Prošavši pogledom preko mora podignutih ruku na nedavnom studijskom
posjetu, osjetila sam nalet ushićenja jer su svi/e učenici/e podigli
ruke da bi potvrdili da su feministi/kinje.
Osim što se nije dogodilo točno tako.
Zapravo, kada sam ih pitala da podignu ruku ako su feministi/kinje,
rezultat su bile raštrkane ruke po učionici – u najboljem slučaju 20
posto prisutnih se javilo. Potom sam pitala učenike/ce da podignu ruke
ako misle da svi trebaju biti tretirani jednako, bez obzira na
seksualnost – i sve ruke u učionici su bile podignute. Pitala sam i da
li se svi trebaju tretirati jednako bez obzira na boju kože i ponovno je
100 posto ruku bilo u zraku. Na kraju sam rekla neka podignu ruku ako
misle da svi trebaju biti tretirani jednako bez obzira na njihov spol.
Sve ruke su bile u zraku.
“Ako imate ruku u zraku sada”, objasnila sam, “onda ste feministi/kinje. To znači biti feminist/kinja.”
Osim nekoliko prestravljenih dječaka koji su trznuli ruku dolje,
generalna reakcija je bila zbunjenost. Nekoliko djece je pitalo smiju li
dječaci biti feministi, a drugi su protestirali da dječaci to nikako ne
mogu biti, obzirom da feminizam želi poraziti, preuzeti I generalno
natjerati muškarce na submisivnost.
Ne iznenađuje da su se ovi zastarjeli i lažni stereotipi održali, jer
mediji i Internet ih tvrdoglavo ponavljaju. Zapravo, postoji velika
doza anksioznosti oko oživljavanja feminizma i toga što bi to moglo
značiti za muškarce. Samo u proteklom tjednu vidjeli smo zgražanje otkazom voditelja Top Geara Jeremy Clarksona, bez kojeg će navodno BBC ostati ‘kastriran’, članke koji proglašavaju da su statistike UN-a o seksualnom nasilju zloćudne prema muškarcima, pa čak i tugovanje Russela Crowea nad umrlim tradicionalnim maskulinitetom.
Neobično je što je često u srcu takve panike potpuno pogrešna
dihotomija. Prvo, takvi argumenti sugeriraju da bavljenje pitanjima
poput seksizma, uličnog maltretiranja ili obiteljskog nasilja nekako
isključuje djelovanje na probleme koji nerazmjerno utječu na muškarce.
Ideja da borba za rodnu ravnopravnost briše maskulinitet ili
oslabljuje muškarce je uvredljiva za svakog muškarca koji svoj identitet
ne dobiva od vrijeđanja žena. Feminizam ne znači da muškarci ne smiju
pridržati ili otvoriti vrata ženama ili dati ženi kompliment pri
flertovanju. To je jednostavno ljudska ljubaznost koju bismo jedni
drugima trebali pokazivati bez obzira na spol.
Ideja da feminizam mora rezultirati u namjernoj ili kolateralnoj
šteti prema muškarcima je jednostavno neistinita. Gotovo svaki problem o
kojemu feministkinje progovaraju, ukoliko bi se riješio, imao bi
pozitivne učinke i na muškarce. Postovi na web stranici Everyday Sexism Project
otkrivaju to savršeno jasno – u istom tjednu dobit ćemo jedan tekst od
muškarca kojemu je odbijen roditeljski dopust i kojega su izrugivali u
uredu jer ga je tražio, a jedan od žene kojoj je odbijeno promaknuće jer
se smatra ‘majčinskim rizikom’. Javljaju se i djevojke kojima nije
dopušteno pridružiti se nogometnim utakmicama i mladići koje drugi
ismijavaju jer žele odabrati ‘ženskasti’ predmet u školi poput likovnog
ili glume. Očeve se hvali i čestita na čuvanju vlastite djece, a majke
se kritizira jer su uzele ‘slobodnu noć’. Mnogi od tih problema su dvije
strane istog novčića.
Ista situacija je i oko mnogih pitanja kojima se bave aktivisti za
prava muškaraca tvrdeći da feministi/kinje ignoriraju te probleme.
Neizbježno, tu su i optužbe o rodnoj neravnoteži pri dodjeli skrbništva
nad djecom ili činjenici da su stope suicida više kod muškaraca
nego kod žena. No, ono što ne shvaćaju je da su to iste nejednakosti o
kojima progovaraju i feministi/kinje. Obično diskriminacija u napretku
žena u karijeri proizlazi iz stereotipa da su žene ‘obiteljski
orijentirane’, a muškarci ‘fokusirani na karijeru’. Logično je
pretpostaviti da su barem neki dijelovi rodnog dispariteta u stopama
suicida povezani s idejom da se muškarci moraju odgajati da budu čvrsti i
jaki, da dječaci ne plaču i da je sramotno da muškarci govore o svojim
osjećajima ili potraže pomoć. Uhvatiti se u koštac s ovim stereotipima
dobro je za sve.
Sve će nas usporiti nastave li ljudi ponavljati ove zastarjele dogme
koje okreću muškarce i žene jedne protiv drugih. Naravno, nisu svi
muškarci seksisti i neće se svaka žena suočiti sa seksizmom. Rodne
neravnopravnosti imaju negativan učinak na muškarce kao i na žene, iako
strukturalna i ukorijenjena priroda (politička, ekonomska, socijalna i
kulturna) znači da žene osjete učinak rodne neravnopravnosti češće i
teže nego muškarci. Muškarci ipak moraju igrati aktivnu ulogu u ovoj
bitci, ali kao saveznici, zagovaratelji promjena i njihovi korisnici.
Ovdje se ne radi o muškarcima protiv žena, nego o ljudima s predrasudama
– i svi se moraju uključiti.
Prevela i prilagodila Ela Naranđa
Izvor Libela