
BiH!
Velike predstave ove vrste nikad nemaju samo jedan čin. Nastavak je u
priči o gostima na feštama u RS, u ponedeljak. Dodik je pozvao lidere
Srbije sa kojom imaju specijalne odnose. Na papiru i u srcu. Tomislav
Nikolić je odmah kazao da će doći. Vucic je pet dana pred feštu objavio
da neće doći u Banjaluku.. Pozvanim ministrima u Srbiji poručio je da
sami odluče hoće li ići ili ne. Nikolić od ranije ima poziv i da dođe u
Sarajevo u zvaničnu posjetu, što je prihvatio. Nakon vijesti da će biti u
Banjaluci devetog, Izetbegović poručuje prvo generalno kako je »dolazak
zvaničnika iz susjednih država na obilježavanje neustavnog 9. januara
čin nepoštivanja institucija BiH, pa tako i suvereniteta države Bosne i
Hercegovine«. A potom direktno javlja Nikoliću da »razmisli o dolasku u
Banjaluku jer bi trebao doći u februaru u Sarajevo. Ja bih ga zamolio da
razmisli o toj stvari. Dobrodošao je uvijek, ali zarad boljih odnosa na
koje se zaklinjemo svi, neka razmisli o činjenicama…« Nije bilo teško
prepoznati da se sluti i otkazivanjem zakazane posjete Nikolića
Sarajevu. Prvi put se isto desilo u ljeto 2015. nakon hapšenja Nasera
Orića, ratnog komandanta iz Srebrenice. Optuženog pa oslobođenog u Hagu.
Tomislav Nikolić hitro je odgovorio, u skladu sa snažno etabliranim
odnosima: »Idem u Banjaluku, Srbija ima specijalne veze sa Republikom
Srpskom i ne priznajem nikakve ucjene«. Skaska je začinjena – pozivom
Izetbegoviću da dođe na proslavu u Banjaluku. Kažu, bio bi to
džentlmenski potez da dođe!
Analize sada pljušte na sve strane. I dok se valja afera orkestar, pa
dilema kako će se sve završiti sa Nikolićem, iz mraka eto nove podrške
zaoštravanju. U Beogradu su uhapšena dvojica pripadnika MUP-a Srbije
nakon izjava kako su lani bili poslati »tajno, usmenim nalogom da
snimaju zbivanja« u Srebrenici na komemoraciji na kojoj je, odjednom,
fizički napadnut premijer Vučić… Bezmalo sutradan kao amortizer ovom
prijetećem skandalu predsjednik Narodne skupštine RS-a je u Banjaluci
izvukao nekakav »tajni dokumenat« kojim se dokazuje da su obavještajne
službe BiH prisluškivale rukovodioce Srbije! Ona dvojica iz Srebrenice
padoše u zaborav za 24 sata.
O raznim operacijama komponiranja muzike pripremane za
sahranu/pokop/dženazu Bosne i Hercegovine moglo bi se još. I sve bi
vodilo poznatom zaključku: Disproporcija između napora da se pogrebna
muzika odsvira i želje da se prestane svirati ili bar utišati –
fascinantna je. Ali, nisu u pitanju nesporazumi, već orkestrirana
suglasnost da muzika svira koliko je god moguće glasnije kako se
prekrili sve dramatičniji zvuci jada i bijede što se poput zaraze šire
među stanovnicima države, u ovom času »druge najjadnije« na svijetu.
Kažu objavljena istraživanja. Fakti tu uostalom nisu ni bitni. Zemljom
vlada logika profiterstva destrukcije. Neslaganje je interes, a
proizvodnja nemogućeg kao uspjeha je čudesna filozofija. Prof.dr. Esad
Bajtal iz Sarajeva kaže kako je u BiH već etabliran fenomen prema kojem
je politika zasnovana na netrpeljivosti uvijek na dobitku. To je već
postala dijalektika nemogućeg i politika tu postaje nemoćna, jer je ona
umijeće mogućeg.
Kad se sve sabere i oduzme ovim povodom – lažemo se, »džentlmenski«. U
ime uzajamnih optužbi, tone se sve dublje i dublje. Razjašnjavanje gubi
smisao jer nisu »nesporazumi« u pitanju. Riječ je o banalnom, a
funkcionira: Kako da »raja« ne vidi da je u pitanju sporazum »lidera« o
sahrani/pokopu/dženazi pri čemu oni misle da će im na čelu »njihovih« u
zasebnim dvorištima, ili pridodatim velikom bratu u susjedstvu biti još
bolje. To što je »Bošnjacima-muslimanima« taj brat fizički hiljadama
kilometara daleko, nema veze. Duhovna veza je čudo.
Teško je, uz najbolju volju, naći drugačije objašnjenje za ovoliku
količinu negativnih strasti i sado-mazohističke »državotvornosti«.
Koliko treba biti samodestruktivan pa to ne vidjeti. Te realnosti obično
se postaje svjestan tek kada je kasno. Onda je svejedno koji ti
orkestar svira na oproštaju. I na koji »praznik«.
Preuzeto sa Novi List