Kako je izgubiti sebe da ne izgubiš osobu koju voliš? Koga ste zapravo izgubili tada? Istina, dobiveno je vrijeme u zagrljaju i ljepoti, ali nespremni ste na ono što će se dogoditi na kraju kada ćete lupiti glavom o beton i jako iskrvariti. Tako cijeli krvavi, počnete tražiti svoju glavu, nema je i nestala je osoba koju ste voljeli. Dva neprocjeniva gubitka. Imate osjećaj da ničega poslije toga nema. Prestali ste koristiti čarobnu riječ: „Ne!“ samo radi vlastitog užitka, lakše je, zar ne? Više vas svi vole tako.
Svaka izgovorena negacija naša je osobnost i stav o životu. Samo plašljivci stalno dadaču, a ja mislim da si upravo ti koji ovo čitaš, hrabra osoba. Samo se skrivaš iza ovog teksta i smijuljiš se da nitko ne vidi. Svatko od nas treba pokušati naći razloge svog straha i glasno mu se u facu nasmijati. Vidjela sam ga kako tada bježi glavom bez obzira.
Legnete, otvorite oči i ako mislite da na stropu nema ništa, varate se. Nekada je mislima potrebna samoća, čak i bez vas. Pogled s balkona uvijek širi vidike. Promatrajte svoje tijelo i odraz lica. Sve govori. Bez obzira što misliš, sutra je novi dan, bit će bolje, kraste od rana znaju na doticaj prokrvariti ponovno. Dani s time nemaju veze i ništa se promijeniti neće ukoliko vi ne utječete na to. Plašljivi se skrivaju iza isprika i vremena. Hrabri uzimaju gazu, alkohol, sprej i čiste ranu. Neki alkohol krivo koriste, pa čiste unutrašnjost. Ona je neisperiva, jer unutarnje krvarenje samo snaga volje može zaustaviti.
Znaš li zašto si snažan? Okreni se oko sebe i promotri. Ima li išta što te tjera i veže? Je li to neko živo biće ili neživa priroda? Je li to onaj ili ona što pored tebe sanja? Je li to stari bicikl kojeg treba popraviti i krenuti njime kroz dašak šume? Uvijek postoji nešto zbog čega trebamo snagu. To je smisao života. Putovanje čistim umom i srcem.
Radi čega putujemo? Jer volimo. Volimo i onoga ili onu koja pored nas sanja, volimo bicikl…
Jer želimo stići cilju. Na tom putovanju, sigurno je jedno, živimo uvijek, iako prijetimo kako više ne želimo, samo zbog toga što volimo razloge, a kada uz nas postoji još netko, želja je nemjerljiva. Pitanje je samo kako opstajemo.
Živimo jer volimo, ali na tom putu ne dozvolimo da nas drugi vole više od nas samih. Tada smo izgubili sebe. Život niti ljubav tada više ne trebaju nas.