Tehnologija može da promeni naše razumevanje prirode. Uzmimo primer lavova. Vekovima se govorilo da lavice obavljaju sav lov u savanama na otvorenom, a da lavovi ne rade ništa dok ne dođe vreme večere. Rekao bih da ste to i vi čuli. Nedavno sam vodio kampanju vazdušnog mapiranja u nacionalnom parku Kruger u Južnoj Africi. Naše kolege su stavile GPS ogrlice za praćenje lavicama i lavovima i preslikali smo njihovo ponašanje pri lovu iz vazduha.
Dole levo je prikazan lav koji osmatra krdo impala za ulov, a desno je prikazano ono što nazivam lavljim vidokrugom, ili koliko lav vidi u svim pravcima dok njemu ili njoj zelenilo ne zakloni pogled. Otkrili smo da lavovi mužjaci nisu lenji lovci kao što smo mislili. Oni samo koriste različitu strategiju.
Dok lavice love u savani na otvorenom, na dugim relacijama, obično tokom dana, lavovi se služe strategijom zasede u gustoj vegetaciji i to često noću. Ovaj video prikazuje stvarni vidokrug pri lovu lavova na levoj strani i lavica na desnoj. Crvene i tamnije boje prikazuju bujniju vegetaciju, a bele otvorena prostranstva. To je stvarno pogled u ravni očiju lavova i lavica dok love. Odjednom su vam sasvim razumljivi jezivi uslovi u kojima lavovi love.
Iznosim ovaj primer za početak, da bih naglasio koliko malo znamo o prirodi. Do sada je mnogo učinjeno na pokušaju usporavanja gubitaka tropskih šuma, no gubimo ih velikom brzinom, kao što je prikazano crvenom bojom na slajdu. Čini mi se ironično da toliko radimo, a da su ipak ta područja prilično nepoznata nauci.
Kako možemo da spasemo ono što ne razumemo? Ja sam globalni ekolog i istraživač Zemlje sa temeljima u fizici, hemiji biologiji i mnogim drugim dosadnim predmetima, ali sam pre svega, opsednut onim što ne znamo o našoj planeti. Tako sam stvorio ovo, Vazdušnu Karnegi opservatoriju, ili VKO. Možda izgleda kao avion sa elegantnim bojama, ali opremio sam ga sa više od 1.000 kg visoko tehnoloških senzora, kompjutera i vrlo motivisanom posadom, od stručnjaka za Zemlju do pilota.
Dva naša instrumenata su jedinstvena: jedan se zove spektrometar za snimanje koji može da meri hemijski sastav biljaka dok ih nadlećemo. Drugi je skup lasera vrlo visoke moći koji deluju sa dna aviona, brišući po ekosistemima i mereći približno 500.000 puta u sekundi u visokoj 3D rezoluciji. Evo snimka mosta Golden Gejt u San Francisku, nedaleko od mesta gde živim. Iako smo preleteli tačno preko ovog mosta, snimili smo ga u 3D i ulovili mu boju u samo nekoliko sekundi. No, stvarna moć VKO je u sposobnosti da snimi stvarne gradivne materijale ekosistema.
Ovo je mali grad u Amazoniji, snimljen sa VKO. Možemo rezati naše podatke i videti, na primer, 3D strukture vegetacije i zgrada ili možemo koristiti hemijske informacije da odredimo koliko brzo biljke rastu, dok ih prelećemo. Najtoplije roza boje su najbrže rastuće biljke. Možemo da vidimo biološku raznovrsnost na načine na koje ne biste mogli ni zamisliti. Ovako bi prašuma izgledala kada biste je preletali u balonu. Ovo je kako mi vidimo prašumu, u kaleidoskopskoj boji koja nam govori da postoje mnoge vrste koje žive jedne s drugima.
Ipak zapamtite da su ova stabla bukvalno veća od kitova, što znači da ih je nemoguće razumeti šetajući se ispod njih na tlu. Dakle, naša 3D slika je hemijska, biološka, a to nam govori ne samo o vrstama koje žive u krošnjama, već nam daje i mnoge informacije o ostalim vrstama koje su u prašumi. Stvorio sam VKO da bih odgovorio na pitanja koja su se pokazala izuzetno zahtevnim sa bilo koje druge točke gledišta, sa recimo zemlje ili satelitskog senzora. Danas želim da podelim sa vama tri pitanja.
Prvo pitanje je – kako upravljamo našim rezervama ugljenika u tropskim šumama? Tropske šume sadrže veliku količinu ugljenika u drveću, a ugljenik moramo zadržati u tim šumama ako hoćemo da izbegnemo dalje globalno zagrevanje. Globalne emisije ugljenika su nažalost, zbog krčenja šuma, sada jednake globalnom transportnom sektoru. Tu spadaju svi brodovi, avioni, vozovi i automobili zajedno. Zato je razumljivo da su politički pregovarači naporno radili da smanje krčenje šuma, ali u predelima jedva poznatim nauci.
