Referendum u Turskoj, na kojem su
građani tijesnom većinom glasali za ustavne promjene i drastično
povećanje predsjedničkih ovlasti aktualnom predsjedniku države Recepu
Tayyipu Erdoğanu, na ulicama Sarajeva dočekan je proslavom – kolonama automobila, larmom i pjesmom, te mahanjem turskim zastavama na centralnim sarajevskim okupljalištima.
Izlaznost od preko 83 posto
U
nedjelju su građani Turske, uz veliku izlaznost od preko 83 posto,
tijesnom većinom izglasali ustavne promjene, izabravši predsjednički
sistem. Izmjene ustava će tako kroz 18 tačaka omogućiti Erdoganu da
ubuduće imenuje i smjenjuje ministre, te da se još dva puta kandidira za
petogodišnji mandat, zadržavajući pritom kontrolu nad AK Partijom.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Prema
zvaničnim podacima, koje distribuira turska državna novinska agencija
Anadolija, za promjene je glasalo 51,18 posto birača, dok je 48,82 posto
glasalo protiv. Erdogan je sam u izbornoj noći obavijestio tursku
javnost kako je za promjene glasalo preko 25 miliona Turaka, tačnije 1,3
miliona više nego što je bilo glasova protiv.
Spontana
protestna okupljanja su već počela na ulicama Istanbula i Ankare, ali
se o njima zna isključivo zahvaljujući stranim medijima i društvenim
mrežama. Protiv ustavnih promjena glasali su najveći urbani centri, među
kojima su i tri najveća turska grada Istanbul, Ankara i Izmir, te
većinski kurdski jugoistok zemlje
U isto vrijeme,
zastupnici oporbe tvrde da ja posrijedi izborna krađa, zahtijevajući
ponovno prebrojavanje čak 60 odsto glasačkih listića i najavljujući
izlazak na ulice. Prigovori oporbe se mahom odnose na odluku izborne
komisije da u posljednjem trenutku prihvati kao važeće glasačke listiće
bez službenog pečata izbornih odbora, a takvih listića je, kako navode
oporbeni izvori, blizu dva i pol miliona – što bi bilo više nego
dovoljno da donese pobjedu strani koja je glasala protiv Erdoganovih
ustavnih promjena.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Socijaldemokrati CHP-a, glavne oporbene
stranke, osporili su glasove na gotovo 37 posto birališta, dok je glavni
tajnik te stranke Erdal Aksunger najavio da bi se ta brojka mogla
popeti na 60 posto. Slične tvrdnje su stigle iz prokurdskog HDP-a, koji
je na Twitteru objavio da namjerava osporiti glasove “dvije trećine”.
Istanbul, Ankara i Izmir
Protestna
okupljanja su već počela na ulicama Istanbula i Ankare, ali se o njima
zna isključivo zahvaljujući stranim medijima i društvenim mrežama.
Protiv ustavnih promjena glasali su najveći urbani centri, među kojima
su i tri najveća turska grada – Istanbul, Ankara i Izmir, te većinski
kurdski jugoistok zemlje.
U isto vrijeme dok su građani Istanbula
– koji su većinom na referendumu glasali protiv – kroz prozore u znak
protesta na ulice bacali šerpe i zdjele, uzvikujući: “Lopov, ubica,
Erdogan!”, u Sarajevu se slavilo!?
“Odlučite
sami što želite postići. Hoćete li da trujete svoju djecu? Ako kažete
NE, onda ste pobjednici u životu i u budućnosti.” Zabilježena su
obrazloženja djelatnika u javnom zdravstvu, prema kojima su pamfleti
povučeni iz straha od mogućih nesporazuma, budući da je dio slogana “Ako
kažete NE” (“Hayir diyorsaniz”) bio štampan masnim crvenim slovima na
pamfletu
Potreba većinski bošnjačkog Sarajeva da slavi
Erdoganove pobjede kao vlastite, razumljiva je, u onoj mjeri u kojoj je
razumljiva neskrivena ljubav između Erdogana i bošnjačkih lidera, koji
koriste svaku javnu prigodu da sultanu sa Bosfora upute nježne izljeve
ljubavi, često ga nazivajući bratom. Međutim, neshvatljivo je zašto je
bošnjačka ljubav prema Erdoganu veća od ljubavi prema Turcima, koji se
sada imaju suočiti sa “reformama”, poput vraćanja smrtne kazne koja je u
Turskoj ukinuta 2004. godine. Podsjetimo, nakon neuspjelog vojnog puča u
Turskoj u Sarajevu su organizirana okupljanja u znak podrške
Erdoganovom režimu, a za tu priliku su, pored besplatnih autobusa koji
su dovozili građane, recimo, iz Zenice, bila aktivna, na primjer, i
udruženja žrtava rata, poput Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa.
