Kada ujutro autom preko Stupske petlje krenemo u Zenicu, zbog zagušenosti saobraćaja na potezu puta preko Rajlovca ulicom Safeta Zajke do Vogošće, uvijek ima povoda da razmišljanje o nizu očiglednih razloga koji Sarajevu oduzimaju epitet metropole. Osnovu za ovakav zaključak nude scene neuglednih petleušica i privremenih nastrešnica koje služe kao tgrovačke radnje na relaciji od Stupske petlje do kompleksa sarajevskog Aerodroma – što sve podsjeća na scene iz najnerazvijenijih dijelova svijeta.
Zbog toga ne ostaje ništa drugo nego da poželimo da istim putem svako jutro prođe ili se provoza načelnik Šehera – whoever he is – pa da se zapita kakva je njegova uloga u tome kako glavni grad BiH izgleda svojim svakodnevnim stanovnicima, ili njegovim povremenim posjetiocima.
Naime, Sarajevo u posljerartnom periodu nije imalo sreće sa načinom kako se njime upravljalo, to je pogotovo vidljivo danas, kada se na očigled svih nas vrši svojevrsno sporo i bolno davljenje grada koji kao da ne može iznjedriti dovoljno snage i pameti pa riješiti neka od svoijih najakutnijih probelma. Nijh je bezbroj, a među prvima na listi je pitanje ekološkog zagađenja i čistoće, drugo zagušenost saobraćaja, treće problemi u vodosnabdijevanju, a da ne spominjemo proces opće atrofije koja onemogućava razvoj njegove kulturne, obrazovne i naučne infrastrukture.
Bojimo se zaključiti da poslijeratna obnova grada predstavlja nepovratno potrošenu zlatnu priliku da se riješe barem neka od pomenutih pitanja.
Bez vizije i istinskog opredjeljenja da ovome gradu i svim njegovim stanovnicima bude bolje pa time i čitavoj BiH, poslijeratnu obnovu grada uglavnom je pratila ogromna doza nesnalaženja i haotičnog rasta u čijoj pozadini je ne tako rijetko bio skorojevićki diletantizam, moguće čak i odsustvo dobrih namjera. Pri tome za upravljačke struikture grada, kao da uopće nisu bila važna mišljenja struke i nauke, a pogotovo ne primjena međunardnih standarda u strateškim poslovima planiranja upravljanja urbanim razvojem bh. prijestonice.
Pa kakva je onda budućnost Sarajeva i može li ono naći snage i samopouzdanja i u svome budućem razvoju iskoristii mogućnosti koje mu se nude kako bi steklo epitet pametnoga grada ?
Evo razmišljanja jednog laika o tome:
Za početak bi bilo uputno izdvojiti nekoliko prioritetnih projekata koji su sine qua non za funkcioniranje grada u nekoliko narednih godina: To je saobraćaj, vodosnabdijevanje i čistoća – pitanja su kojima eskpertne grupe, uz snažnu političku podršku, trebaju svakodnevno i u kontinuitetu posvećivati svoju pažnju.
Dugoročno trebalo bi razmišljati i o slijedećem:
– Izmjestiti žejezničku prugu sa sadašnje trase iz grada i u Sarajevskom polju napraviti protočni tok željeznice na pravcu Sjever-Jug, a do stanice koja bi se tamo izgradila konstruisati produžetak tramvajske pruge na pravcu Istok-Zapad. Time bi se dokinulo neprirodno presijacanje grada Sarajeva na dva dijela, kakav je sada slučaj, i na tom prostoru otvorila mogućnost za brojne nove poslovne aktivnosti i urbani razvoj.
– U Sarajevskom polju bilo bi poželjno, smjestiti novi urbani centar za smještaj vladinih ustanova, naučnih centara, univerziteta, škola, banaka i high sci kompanija, turističkih sadržaja na pravcu prema Dobroševićima i brdima na zapadnom prilazu gradu.. Na taj način bi se rasteretio onaj uzani koridor duž rijeke Miljacke i omogućilo starom dijelu grada – Baščaršiji i Centru da prodišu.
– Pored toga, trebalo bi stvoriti mogućnosti za uspostavljanje brzog transportnog sistema na pravcu prema Kiseljaku i Fojnici, zatim Zenici i Travniku i na taj način omogućiti ovim gradovima da u zajedničkim naporima stvore razvojni klaster (sa fokusom na integralni privredni razvoj) vrijedan poštovanja i domaće i međunarodne javnosti.
