Formalne ali često i neformalne zajednice ljudi, podrazumijevaju poštivanje određenih pravila, normi, običaja, propisanih praksi i rituala, uključujući i one koji su protokolarne prirode u različitim vidovima hijerarhijske interakcije i sa njom povezane komunikacije, odnosno informacijske razmjene! Ta pravila i rutine u funkciji su stvaranja privida, kako je to udruživanje prirodna datost sa jasnim smislom i redom u svojim temeljima!
Najveći dio te međuljudske prakse je očito lažan, a ponekada i evidentno grotesan, ali se ljudi prave da to ne vide, te vremenom uistinu prestanu primjećivati tu lažnost, te počnu vjerovati u date odnose i relacije, ubijeđeni da su tuđe i vlastite konstruirane laži temeljne istine! Neko će reći da su preuzeli svoje uloge, poistovjetili se sa njima i počeli ih zdušno igrati na sceni svakodnevnog življenja.
Ne radi se tu o maskama, jer se maske uvečer skinu i pogledaš u lice svoje stvarne prirode sa kojom se trebaš izmiriti i kojoj se trebaš opravdati za sve te slojeve, kojima je prekrivaš iz dana u dan, kroz ono što se naziva ljudski vijek.
Radi se o višestrukosti nikada integriranih ličnosti, njenim različitim licima, koja se kao kod Babuške skrivaju jedne u drugima, a koja su nastajala pod prisilom adaptacije na bolesno društvo udaljeno od suštine i prirode! Neintegrirana, jer su suštinski neprihvatljiva prirodi dobrog, čestitog, poštenog čovjeka, ali ipak funkcionalna i dominantna, jer omogućavaju uklopljenost i uključenost u prividu društvenog pripadanja i prihvaćenosti.
Isprva se, na primjer, smješkaš ljudima, koji su ti nadređeni, a koje suštinski prezireš, da bi se vremenom počeo smješkati, jer te oni istinski, na površini tvoje svijesti, oduševljavaju, dok tvoja priroda postaje sve dublje zatrpana ispod tog «dobro socijaliziranog» đubreta! Što si dalje od te svoje prirode, to si nesretniji čovjek, a tu nesreću obrazlažeš žudnjom za svijetom izvan tebe, koji ti je nedostižan, nesvjestan da je sreća zakopana sa tvojim pravim ja!
Tvoje pravo ja vidi da je svijet oko tebe licemjeran, lažan, izvještačen, da ti serviraju ublehe i šupljake. Tvoje pravo ja zna da nisu tvoji gospodari vrijedni skandiranja i frenetičnog pljeskanja, slavo(i hvalo)spjeva. Ono je svjesno nepravde i težine beznađa, zakopanih snova i ideala, preklane vjere u «jednaku šansu za sve»!
Ako se pokušaš vratiti prirodi u sebi, tvoju iskrenost će nazvati drskošću, tvoju otvorenost nedostatkom kulture i takta, tvoje ukazivanje na nepravdu i laž nedostatnom socijalizacijom i manjkom emocionalne i socijalne kompetencije. Da bi bio prihvaćen moraš biti lažan i vjerovati u istinitost tih svih laži u sebi i oko sebe! Moraš pristati na nakaradni sistem (bez)vrijednosti koji društvo oko tebe promovira kao primjer izvrsnosti!
A upravo je sve kontra toga, prava suština izvrsnosti, čija priroda je u drugojačiosti, u sposobnosti da se izmakne i osmotri iz drugog ugla, da se bude svoj i slobodnog uma, svijesti i savjesti! Izvrsnost je karakteristika manjine u društvima koja potenciraju kolektivitet, poslušnost i uklopljenost, a takva su gotovo sva društva «zapadne civilizacije»! Stoga je demokratija «vladavina većine prosječnih i ispodprosječnih, nad manjinom izvrsnih»!
Prosječnost i ispodprosječnost usmjerava jedinku da se oslanja na druge a ne na sebe, te se oni za razliku od «izvrsnih» brže, bolje i funkcionalnije, jer im je u prirodi kolektivna svijest, udružuju. Da bi prikrili stvarni motiv nesposobnosti ispod tog udruživanja, oni su osmislili sve te rituale, magijske formule, skrivena značenja iza tajnih učenja rezerviranih samo za inicirane odabranike! Ta inicijacija podrazumijeva da laž zoveš istinom, lopovluk sposobnošću, zločin junaštvom a pokvarenost vještinom i uz to, da vjeruješ, kako istinito vjeruješ!
Što su njihove stvarne sposobnosti manje to su sposobnosti konstruiranja besmislica i udruživanja na osnovu istih veće. Što su manje spremni da nešto konkretno rade, to su vještiji u plasiranju ubleha i «šarenih laži» oko kojih će okupiti još manje sposobne pozivajući ih u okrilje čopora, pod zaštitu većine!
Tako, gdje god nalazimo udruživanje, većina će se vrtiti oko onih koji lažu, petljaju, muljaju okupljajući oko sebe «iste», koji u prilici svoje skupine, koja ih prihvata, vide priliku da svoju prosječnost naplate kao izvrsnost i u konačnici prometnu tu lažnu izvrsnost kao apsolutnu istinu.
Prepoznat ćete ih u političkim strankama, kao one koji su sve svoje laži pretočili u istine, pa su kroz političku pripadnost stečene diplome, prikazali kao vrhunac intelektualnog djelovanja, svoje tenderima i «menadžerskim procentima» stečene milione, kao «halal» paru nastalu, kao posljedica poslovnih sposobnosti, a svoje pokradene izborne rezultate (najčešće pokradene od partijskih kolega koji se na znaju udruživati), kao jasno izraženu volju «bogova» da oni u njihovo ime vladaju bezglavom masom! Istinski «izvrsni» ne mogu im se pridružiti niti ako pristanu na njihova pravila, laži i igre, jer instinkt čopora urla na svaku «glavu što strši» pa je otkine a kadaver zapiša kao totem što služi da zastraši i podalje drži sve buduće nepoželjnike.
Tako nesposobni postaju sposobni, a sposobni nesposobni, izolirani, marginalizirani i odbačeni! Tako laž postaje istina, nemoral etičan, a propast prosperitet i nadahnuta vizija! Trač i manipulacija su njihova najjača oružja, kojima uništavaju živote drugih i kroje svoju bajkovitu sudbinu! Mase će sve prihvatiti samo du budu prihvaćene, da ne strše, jer sva kultura čovječanstva se u konačnici svede na pravilo: «Ne talasaj i ne ispravljaj krivu Drinu», jer «gdje svi Turci tu i mali Mujo», kako im ne bi otkinuli glavu, jer im se javila «bezbožnička» ideja o golome caru!
Sve ovo napisah, jer se u proteklim mjesecima naslušah teza bez iti jednog argumenta, kako je najomiljeniji član jedne partije čovjek sa lažnom biografijom i još lažnijom bibliografijom, koju svi slave kao kanon istinitosti i čestitosti, a da je moj favorit eto bolji čovjek, al loš političar! Pa ko normalan bira lošijeg čovjeka pored ponuđenog boljeg! Svako sebi bira društvo kojem pripada, pa tako loši ljudi biraju loše, a dobri dobre! Dobri su se uvijek lošije udruživali! Možda je vrijeme da se to konačno barem jednom promijeni!