Već
iz same reakcije generalnog sekretara Vijeća Europe Thorbjorna
Jaglanda, koji je nakon turskog referenduma naglasio kako je “nadasve
važno osigurati neovisnost sudstva u skladu s načelom vladavine prava
upisane u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima”, jasno je u kom smjeru
idu zabrinute misli iz Bruxellesa.
“Suspenzija” Konvencije o ljudskim pravima
Konvencija
o ljudskim pravima je prošle godine u Turskoj “suspendirana” nakon
neuspjelog vojnog puča, od kojeg se okoristio jedino Recep Tayyip
Erdogan. U međuvremenu je preko 140.000 turskih građana uhapšeno pod
optužbom da su učestvovali u organiziranju puča, a Komitet za zaštitu
novinara je krajem prošle godine obznanio da je skoro trećina svih
zatvorenih novinara u svijetu – 81 od 250 – zatvoreno u Turskoj, često i
bez ikakvog sudskog naloga. Isti izvor navodi da je preko 200 medijskih
i izdavačkih kuća zatvoreno, otkako je u julu prošle godine na snagu
stupilo vanredno stanje.
Prigovori
oporbe se mahom odnose na odluku izborne komisije da u posljednjem
trenutku prihvati kao važeće glasačke listiće bez službenog pečata
izbornih odbora, a takvih listića je, kako navode oporbeni izvori, blizu
dva i pol miliona – što bi bilo više nego dovoljno da donese pobjedu
strani koja je glasala protiv Erdoganovih ustavnih promjena
Katastrofalno
stanje na polju medijskih sloboda i ljudskih prava u Turskoj možda
ponajbolje ilustrira dokument s potpisom turskog premijera Binalija
Yildirima koji je, navodno, proslijeđen turskim medijima, a u kojem se
od javnih radnika tražilo da izbjegavaju upotrebu riječi “hayirli”
(“blagosloveno” ili “dobro”), jer je odveć slična riječi “hayir”, koja
znači “ne”, e da se “glasači ne bi zbunjivali”. Turska vlada je
demantirala ove navode, navodeći da se radi o lažnom dokumentu, međutim
reakcija turskog premijera na novinarski upit o dokumentu mu nikako nije
išla u prilog. “Svi koji šire takve lažne vijesti, bit će sudski
gonjeni”, rekao je Yildirim.
Sve i da navodi o Yildirimovom
dekretu zaista nisu tačni, mogu se naći još i bizarniji primjeri
suptilnog utjecaja na birače, poput odluke općine Konya da prestane
štampati i distribuirati pamflete protiv pušenja, na kojima je pisalo:
“Odlučite sami što želite postići. Hoćete li da trujete svoju djecu? Ako
kažete NE, onda ste pobjednici u životu i u budućnosti.” Zabilježena su
obrazloženja djelatnika u javnom zdravstvu, prema kojima su pamfleti
povučeni iz straha od mogućih nesporazuma, budući da je dio slogana “Ako
kažete NE” (“Hayir diyorsaniz”) bio štampan masnim crvenim slovima na
pamfletu.
U isto vrijeme dok su
građani Istanbula – koji su većinom na referendumu glasali protiv – kroz
prozore u znak protesta na ulice bacali šerpe i zdjele, uzvikujući:
“Lopov, ubica, Erdogan!”, u Sarajevu se slavilo!?
Da
je u pitanju istinska ljubav prema turskom narodu, građani Sarajeva bi
imali sve razloge da, ako ništa, budu oprezni s aplaudiranjem turskom
autokrati i diktatoru u povoju Erdoganu. Ovako, slavlje u Sarajevu
povodom instaliranja autokratske vladavine putinovskog tipa u Turskoj
otkriva svu bijedu podaničkog mentaliteta, koji slobodu ne bi umio
prepoznati ni da se na ulici sudari sa njom.