Između
Evite i Elene
To da je Seka neosporni autoritet u Sarajevu i
Kantonu mu, nema zbora. To da Seka može što drugi ne mogu, ni to nema zbora. To
da Seka zna što drugi ne znaju, niko niti ne dvoji. Seka je naša Eva Peron,
više profila Elene Čaušesku, koja se u kolima državnim vozika i svoje intervjue
režira.
Zna raja za moć Izetbegovićevih, pa još iz
budžaka dobacuje, eh da su Bakiru Sebijina muda, a Sebiji Bakirova smirenost,
gdje bi im kraj bio. U normalnoj državi, kraj bi im bio u nečem nalik na ratni
boravišni sef Izetbegovića juniora, ali kako mi nismo normalna država, zapravo,
kako uopšte nismo država, Seki je pala šaka rediteljsko-uredničko-producentska
palica na narečenom BHRT-u.
Kako u istoj medijskoj kući rade mahom diletanti,
po Sekinom mišljenju, koji nisu u stanju
uraditi jedan obični sponzorski teledirigovani intervju u kome će se, brate
mili, znati kako je sastavljač pitanja ujedno i intervjuisana osoba, Seka, šta
će, morala je dati crveni karton svima i ponoviti intervju.
Jašta!
Pa evo, preko vode Drine, Aleksandar Vučić
svaku drugu noć ima monolog intervjue u kojima je na voditelju samo da kaže
‘dobro veče, naš gost je Predsjednik Srbije’ i stvar može početi. I na kraju
krajeva, ne treba ići u Srbiju, evo tu je RTRS upravo famozni inovator, koji je
preko svoje zvijezde i mecene Milorada Dodika, patentirao monolog-ja ću ti
reći-intervju. I šta je Seka gora od njih? Ništa.
Pogotovo što joj SDA sponzoriše narečenu
televiziju. Pa, nije u redu da joj se postavljaju nekakva glupava pitanja o
kolegama u drugom agregatnom stanju i ostale ublehe. Ne plaća ona novinarske
prašinare da joj pritisak sabajle podižu. I šta su ti ljudi umislili, da osobi
te harizme, ranga i moći, mogu postavljati pitanja po želji, pa da to puste u intervjuu
od 44 minuta?
Kad 44
stane u 39
Neće moći, ove noći, a ni dana više. I tako
dvije sedmice. Sve dok se gazdarica nije odobrovoljila, poizbacivala ono što
joj se ne sviđa kratkim rezovima u montaži i u urednom bijelom mantilu, samo
malo drugačijem, snimila ekstra bonus od tri pitanja. Pa je intervju trajao 39
minuta.
Samo, onako zdravorazumski, svako bi se
zapitao, koliki su to Sebijini rezovi, kada je kopija, sve sa bonusom od tri
pitanja opet kraća od originala za čitavih 5 minuta? Ali, jebo zdrav razum. Pa
u ovoj zemlji 22 godine fali Dejtonski mirovni sporazum, a da se neko zabrine
zbog Sekine TV operacije od 5 minuta.
Nego, jadno, žalosno i bijedno je bilo slušati
direktora BHRT-a, Belmina
Karamehmedovića kako se pravda vaskolikom puku «jer je u prvobitnoj verziji
bilo problema s tonom i svjetlom.»
Jasno je svima da se Belmin pita za uređivačku
politiku kuće na čijem je čelu taman koliko i Sebija za mir u svijetu. Ali,
nije to najjadnije niti najtužnije. Idu izbori, a BHRT ide u smjeru RTRS-a. Sad
ste vidjeli Belmina kako se nesrećno i nespretno pravda za poteze sponzora iz
SDA i zaboravite na to. Neće više. Jer, najteže je prvi put, kad narod još, ko
biva, ima nekog povjerenja u vas, pa se malo ko biva i buni. Poslije je sve lakše,
sponzori će dolaziti, uređivati priloge, emisije, Dnevnike, radnici će ćutati u
iščekivanju plata i mirna Bosna. Doslovno.
U početku će, isto tako, biti malo neprijatno
ljudima iz BHRT-a organizovati skupove o nezavisnom i nepristranom novinarstvu
i ostale ublehe, pa će se manuti ćoravog posla. Jer, ovaj posao je lakši, a
para redovna.
Jebo
sad Kamija
Nego, namjesto Belminovog infantilnog
odgovora kako je problem u intervjuu sa Sebijom Izetbegović bio u mikrofonu,
tonu i ostalim ublehama, mogao je naprosto nastaviti nabrajati, igrajući se one
igre sa početka priče, pa reći kako je problem bio i sa mantilom, ogrlicom,
frizurom, dvije knjige na polici, brzorastućim fikusom, pribadačom za mikrofon,
bojom tena, sklopljenim rukama, foteljom i onim papirčinama desno.
Mogao je na kraju skrušeno Karamehmedović
dodati, kako je mimo toga inače, sve bilo OK, transparentno i spontano, u dahu
snimljeno.
Mogao je reći bilo šta, zapravo, jer on niti
je direktor, niti reditelj, niti se šta pita, niti za šta odgovara. Tek puki
PR-menadžer Sebije Izetbegović i SDA klike, koja utvrđuje startne pozicije pred
izbornu utrku. A, ne da ih je utvrdila, nego je rediteljskim rezovima pokazala
zube svima onima (ako ih je i bilo), koji su posumnjali ko je GAZDARICA u
sarajevskoj dolini.
Šta je sa novinarskim mudima? Promijenila
agregatno stanje. Šta je sa onom Kamijevom poslanicom i definicijom novinara
kao nezavisnog intelektualca? Izgubila se među fasciklama sa Dejtonskim
sporazumom. Šta je sa uncom obraza i digniteta? Ispario upumpavanjem SDA novca.
I šta će drugo Sebija Seka Izetbegović nego da
malo dužim novinarskim rezovima utvrđuje moć nad novinarskom nejači u «krovnoj
medijskoj kući BiH», kako za sebe vole reći zaposleni u Sekinom BHRT servisu.
E, ako su nam oni krov, kukala nam majka. To
će narednih godina tropski curiti i biti medijski potop nad Bosnom i
Hercegovinom.
Sve u apokaliptičnoj režiji Seke Skorseze
Izetbegović.