Sada je 2050. godina i ono što slijedi je intervju sa jednim od osnivača gradskog vijeća grada B 2050.
Ja sam građanin grada B 2050.
Kao se zovete?
To nije toliko relevantno, to je nešto što sam dobio rođenjem, nisam zaslužan za to, pa stoga smatram da to nije od tolike važnosti. Isto mislim i za nacionalnost i religiju koje čovjek većinom dobija po rođenju, što bi se reklo ni kriv ni dužan, zbog čega ne bi trebalo da pridaje tome neki veliki značaj. Negdje u ravnini sa bojom očiju ili kose.
Pa možete li mi onda reći šta je važno?
Naravno, građanin sam grada B 2050, aktivno sam od 2020 godine učestvovao u njegovom razvoju i na to sam veoma ponosan. Isto tako sam suprug i otac dvoje djece i četvoro unučadi. Završio sam fakultet i u struci, u onom za šta sam se školovao, radim skoro 40 godina. Nikad nikom nisam učinio ništa nažao, naprotiv.
Kažete da ste u projektu B 2050 od njegovog početka. Pa kako je, ukratko, sve to krenulo?
Godina 2020. je bila jedna od najčudnijih godina. Dvadeset pet godina poslije rata narod u BiH je došao na rub egzistencije, materijalne ponajprije. Mržnja među narodima nikad nije bila veća, džepovi nacionalističkih vođa nikad puniji. Trebalo je upotrijebiti ono malo pameti, stati, staviti prst na čelo i reći da tako više ne može. Bili smo dotakli dno dna, kako je to i jedan pjevač opjevao tih godina.
I onda je pokrenut projekat B 2050?
Upravo tako. Narodu je konačno sinulo da treba nešto mijenjati, jer ovako više nije moglo. Našli smo jedan grad koji je bio polunapušten i pokrenuli smo projekat. Zacrtali smo tridesetogodišnji plan. Ideja je prepoznata i bilo je tu u početku oko petsto porodica, koje su sa velikim entuzijazmom pohrlile u grad. Zamisao je bila da se u početku osnuje kao neka komuna, pa da se kasnije vidi kako i kuda će to ići.
Da li vam je pomogao neko u početku?
Mislite na vlasti? Ha ha ha. Ne budite smiješni.
Pa kako ste onda startali, mislim, od čega ste živjeli?
Imali smo sreću da se za naš projekat ubrzo pročulo u inostranstvu. Mislim na naše ljude koji su za vrijeme rata otišli ili bili protjerani iz BiH. Mnogi su stekli zavidan kapital na zapadu i oni koji su razmišljali na isti ili sličan način su uletjeli sa svojim sredstvima i otvoreno je odmah u startu 5 kompanija koje su mogle da zaposle pozamašan broj stanovnika. Treba napomenuti da su vlasnici, pored toga što im se svidjela ideja u globalu, ipak imali i veliku korist od preseljenja kompanija ili nekih pogona u naš grad, pošto su kod nas radnike plaćali mnogo manje nego na Zapadu. Isto tako treba istaći da je veliki broj stanovnika odlučio da se bavi poljoprivredom, tačnije uzgojom organskog voća i povrća. A bili smo na plodnom tlu. Ravničarski kraj. Desetak domaćinstava je pokrenulo i seoski turizam u okolini grada. Rezultati su već nakon 2-3 godine premašili sva naša očekivanja i nade.
Pa to je odlično. Znači nije bilo nezaposlenih.
Pa, recimo da je bilo oko 3% stalno nezaposlenih koji su doprinosili na neke druge načine u razvoju grada.
Pričajte mi malo o promjenama.
Jedna od prvih novina je bila organizovanje lokalnih izbora, gdje bi se izabrala opštinska vlada. Dat je rok od dva mjeseca da se osnuju i prijave nove stranke.
I šta je onda uslijedilo?
Prvi uslov za registrovanje stranke je da ta stranka ne može biti osnovana na nacionalnom, religioznom, rasnom, rodnom, principu. Prevedeno na narodni jezik, nijedna stranka ne može imati nacionalni predznak, ne može biti stranka jedne nacije, ne može okupljati pripadnike jedne religije, jednog roda, ili biti rasno ograničena. Stranke će se prepoznavati po svojim programima, a ne po imenu. U roku od dva mjeseca prijavilo se nekoliko stranaka čije su programe stanovnici grada B 2050 mogli pročitati u bilo koje doba na gradskoj stranici www.b2050.com
I šta se onda desilo. Jesu li bili izbori?
