Do tog dana, za gej osobe se smatralo da imaju mentalni poremećaj. Mislim da je to stvarni napredak. A tu je i više toga: u 2001.godini, moja zemlja je bila prva koja je dopustila istospolni brak. Danas je u 18 zemalja moguće zaključiti brak između osoba istog spola.
Zanimljiv detalj: ove zemlje su jako raznolike – Brazil, Island, Novi Zeland, Južna Afrika. U Nizozemskoj imamo nedvosmislenu vladinu politiku koja obeshrabruje, sprječava i sankcionira, ako je potrebno, diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ovo pravilo se temelji na načelu nediskriminacije. Moja zemlja ima stajalište da se taj princip mora se provoditi na svim osnovama, a mora se primijeniti u cijelom svijetu.
Budući daje univerzalnost osnovna pretpostavka politike ljudskih prava Nizozemske, nijedna skupina ne može biti isključena iz ostvarivanja temeljnih prava čovjeka. S toga princip univerzalne ispravnosti slijedi tradiciju da se kultura i religija nikada ne treba koristiti kao izgovor ili opravdanje za ponižavanje ili bilo kakvo isključivanje homoseksualnih osoba – a kamoli za izricanje smrtne kazne.
Kao predstavnici Nizozemske u inozemstvu, diplomati imaju ulogu u promociji prihvaćanja, emancipaciji i svjetskoj zaštiti prava homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba. To nije laka misija, jer su ta pitanja osjetljiva pitanja u mnogim zemljama i regijama. Svjesni smo toga poštujemo to. Ali, kao što sam rekao, poštivanje tradicije, kulture i religije nikada ne može biti dovoljno da bi se odbacilo načelo univerzalnosti ljudskih prava.
Čak i u zemljama koje ne kriminaliziraju homoseksualne radnje, gej ljudi su često u vrlo teškom položaju – neprihvaćeni od strane porodice, njihove vlade, ili društva u cjelini. Doista, stvarnost života može biti oštra za LGBT osobe. Oni se suočavaju s velikim preprekama da uživaju svoja ekonomska, socijalna i kulturna prava: diskriminaciju, isključenje, pa čak i agresivnost nikada nisu daleko. S vremena na vrijeme se događa da se čak i tamo gdje homoseksualnost više nije kazneno djelo, vlasti, kao što je policija, diskriminiraju.
Na primjer, ne intervenira se pri nasilnim, homofobnih incidenatima. Ovaj jaz između pravne i činjenične zaštite ometa stvarne jednakosti. Iako na tome jos trebamo raditi, u mojoj zemlji, što se tiče pune emancipacije LGBT osoba, važnost ovog pitanja je jasna velikoj većini Holanđana: svatkom bi trebalo biti dopušteno da se izjasni tko on ili ona doista jeste i koga on ili ona voli.
Ovaj stav nije nastao preko noći: trebalo je mnogo, mnogo godina i nastojanja mnogih hrabrih ljudi. Ali najviše od svega, trebalo razumijevanje običnih građana koji su shvatili da, na primjer, kada žena zaljubi u drugu ženu, to nije kraj civilizacije i da će se to
dogoditi opet. I opet. I opet. Dakle, odlučili su se pomiriti s tim, prihvatiti homoseksualnost kao činjenicu ljudskog života i dati mu mjesto u društvu. Iskreno vjerujem da je naša zajednica time postala bolja.
Mi smo zadovoljni s trenutnom situacijom u kojoj LGBT ljudi mogu biti ono što jesu, jer im komšije ne zadiruju u njihov stil života i gej ljudi mogu računati na zaštitu u slučaju nasilja, govora mržnje i diskriminacije, baš kao i bilo koji drugi građanin.
No, u mnogim dijelovima svijeta se još uvijek krše prava homoseksualaca, biseksualaca i trans osoba. Zato je ova tema – nediskriminacije na temelju spolne orijentacije – centralni prioritet vanjske politike moje zemlje.
Iz tog istog razloga, ambasada Nizozemske u BiH će, u procesu pristupanja Europskoj uniji, pratiti donošenje i provedbu evropske pravne stečevine o ljudskim pravima LGBT osoba. Dekriminalizacija homoseksualnost i suprotstavljanje diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije su temeljna dostignuća Evrope. Baš kao “Erasmus”, “Schengen” i Euro. Ponekad je korisno podsjetiti građane zemalja u fazi pristupanja EU, da EU ne stoji samo za prometne koridore, sigurnost hrane i konkurentnost. Unija nije samo proslavljena ‘zadruga kupaca’ ili mega udruga trgovaca; duboko sam uvjeren da je u svojoj srži, to zajednica vrijednosti.
Dan kao 17. maj, je koristan podsjetnik na put kojim ova zemlja ide. Jer jednog dana, Bosna i Hercegovina će biti dio te zajednice vrijednosti, dijeliti prostor u kojem nema mjesta za homofobiju.
Zato sam jako ohrabren odlukom Zajedničke komisije Parlamenta BiH za ljudska prava da organizira posebnu tematsku sjednicu o LGBT pitanjima povodom 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije.
Nadam se da će ova sjednici pokazati da su političari, parlamentarci, administratori i činovnici spremni da se ujedine s aktivistima – hetero i gej -, nevladinim organizacijama, međunarodnim organizacijama i diplomatama u važnom nastojanju: borbi za ravnopravnost i dostojanstvo za sve, bez obzira na tko si i koga voliš.
Jurriaan Kraak
Ambasador Kraljevine Nizozemske u BiH
www.nlinsarajevo.wordpress.com
17.maj 2015