Mislim da u
svačijem srcu stanuje taj jedan
grad, grad za koji nas vežu lijepe uspomene, ali i one manje lijepe. Nisu
to uopšte idealni gradovi, ali su naši, a ono što je naše volimo uprkos i onoj lošoj strani.
Rođena sam i odrasla u
Trebinju, pa sebi dajem za pravo da mislim da ga poznajem dovoljno toliko da
vam mogu reći nešto o njemu. Geografski gledano, ovaj grad nalazi se na jugu
Bosne i Hercegovine, u Republici Srpskoj.
Graniči sa Hrvatskom i Crnom Gorom. Od davnina ovaj položaj ima veliki značaj
za Trebinje, posebno u trgovačkom aspektu. Za Trebinje ćete čuti da je
mediteranski grad, što je jasno s obzirom da je more prilično blizu. Dubrovnik
je udaljen 27 km, a Herceg Novi 37 km.
Nije ni čudo što je miris soli u vazduhu, kao ni to ako imate osjećaj da
je more tu iza brda. Zbog ovakvog položaja klima je nešto na što se neće požaliti stanovnici ovog
grada.
Poznato je da je Trebinje grad sunca i grad platana. Platani su simbol Trebinja, a u ovom gradu
postoji nepisano pravilo da Trebinjci i Trebinjke moraju znati koliko platana ima, u suprotnom,
ne znati je sramota. Naime, ima ih 16, a
stanovnici kažu da se u ljetnoj bašti
Platani saznaju prve informacije, dok se ispija tradicionalno jutarnja
kafa. U ljetnom periodu ovo mjesto je
oaza i za mnogobrojne turiste.
Ljeti
grad živi, ali zimi kao da umire
oblačeći neko sivilo. Tada u jedanaest, kako se kaže u narodu, na ulici
nema žive ni duše. Možda ćete sresti nekog psa kako umorno korača,
kao da ni njemu
nije drago što je grad utihnuo i prazan. Tako biva sve tamo negdje do
januara
kada dođu studenti da proslave praznike sa svojom porodicom. Onda grad
polako i malo zaživi, ali ubrzo do aprila
sve se vrati na staro. Trebinje u tom
periodu nosi, ne baš slavnu titulu grada penzionera. Pijačnim danima
čuje se žamor ljudi i
raspravljanje oko cijena mesa, sira, voća i ostalih domaćih proizvoda.
Svašta tu čovjek može da čuje, korisne i one
potpuno beskorisne informacije. Na primjer,
ko se udao za koga itd..
Kao i
većina gradova u BiH i Trebinje ima isti problem sa odlaskom mladih i
zaposlenjem stanovništva. Zbog teškoće u zaposlenju mladi odlaze u veće
gradove tragajući za boljim životom.
Mnogi odlaze i na studije u druga
mjesta nezadovoljni izborom fakulteta u
svom gradu. Privreda Trebinja oslanja se
uglavnom na elektro-energetski sektor, a
manjim dijelom na prehrambeni i prerađivački.
Pored Banja Luke, Trebinje je najskuplji
grad u RS, što dodatno otežava život građanima ovoga grada. Unazad par godina intezivno se radi na
razvoju
turizma, za koji postoji veliki potencijal.
O
Trebinju se ne može pisati, a da se ne
pomene veliki pjesnik i diplomata Jovan Dučić, koji je rođen u ovom gradu.
Danas trebinjska gimnazija po njemu nosi ime.
Dučić je htio da Trebinje bude njegov
kulturni centar i za svog života ostavio je u zavještanje svome gradu neizmjerno djelo. Čuvena su
njegova „Jutra s Leutara“ .
Za hercegovačka mjesta
karakteristična je obedemljenost, pa je tako isti slučaj i sa Trebinjem koje je
obedemljeno planinom Leotar. Ljeti, kada sunce upekne u ovaj hercegovački
kamen, žega obavije grad. Na sreću, Trebinje ima bazene, a odnedavno i akva
park.
