Na trenutnke, debata je više podsjećala na užarenu atmosferu sa neke utakmice nego na oblik komunikacije predizborne kampanje-debatu-koja po svojoj prirodi treba da bude razmjena informacija između dva kulturna, odmjerena i sofisticirana predsjednička kandidata-sjedećeg predsjednika US Baracka Obame i njegovog republikanskog protukandidata bivšeg guvernera s.d.Massachusetts Mitt Romneya.
Moderatorici gđi. Candy Crowley sa CNN-a nije bilo nimalo lako biti suočena cijelu noć s teškom zadaćom da oba kandidata zadrži na predviđenom debatnom formatu, obzirom da su obojica insistirala da uzvrate ama-baš-svaki izazov protivnika, ne vodeći računa o zadatim vremenskim rokovima. Upravo tako se ponašao Mitt Romney u toku prve debate.
Evo, sada mu je Obama uzvratio istom mjerom. Format debate je bio zamišljen tako da je sadržavao pitanja koja su dolazila ravno iz publike, a koje nisu bila načeta u prethodnoj debati - uključujući i imigracije, pitanja prava žena, kontrolu oružja i pitanja vanjske politike.
Predsjednik je puni sat i pol bio u potrazi za prilikoma koje su mu trebale da poprave utiske lošeg javnog nastupa sa svoje prve debate prije desetak dana u Denveru. Također, konstantno se vraćao na par svojih tačaka, pogotovo na isticanje da su stavovi Mitt-a Romney-a ekstremni i daleko van dodira i potreba srednje klase.
Mitt Romney, očigledno ponesen odličnim reakcijama na njegovu prvu debatu u Denveru, je jednostavno koristio svaku priliku da još jednom „zasija“ na američkoj preidizbornoj pozornici. Ni jedan, ni drugi se ovaj put nisu suzdržavali.
Obojica su, kako verbalno i činjenicama, tako i tijelom tj. neverbalno, opsjedili jedan drugog cijelih sat i pol. Na svaki izazov su se i „fizički budili“ tako što su prije nego bi ovaj drugi završio rečenicu, ustajali sa visoke stolice na kojoj su sjedili i stavljali se u stanje spremnosti, skoro vojne gotovosti, i bili spremni na odgovor i protunapad.
Ovaj put, kako je i obećao, Obama nije bio nimalo pasivan, dapače. Svjesno je pokazivao energiju, znanje, spremnost, borbenost, koristio je geste ruku i otvorene dlanove da podrži svoju poruku, hodao je po pozornici i koristio prostor tretirajući ga kao svoj teritorij. Ovim je donekle ispravio grešku koju je napravio prošli put, a to je bilo da je sa bine otišao prvi i time dozvolio Mitt Romney-u da ga „neverbalno isprati“.
Dakle, izazivali su jedan drugog, govorili „jedan preko drugog“ i sve skupa, ovaj put pokazali puno više energije, a ovo je istina pogotovo kada je Obama u pitanju, kojem su odmah nakon orve debate, spočitali da je njegov nastup bio usporen, pasivan, bezličan i bez energije. Kako (van struke komunikacije) velikim dijelom gravitiram prema Obaminim stajalištima, opravdanje nalazim u tome da je Obama vjerovatno u toku prve debate bio zabrinut „predsjedničkim brigama“ i svim onim što kandidat Romney nije bio. Ipak, ostaje činjenicada je Obama prvu debatu definitivno izgubio i da je pao na ispitu javnog nastupa, bez obzira da li su ga ocjenjivali Republikanci ili Demokrate, komunikolozi ili laici.
I sam je u radio intervju-u dan dakon prve debate, izjavio da je prema Romney-u bio „prefin“. Igleda da su ga kritike gledatelja/birača,a sigurno konsultanata za PR, javne nastupe i komunikaciju, ovaj put trznule i da je odlučio da kako Amerikanci kažu „get his act together“ tj. da dođe sebi...da se prizove i ovu debatu odradi onako „predsjednički“!
Čini mi se da ga ovaj put nije zabrinjavala činjenica da će ga neki amerikanci jedva dočetkati okarakterisati kao „angry back man“ tj. „ljutog crnca“, što je slučaj kod jednog (republikanskog) dijela američke populacije kada crnci u USA traže svoja prava, pa taman i onda kada su prava koja traže očigledno potrebna i logična. Obama je ovaj put odlučio jednostavno biti Predsjednik i vladati materijom onako kako smo, na kraju krajeva, očekivali i prvi put. Ne mogu a da ne navedem primjer kada je Mitt Romney sam sebi zabio autogol tj. kada je tvrdio da Predsjednik napade u Libiji (na američkog ambasadora, 11og septembra 2012 godine) nije odmah okarakterisao kao teroristički napad.