Izbori su sprovedeni i nakon kratkog vremena oformljena je gradska uprava sastavljena od svih stranaka koje su izašle na izbore. To su Ekološka stranka, Sportska stranka, Stranka kulture, Stranka poljoprivrednika, Stranka penzionera, Omladinska stranka, Radnička stranka. Sve stranke su učestvovale u vlasti shodno broju glasova koje su dobile. Oformilo se vijeće koje je bilo preslik izbornih rezultata tako da je u vijeću grada bilo 10 članova Ekološke stranke, 10 članova Radničke stranke, 10 članova Stranke omladine, 5 članova Sportske stranke, 5 članova Stranke kulture, 5 članova Građanske stranke, 5 članova Seljačke stranke, 5 članova Stranke penzionera. Mislim da sam sve nabrojao, davno je to bilo.
Koje su bile prve promjene?
Prva tačka dnevnog reda je bila uspostavljanje imena ulica, sredstava informisanja i javnih objekata i ustanova. Grad se prvo podijelio na 4 dijela Jugo – Zapad ( JZ) , Jugo-Istok (JI) , Sjevero-Zapad (SZ) , Sjevero-Istok (SI). Najduža ulica koja se prostirala horizontalno skoro cijelom dužinom grada se nazvala Glavna Ulica. Ona je ujedno bila i najsjevernija ulica u gradu, odmah ispod rijeke. Sve ostale horizontalne ulice ispod Glavne ulice su se nazivale redom Prva, Druga, Treća, Četvrta itd.. Sve vertikalne ulice su mogle imati nazive biljaka i životinja. Kao primjer se navelo Ulica borova, Ulica maslačaka, Ulica suncokreta, Ulica pčela, Ulica gusjenica, Ulica leptira itd… Svaka kuća ili javna ustanova u ulici je imala svoj broj. Kao primjeri navedene su sljedeće adrese: 71 JZ Ulica maslačaka ili 12 SZ Treća ulica.
A ostala imena, kako ste imenovali javne objekte?
Grad je imao dvije osnovne i jednu srednju školu. Osnovne su nazvane Prva osnovna škola i Druga osnovna škola dok je srednja škola nazvana, pogađate, Prva srednja škola. Kino, stadion, biblioteka, sportska hala, pozorište dobili su predznak gradski, gradsko, gradska, pa je grad dobio Gradsko kino, Gradsku biblioteku, Gradsku dvoranu, Gradsko pozorište, Gradski stadion. Imena ulica i škola i ostalih javnih objekata i ustanova usvojena su jednoglasno.
Samo nastavite….
Druga tačka dnevnog reda ticala se rada vijećnika. Naime, svi članovi vijeća grada su bilo zaposleni na radnim mjestima za koja su se školovali, a svoj posao u vijeću grada obavljali su volonterski, ne više od dva sata dnevno, dva puta u sedmici. Sve se obavljalo iz ljubavi prema svom gradu i stanovnicima istog.
Dolazimo do religije…
Upražnjavanje religije je potpuno slobodna, a ujedno i privatna stvar svakog pojedinca i vrši se, kako u privatnim prostorima, vlastitim kućama i stanovima vjernika, tako i u religioznim objektima izgrađenim za te potrebe. Doticaja religije sa školama i gradskom upravom nema.
Šta ste radili na polju kulture?
U najkraćem mogućem roku smo sanirali kino, pozorište i biblioteku. Ako sanacija nije bila moguća, objekti su rušeni, pa su građeni novi. Brzo je to išlo. Dolazio je veliki broj donacija iz inostranstva, a radnika volontera nije nedostajalo. Kao nekad u vrijeme radnih akcija.
Sport?
U svakom dijelu grada se izgradio veliki park sa dječijim igralištem, terenima za mali nogomet i košarku. Obnovljena ja i sportska hala. Mnogo, a čini mi se i najviše pažnje pridavalo se najmlađima. Zbog njihove budućnosti projekat je i pokrenut prije trideset godina. Predlažem da ovdje napravimo jednu malu pauzu za ekonomsko propagandni program, pa ćemo se vratiti razgovoru.
Nema problema.