Iako nema more grad ne gubi
na svom značaju, jer ga krasi rijeka Trebišnjica. Karakteristična je po svojoj
neobičnoj ljepoti i hladnoći za vrijeme ljetnih temperatura. Na njoj su
izgrađeni mostovi koji su svjedoci davnih vremena. Arslangića most se posebno
izdvaja svojom arhitekturom i
slikovitošću. Izgrađen je 1574. god.
i jedan je od najstarijih mostova
u ovom gradu. Kameni most u centru grada plijeni svojom ljeptom. Na njemu se
održavaju tradicionalni ljetni skokovi.
U ovom podneblju posebno je specifičan način na koji se
odvija dijalog između dva prosječna mlada Trebinjca: „ Ostroga ti, đe će se pit’ ta
kafa“ ? „ Bate, iskombinovaćemo nešto, ajmo prvo otić’ bacit’ jedan tiket“.
Kad dođe period slava kultna je rečenica
: „Kralju
ovo mi je petnesta slava danas po redu.“ „ Krsta ti?“
„ Jest’, brata mi“. Zašto se neki ljudi u ovom gradu kunu svim i
svačim ostaje nepoznato. Mogla bih u
nedogled o ovakvom načinu komunikacije.
Trebinje je postao i grad
filma u koji dolaze i svjetske zvijezde pronalazeći inspiraciju za stvaranje
novih djela. Tako je, nedavno dolazila i slavna Monika Beluči, za koju su
pojedini jedva dočekali da pričaju kako su se upoznali sa njom. Pritom, kada bi gledali neki film gdje ona glumi, slijedilo bi
pitanje: „ Ko je ova crnka, jes dobra“?
Tako to neki Trebinjci..
U nekim dijelovima grada stiče se osjećaj da ste u drugom
vremenu i upravo taj osjećaj imate dok ulazite u Stari grad sa kamenim
kapijama, kaldrmom, starim zidinama. Tu se nalazi i dobro poznata Anđelkina
kapija, mjesto koje često posjećuju turisti. Takođe, u blizini se nalazi Osman
pašina džamija, a u centru grada katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije i
hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg. Ovo je mjesto gdje danas žive u miru tri etnička i vjerski različita naroda.
U nastojanju da se očuva
kulturni život, u Trebinju se održavaju kulturne manifestacije i svečanosti.
Posebno značajno kulturno dešavanje u toku godine su Dučićeve večeri poezije
kao i Festival festivala. Zbog održavanja
mnogobrojnih književno-umjetničkih manifestacija, Trebinje je poznati
grad kulture.
Trebinje je grad sa najviše
nacionalnih spomenika u BiH. Posebnu kulturnu vrijednost ima hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg i zgrada gimnazije
Jovan Dučić. U samom centru grada nalazi
se spomenik dva velikana, Dučića i Njegoša. Odmah iza spomenika Jovana Dučića
nalazi se park, na čijem je ulazu kapija sa dva kamena lava
Ima nešto
u gradovima koji nisu nešto posebno veliki,
nešto što vas vuče da im se vraćate. To nešto ima i Trebinje. Ja često
kažem da je on grad koji ima dušu.
Koliko je Trebinje zaista grad sa
dušom shvatićete kada ga pogledate sa Crkvine, brda na kome se nalazi
Hercegovačka Gračanica. To je mjesto odakle možete vidjeti cijeli grad, grad na
koji teško možete ostati ravnodušni.
Kada budete pitali za
stanovnike ovoga grada, vjerovatno će vam reći da su to srdačni, veseli i
temperamentni ljudi, što je i istina, ali naravno kao i u svakom gradu ima i
onih drugih, malo manje veselih i
srdačnih.
U razgovoru sa prijateljem o
Trebinju upitah ga:
„Pa dobro, reci mi kako ti
se dopao moj grad“?
„Ma gdje god stanem da
fotografišem, ispadne razglednica“.