– Na potezu od Dobroševića pa prema sjeveru u pravcu Vogošćanske petlje, trebalo bi, po najnovijim standardima izgraditi rezidencijalne komplekse ugodnog življenja (sa dovoljno zelenih površina, vodeći računa o ljudskim kulturnim potrebama, energetskoj efiksanosti i racionalnosti korištenja prostora i ekonomskih resursa)
U trenutku kada se upravljanje Sarajevom nudi „bilo kome ko naiđe“ ne bi trebalo olahko zanemariti moguću realizaciju budućeg razvoja ovoga grada na osnovama koje nudi koncept „pamentog grada“ zahvaljujući kojem su mnogi gradovi u različitim dijelovima svijeta stekli, kako razvojnu šansu tako i epitet razvijenih, i za život ugodnih urbanih cjelinma. Danas urbane aglomeriacije ne zavise samo od tradicionalne infrasturkture tj fizičkog kapitala nego i od kvaliteta znanja komuniciranja i društveno-intelektualne infrastrukture koji su nezaobilazni u upravljanju gradom kao ljudskim habitatom.
Prema dostupnim informacijama, među takve gradove danas u Evropi, između ostalih, spadaju: Luksemburg, Aarhus, Turku, Aalberg, Odensee, Tampere, Oulu, Eindhoven, Linz, Salzburg i tako dalje.
Važnu okosnicu strateškog opredjeljenja takvih gradova čine visoke tehnologije, zatim aktivno nastojanje za implementaciju sintagmi tipa: kreativni grad, digitalni grad, multimedijalni grad, inteligentni grad i slično.
Prvi korak u razmišljanjima koja bi budući razvoj glavnog grada BiH usmjerila na orijentaciju kako bi on postao pametan grad jeste mapiranje postojećeg stanja intelektualnog kapitala kojim Šeher-Sarajevo raspolaže.
Probni test za to mogao bi biti provjera načina kako se taj grad, putem interneta, predstavlja domaćoj i svjetskoj javnosti. I šta tu vidimo?. Na web stranici ovoga grada (na dan 19.03.2013) u odrednici „Linkovi“ preporučene su slijedeće web adrese: American Councils for International Education; Invento Media Group (stranica je neaktivna), Europsko prvenstvo za kadete – Sarajevo 2010. (stranica je neaktivna); Sarajevo: Svjetski forum urbanizma (održan 6-9 septembra 2012. godine); Fondacija „Life Beyond Tourism“ (neka nevladina organizacija); Aarhus centar – Sarajevo; Priručnik za praktičnu primjenu Aarhuske konvencije u BiH).
Nameće se utuisak da je izbor ovih linkova bio rezultat nečega što samo slučajnost može ponuditi, a ne promišljen odabir putokaza znanja i informaciji istinski relevantnih za potrebe zaljubljenika i radoznalih posjetitelja grada ba Miljacki…
Onako kako je iskorištena savremena tehnologija da se predstavi glavni grad BiH na njegovoj web stranici (www.sarajevo.ba) za sada, ne ostaje puno prostora za optimizam, osim zaključka da je dug put do imidža Sarajeva kao pametnoga grada.
Preprekama da Sarajevo postane i bude pametan grad pridružuje se i činjenica da u projektu obnove čuvene, u ratu razorene Vijećnice, u mjeri u kojoj je u tome involviran grad Sarajevo, a koja treba da se okonča 2014. godine, za sada se samo govori o obnovi zgrade ovoga historijskog monumenta, ali ne i o rekonstituciji njenog intelektualno – bibliotečkig sadržaja.
Bilo kako bilo u zaključku ovoga teksta i dalje treba uporno insistirati na svjetlijoj budućnosti ovoga grada.
O tome je zapis ostavio njegov nekadašnji gradonačelnik po imenu Rasim Gačanović koji je u svojoj knjizi Sarajevo na miilenijskoj obratnici (Sarajevo,Did, 2000) zapisao:„Sarajevo ne može osigurati svoju budućnost, a da ga se ne tiču, više od svih gradova na ovome svijetu, stanje i sudbina svih gradova i sela zemlje kojoj je on vrh i glava. Sarajevu mora, u skladu s tim, postati bliža sudbina Bužima i Trebinja, Bijeljine i Širokog Brijega, Bosanskog Novog i Stoca, Ljubuškog i Foče, od vlastitog središta.“
Tako bi se obesnažila zlogukost poruke „Zbogom, Bosno, odoh u Sarajvo.“
Tekst preuzet sa prijateljskog Radiosarajeva