Ako ne znate gde je ugljenik tačno, do detalja, kako možete znati šta gubite? Uglavnom, treba nam visoko tehnološki knjigovodstveni sistem. U okviru našeg sistema možemo da vidimo zalihe ugljenika tropskih šuma do detalja. Crveno očito pokazuje zatvorene krošnje tropskih šuma i onda vidite prerez ili rezanje šume u žutim i zelenim bojama. To je kao rezanje torte, osim što je ova torta duboka kao jedan kit.
A ipak, možemo da zumiramo i da vidimo šumu i drveće istovremeno. Neverovatno je da iako smo leteli vrlo visoko iznad ove šume, kasnije u analizi, možemo ući i zapravo doživeti krošnje, list po list, granu po granu, baš kao i ostale vrste koje žive u ovoj šumi mogu da ih dožive zajedno s drvećem. Koristimo tehnologiju da istražimo i da zapravo postavimo prvi ugljenikov zemljopis u visokoj rezoluciji u udaljenim mestima kao što je amazonski basen i ne tako udaljenim mestima kao što su SAD i Srednja Amerika.
Odvešću vas na prvu turneju u visokoj rezoluciji ugljenikovih predela Perua i zatim Paname. Boje će se menjati od crvene do plave. Crvena je izuzetno visoka zaliha ugljenika, vaša najveća šumska katedrala koju možete zamisliti, a plava je vrlo niska zaliha ugljenika. I reći ću vam da je Peru neverovatno mesto, potpuno nepoznato u smislu ugljenikove geografije do danas. Možemo da odletimo do područja na severu Perua i da vidimo veoma visoke zalihe ugljenika crvene boje, i reku Amazon sa plavnom ravnicom kako se useca kroz njega.
Možemo ići do predela potpunog uništenja izazvanog krčenjem šuma, u plavoj boji, a virus krčenja šuma se širi u narandžastoj. Možemo odleteti na jug Anda gde vidimo liniju drveća i tačno kako se zemljopis ugljenika završava ako se popnemo gore u planinski sistem. A možemo i da odemo do najveće močvare u zapadnoj Amazoniji. To je vodenasta zemlja snova nalik na “Avatar” Džejmsa Kamerona.
Možemo da odemo i u jednu od najmanjih tropskih zemalja, Panamu i da vidimo ogroman raspon ugljenikovih varijacija, od visokog u crvenoj do niskog u plavoj boji. Nažalost, većina ugljenika se gubi u nizijama, a ono što vidite da je ostalo od visokih zaliha ugljenika u zelenom i crvenom, to je, u stvari, gore u planinama. Od toga je zanimljiv izuzetak tačno u sredini ekrana. Vidite tampon zonu oko Panamskog kanala, u crvenoj i žutoj boji. Vlasti kanala koriste silu da bi zaštitili svoj rečni sliv i globalno poslovanje.
Ova vrsta mapiranja ugljenika je transformisala konzervaciju i razvojnu politiku resursa To je stvarno napredak naših mogućnosti u spasavanju šuma i u zaustavljanju klimatskih promena. Moje drugo pitanje: kako se pripremamo za klimatske promene u mestu kao što su amazonske prašume? Znajte da sam proveo mnogo vremena u tim mestima, i da već opažamo promene klime. Temperature su u porastu, i svedoci smo mnogih suša, koje se ponavljaju. Ovde je crvenim označena mega-suša iz 2010. prikazujući predeo veličine zapadne Evrope.
2010. je Amazon toliko presušio da se čak i sam glavni tok reke Amazon delimično presušio, kao što vidite na fotografiji u donjem delu slajda. Otkrili smo da u vrlo udaljenim područjima ove suše imaju veliki negativni uticaj na tropske šume. Na primer, crvene boje su sve mrtva stabla koja su stradala posle suše 2010. Ovo je područje na granici Perua i Brazila, potpuno neistraženo, skoro sasvim nepoznato nauci.
Mislimo, kao naučnici Zemlje, da će se vrste morati seliti s klimatskim promenama s istoka u Brazilu na zapad u Ande i gore u planine da bi se smanjila njihova izloženost klimatskim promenama. Jedan od problema je to da ljudi rasklapaju zapadnu Amazoniju u ovom trenutku. Pogledajte ovu posekotinu šume od 100 kvadratnih km koju su napravili kopači zlata. Vidite šumu u zelenoj boji u 3D, i videćete posledice iskopavanja zlata ispod zemljine površine. Očito da vrste nemaju gde da se sele u sistemu kao što je ovaj.
