Zadatak da objavi da je Fejsbuk opet otvoren za podle poslove Donalda
Trampa poveren je Niku Klegu, nekada nadi britanskih liberala, danas u
žalosnoj ulozi globalnog lobiste ove kompanije sa velikim PR problemima.
Ova odluka jeste pogrešna, ali teško da označava kraj demokratije, kako
misle
alarmisti kojima je Fejsbuk oličenje fašizma. Mada poslednji potez
najveće društvene mreže na svetu zaista potvrđuje njeno neverovatno
licemerje. Ona izgleda ne može ili neće da se suoči sa svojim doprinosom
raznim političkim katastrofama.
Hilari Klinton nikada neće biti oproštena
izjava o „gomili bednika“ iz 2016, mada su Tramp i njegovi govorili i
činili zaista bedne stvari. Istinski skandalozna je njena usputna opaska
da su neki Amerikanci „nepopravljivi“. Demokratija je zasnovana na
ideji da niko nije nepopravljiv, da nikada ni od koga ne treba odustati
koliko god to bilo teško. Oni koji su učestvovali u antidemokratskim
akcijama moraju dobiti priliku da uvere ostale da su se promenili.
U Americi se višestrukim prestupnicima trajno oduzima pravo glasa.
Nedopustivo je zauvek isključiti ljude iz demokratskog procesa.
Italijanski političar Silvio Berluskoni, nakon što je godinama izmicao
krivičnoj odgovornosti, na kraju je osuđen na društveno-koristan rad.
Kasnije je uspeo da se vrati u politiku, čak je upriličio bizaran debi na TikToku, gde se trudio da deluje mladalački kako bi ga podržali italijanski ragazzi iako je, zbog višestrukih operacija zatezanja lica, ličio na voštanu figuru.
Tramp nikada nije odgovarao za svoje prestupe, niti je pokazao
kajanje zbog svoje uloge u onome što Fejsbuk u zvaničnom saopštenju
oprezno naziva „građanskim nemirima“ (kao da je reč o događaju za koji
su odgovorne obe strane). Puštajući ga da se vrati Fejsbuk signalizira
da nisu bitni ni prošlost ni ono što počinilac misli o njoj. Kao da bez
Trampa na Fejsbuku građani ne mogu da saznaju šta misli „kralj
društvenih medija“ (kako ga je nazvao Najdžel Faraž), kao da ih to lišava vitalnih informacija, što je očigledno besmislena tvrdnja budući da Tramp i dalje vodi najjavniji život u istoriji Amerike. Novinar A. Dž. Libling davno je primetio da je puna sloboda informisanja zagarantovana samo vlasnicima medija. Danas tu privilegiju imaju vlasnici društvenih mreža.
Ako se Fejsbuk poziva
na najuže moguće opravdanje zabrane javnog govora, može se reći da
Tramp nije direktno pozivao na nasilje. Ali i to je diskutabilno. U
nedavnom postu na svojoj platformi Truth Social on je prozvao
dve afroameričke posmatračice izbora u Džordžiji, Rubi Friman i njenu
ćerku Šej Mos, kojima je već zagorčavao život 2020. „Šta će Velika
Država Džordžija da radi sa HAOSOM koji je napravila Rubi Friman?“,
upitao je bivši predsednik.
Fejsbuk je uveo
nove „mere zaštite“ od objava koje podstiču na mržnju i nasilje. Ali
korporacija mora biti svesna odstupnice koju obilato koriste političari
krajnje desnice, gde se svaka sankcija moderatora proglašava potvrdom da
je desnica uvek žrtva na socijalnim mrežama. Ako Tramp opstane na ovoj
platformi on pobeđuje, a ako ga ponovo uklone opet će biti pobednik.
Isto se ponaša i sam Fejsbuk. Uprkos svim pokajničkim pričama o
„otvorenoj debati“ i „dobrobiti zajednice“ njegov poslovni model zasniva
se na optimizaciji gneva korisnika. Gnev podrazumeva maksimalno učešće i
samim tim profit. Zato propadaju svi pokušaji da se smanji toksičnost
ispada na toj mreži. Njegov nadzorni odbor, impresivan skup bivših
političara, sudija i stručnjaka, može da kritikuje pojedinačne odluke
Fejsbuka, ali nema suštinsku kontrolu nad politikom kompanije. Ovaj
odbor se odmah distancirao
od Trampovog povratka naglašavajući da nije bio uključen u odluku o
tome. Takođe je zatražio veću transparentnost rada mreže. A
transparentnost je upravo ono što platforme oduvek uskraćuju javnosti, vladama i istraživačima.
U izvesnom smislu, Fejsbuk zna da mu je poslovni model nepopravljiv,
jer je stvoren da proizvodi skandale. Činjenica da njegovu matičnu
kompaniju sada zovemo Meta udaljava Fejsbuk od optužbi za fašizaciju
javnog prostora i izuzetan je PR trijumf. (Gugl nas nikada nije ubedio
da ga zovemo Alfabet mada, iako je učestvovao u sveobuhvatnom nadzoru i otimao nam lične podatke, nikada nije važio za oličenje zla kao Fejsbuk.)
Razgovor o ulozi društvenih mreža u potkopavanju demokratije prepun je nedopustivih generalizacija. Svaka revolucija medija izazivala
je moralnu paniku – štamparska mašina je navodno dovela do verskih
ratova, radio je omogućio Hitlera a televizija makartizam. Ali takav
tehnološki determinizam je površan: inovacije su produbile i
demokratiju. Društveni mediji i Fejsbukov poslovni model nisu ista
stvar. Ali odluka o Trampu ipak pokazuje da Fejsbuk ostaje verni saveznik neoliberalizma.
The Guardian, 27.01.2023.
Prevela Milica Jovanović
Peščanik.net, 30.01.2023.