Nekako mi taj način obraćanja ponajviše i miriše na neka davna vremena u kojima nisi smio govoriti sve što misliš, osim istine, a mene su ta takva „totalitarna“ vremena oblikovala, jer mi se dopadalo to, što je istina ipak bila iznad svih i uvijek u interesu partije i države.
Pa evo onda da prospem to biserje namjenjeno budućem Kongresu naše jedine partije u moru multistranačkih multiverzuma nacionalkriminalnog jednoumlja.
Drugovi!
Vrijeme je da se partija jasno i definitivno ogradi od svake vrste nacionalnih i vjerskih ideologija, sa posebnim naglaskom na potrebi ograđivanja od bošnjačkog prefiksa i snishodljivog odnosa spram Islamske Zajednice, a kojima smo evidentno svjedočili svih ovih decenija, a posebno u posljednje vrijeme iz javnih nastupa nekih od ključnih ljudi partije.
Neophodno je da se partija jasno i nedvosmisleno izjasni o kriterijima kadroviranja, sa preciznim vrednovanjima partijskog staža; doprinosa promociji socijaldemokracije; doprinosa partiji, njenoj promociji i ugledu; parcijalnog i globalnog učešća u predizbornim i izbornim procesima; finansijske podrške partiji u i izvan izbornog procesa; procjenjenom društvenom doprinosu na naučnom, umjetničkom i drugim poljima; vrednovanja stručne i profesionalne kompetencije; te kriterija obrazovanja. Smatram ovo iznimno važnim, s obzirom, da su protekli periodi pokazali, da kriteriji ne postoje, odnosno, da se svode na različite vrste lobiranja. Takva praksa nanosi dugoročno nepopravljivu štetu budućnosti partije, jer je to krajnje pogrešna poruka budućim aktivistima, intelektualcima, ali i simpatizerima partije, s obzirom da ukazuje na to, da najbolje prolaze oni, koji ili nisu članovi partije, ili nisu podnijeli neki veći teret u procesu ideološke borbe, već su čekali konačne ishode, kako bi svoje interese realizirali u naknadnim mešetarenjima oko rezultata u kojem nisu uzeli prethodnog učešća. Vjerujem kako bi za partiju bilo najkorisnije ukoliko bi kao vodeće kriterije vrednovali one koji se odnose na doprinos i kompetencije, jer bi takva partija bila privlačna onima koji su spremni da se zauzmu za ideju i koji imaju sposobnosti neophodne da se projekt realizira.
Krajnje je vrijeme da se iznađe mehanizam, kojim će partija onemogućiti svojim lokalnim moćnicima, mislim na opštinske i kantonalne, da rastjeruju i drže na distanci sve one, koji nisu dio njihovog tima. Ovo je posebno važno stoga, što je prethodni period pokazao, da su lokalni timovi često kršili Statut, kako bi proveli svoje interese u procesima imenovanja, te su npr. vršena imenovanja na funkcije od strane lokalnih gradskih/kantonalnih Predsjedništava bez upučivanja na gradske/kantonalne Odbore. Takva praksa nije odraz volje članstva već isključivo onih u čijim rukama su partijske poluge moći. Pri tome nije podnošen nikakav izvještaj sa argumentiranim pojašnjenjima izvršenih izbora. Ovo odveć podsjeća na praksu kadroviranja, koja je označila tri decenije vladavine SDA, te ne bi smjela biti preuzeta i tolerirana unutar SDP-a.
Neophodno je urediti sistem podataka, na kojem počiva kadroviranje SDP-a, u smislu da se puno prije zna sa kojim kadrovima partija raspolaže, koji su njeni kapaciteti i kakve su projekcije strateškog planiranja u upravljanjanju promjenama u skladu sa tim kapacitetima, što bi smanjilo mogućnost, da nam se dešava, ono čemu trenutno svjedoćimo, a odnosi se na trend zadržavanja kadrova iz prethodnih struktura na ključnim pozicijama, a do čega je došlo stoga, što su se pregovori o raspodjeli vlasti vodili bez jasne vizije o kadrovskim mogućnostima partije. Pregled kadrovske strukture se postiže jednostavnim formiranjem baza podataka o članstvu (npr. u EXCEL-u ili SPSS) i lako je izvodiv na svim nivoima, a daje trenutne informacije.
Za kraj bih poručio, kako je pravi trenutak, da partija prestane sa praksom guranja pod tepih vlastitih pogreški i vlastitih pogrešnih ljudi. Slažem se da „naše“ probleme treba rješavati u četiri zida, unutar partije, ali to ima smisla isključivo ukoliko postoji mogućnost da se kritika iznese na organima partije i ukoliko se poduzme konkretne akcije, da se ti problemi uklone, a pogrešne prakse napuste. Stičem pak dojam, da se iza tog slogana o „prljavom vešu unutar četiri zida“ skrivaju oni kojima su te negativne prakse bliske i koji na njima profitiraju, te da uglavnom, s obzirom da su međusobno uvezani interesima, imaju dovoljno moći, da zaustave svaki kritički osvrt unutar partije, te ukoliko do njega i dođe, da minimiziraju efekte te kritike.
Ovo je presudan povjesni trenutak za BiH, koji će ili pokazati da nismo svi isti i da ova zemlja može drugačije i bolje, ili ćemo zabetonirati propadanje društva, potvrdom teze o tome da se „nema za koga glasati“, a koja je moto i argumentacija pobornika bojkotovanja izbora.
Sretno drugovi!