Ako niste bili u Amazoniji, trebalo bi da odete. To je svaki put neverovatno iskustvo, bez obzira gde idete. Verovatno ćete je videti ovako, na reci. No, događa se mnogo puta da reke sakriju ono što se stvarno dešava u samoj šumi. Leteli smo nad ovom istom rekom, sistem je snimljen u 3D. Šuma je na levoj strani. A onda možemo digitalno da uklonimo šumu i da vidimo šta se dešava ispod krošnje. U ovom slučaju smo otkrili aktivnosti iskopavanja zlata, sve su bile ilegalne, smeštene podalje od ruba reke, kao što ćete videti u tim čudnim rošavim mrljama koje se pojavljuju na desnoj strani ekrana.
Ne brinite, mi radimo s vlastima koje se bave ovim i mnogim drugim problemima u regionu. Da bi se sastavio plan konzervacije za ove jedinstvene, važne koridore kao što je zapadna Amazonija i koridor od Anda do Amazona, moramo početi već sada da pravimo geografski eksplicitne planove. Kako da to uradimo, ako ne znamo geografiju biološke raznovrsnosti u regiji, ako je to nauci nepoznato? Zato smo koristili VKO laserski vođenu spektroskopiju, da bismo po prvi put mapirali biodiverzitet amazonske prašume. Ovde vidite stvarne podatke različitih vrsta u različitim bojama. Crvene su jedna vrsta, plave su druga, a zelene su treća. Kad sve to uzmemo zajedno i proporcionalno povećamo do regionalnog nivoa, dobijemo potpuno novu geografiju biološke raznovrsnosti, nepoznate do sada.
Iz ovog se vidi gde se pojavljuju velike promene biološke raznovrsnosti od staništa do staništa, što je jako važno jer pokazuje gde i odakle bi vrste mogle da migriraju kada se klima promeni. To je ključna informacija koja je potrebna donosiocima odluka da razviju zaštićena područja u kontekstu svojih regionalnih razvojnih planova. Treće i poslednje pitanje je – kako upravljamo raznovrsnošću vrsta na planeti u zaštićenim ekosistemima? Primer koji sam dao na početku o lovu lavova, bila je studija koju smo napravili iza ograde na zaštićenom području u Južnoj Africi. Istina je da će veliki deo afričke prirode opstati u budućnosti u zaštićenim područjima kao što sam pokazao u plavoj boji na ekranu. Time se stvara neverovatan pritisak i odgovornost na upravu parka. Oni moraju da donose odluke u korist svih vrsta koje štite. Neke od njihovih odluka imaju zaista velike posledice.
Na primer, u kojoj meri i gde da koriste vatru kao instrument upravljanja? Ili, kako da se ophode sa velikim vrstama poput slonova, koji mogu, ako njihova populacija postane prevelika, imati negativan uticaj na ekosistem i na druge vrste. Dozvolite da dodam da takve dinamike stvarno utiču na okolinu. U prvom planu je područje s mnogo vatre i slonova: široko otvorene savane u plavom, sa samo nekoliko stabala. Kad pređemo ovu ogradu, stižemo u područje koje je zaštićeno od požara i bez slonova: guste vegetacije, radikalno drugačiji ekosistem. U mestu kao što je Kruger, sve gušća slonovska populacija je pravi problem. Znam da je to osetljivo pitanje za mnoge od vas i tu nema jednostavnih odgovora.
No, dobra je novost da nam tehnologija koju smo razvili i sa kojom radimo u Južnoj Africi na primer, dopušta da mapiramo svako stablo u savani, a zatim da putem ponovljenih letova možemo da uočimo koja stabla slonovi uništavaju, u crvenoj boji, kao što vidite na ekranu i koliko se toga događa u različitim delovima savane. To daje upravi parka prvu priliku da upotrebi taktičke strategije suptilnijeg upravljanja koje ne dovode do krajnosti koje sam vam upravo pokazao.
Danas razmišljamo da u zaštićenim područjima održimo krug života, pomoću upravljanja požarom, slonovima, onim što utiče na strukturu ekosistema i posledično na sve, od insekata do vrhunskih grabljivaca poput lavova. Dalje planiram da znatno proširim opservatoriju u vazduhu. Nadam se postavljanju tehnologije u orbitu da bismo, tehnologijama kao što je ova, mogli da upravljamo čitavom planetom. Do tada ćete me pronaći kako letim nad nekim udaljenim mestom za koje nikad niste čuli. Na kraju bih želeo reći da je tehnologija apsolutno presudna za upravljanje našom planetom, ali je još važnije razumevanje i mudrost pri njenoj primeni. Hvala vam. (Aplauz)
Tekst je preuzet sa TED-a