Da Romney nije bio u pravu, odmah je potvrdila i moderatorica Candy Crowley, dok je Obama rekao „Nađite mi transkript!“.
Na Romneyjevo uporno postavljanje tog pitanja, Predsjednik je samo odbrusio „Please proceed“ što su kolege Amerikanci sinoć prokomentarisali kao lijep način da Obama Romney-a pošalje, onako kulturno predsjednički,u bananu.
Nemojmo zaboraviti da debata, kao oblik političke komunikacije nikada nije bila presudna, (barem) kada su u pitanju US predizborne kampanje. Samo zbog debate se u Americi ne gube izbori. Debata se uglavnom vidi kao dobra prilika za protukandidata. Mitt Romney je to očigledno znao i dobro iskoristio prošli put.
Međutim, da ne bude kako debata nema svoju ulogu u političkoj komunikaciji, podsjetit ću na negodovanje javnosti na česte i duboke uzdahe Al Goora koje je ispoljavao u toku javnih nastupa kao svoj neverbalni znak treme i slabosti ili onu situaciju kada je Bush stariji u toku debate 1992. godine krišom gledao na sat, neverbalno govoreći javnosti da mu je „dosadno“ što je uopšte tu...Tako da, iako ne presudna onda kada je pobjeda određenog kandidata očigledna, debata može biti vrlo važna kada je predizborna situacija neizvjesna kao što je bio slučaj ovaj put.
Dakle, kako svako pravilo ima i svoj izuzetak, kada su predizborni indikatori u pitanju, prva debata prije desetak dana je po prvi put dovela Romney-a u blagu prednost, a Demokrate u stanje straha i neizvjesnosti.
Ipak, nakon ove druge debate u kojoj je Obama i verbalno i neverbalno „pokazao zube“, Demokrati širom USA pa tako i izbornog štaba u kojem sam sinoć zajedno s njima i ja pratila drugu debatu (16 oktobar 2012), očekuju da će Obamin sinoćnji javni nastup, precizna retorika i energična neverbalna komunikacija, doprinjeti da se dio neodlučnih birača ipak opredijeli za re-izbor Barack-a Obame.
Treća i konačna predsjednička debata, će se održati na Floridi u gradu Boca Raton, 22-og oktobra 2012 godine, i svojim će formatom da liči na prvu debatu, šest segmenata od po 10 minuta i fokusirat će se najviše na teme koje se tiču spoljne politike, pa ćemo tako imati priliku čuti mišljenja i stavove kandidata o novom licu i naličju terorizma, o dešavanjima na Bliskom istoku, o stavu prema Afganistanu i Pakistanu, o Israelu i Iranu, o sve vaćoj ulozi Kine u svijetu itd. Bit će to interesantno gledati.
Sinoć je također bilo interesantno biti dio jednog od Obaminih izbornih stožera u Americi, i gledati kako Demokrate, Obamine pristalice, na svako njegovo retoričko uzvraćanje Romney-u skaču sa stolica i onako pobjednički i američki, usplahireno, sa stisnutim pesnicama, sa strašću i vjerom u reizbor Barack-a Obame glasno uzvikuju „Yeah man, get him!...Good job Barack!...ili jednostavno Man, get up and punch him!“.
No, bez obzira na moje/naše želje i politička uvjerenja nećemo još donositi preuranjene zaključke ili slaviti pobjedu. Ostale su još tri duge sedmice rada na predizbornoj kampanji prije nego Amerika izabere svog predjsednika za naredne četiri godine. Kako na sinoćnoj demokratskoj konvenciji reče jedan prilično motivirajući crni gospodin: „Ne vjerujte istraživanjima. Ona nisu apsolutna istina. Ona su samo mišljenje grupe nad kojima je istraživanje vršeno. Savršeno istraživanje je skoro pa nemoguće.
Radimo do zadnjeg momenta kao da smo 4-5 procenta iza i jedino tako ćemo pobijediti.“ Zato, odoh ja sada da radim na predizbornoj kampanji u nadi da će i moj rad barem jednim dijelom doprinjeti miru u svijetu...Zato, lijepi...najljepši pozdravi Bosni i Hercegovini iz USA i apel onima sa američkim državljanstvom i pravom glasa da ne zaborave da glasaju 6-og novembra 2012 godine za reizbor Barack-a Obame!
Autor: Alisa Vrabac, Dipl komunikolog masovnih komunikacija, Pennsylvania State University 1999
