Ne treba biti genijalne pameti da se zaključi da Republika Srpska trenutno izgleda kao da je pravljena da bude po mjeri jedne stranke koja vlada tim entitetom-SNSD; tačnije po mjeri jednog jedinoga čovjeka, srpskog lidera Mile Dodika. Veličina njegovog liderstva je u tome da on kao predsjednik srpske Srpske može da ugovara i dogovara u ime naroda RS i BiH šta mu se ćefne i s kim mu se ćefne. Njemu vlast dozvoljava da sa svojim hababom s onu stranu Vlašića, Zlatkom Lagumdžijom dogovori šta će i kada narod da jede, sa kim da spava, kuda da hoda, šta da govori… ali i ko će da mu sudi ako se ovaj ne bi ponašao po njihovom dogovoru! Kao u big brader šou!
To što je Mile i dalje protiv države BiH, Lagumdžiji ne smeta mnogo, čak mu imponuje, jer tobože se radi o kompromisnom dogovoru između bolje i lošije socijaldemokratije – uglađeni Zlaja drži svijetlu stranu ove ideologije (mo'š mislit’).
Opoziciji RS mnogo ne smeta što Dodik u njihovo ime sklapa dogovore, jer opozicija unutar Srpske jeste srpska i kao takva ideološki je ofarbana istom bojom kao i poziciona partija. Ovo isto važi i za Federaciju, i tamo je opozicija totalno nevidljiva (nepostojeća) mada se radi o kompleksnijoj priči, jer se taj entitet sastoji od manjih komadića u kojem ima deset kantonića, gdje svako svoju politiku vodi.
Ko u svemu tome brani BiH i interese njenih građana (ako građana kao takvih uopšte i ima). Mada se u Federaciji zagovara građanska politika, barem javno da ne kažem deklarativno, kantoni su i dalje ofarbani svojim nacionalnim bojama, pa se njima i rukovode kada treba da se riješi kakvo pitanje vezano za ”ljudstvo”. Naročito ono vezano za koaliranje (kolaboriranje) u vlasti. U suštini Federacija se može percipirati kao želja jednog naroda da nadvlada onaj drugi i treći, koliko god se to kamufliralo nekakvim građanskim političkim opcijama SDP-a i SDA koje u sebi imaju građanskog onoliko koliko u cementu ima vitamina. Kao što u Srpskoj ne postoji socijalna, demokratska, niti socijaldemokratska politička opcija, isti slučaj je i s onu stranu Vlašića i Romanije. Uvijek se nađe neki laskavi Zlaja i šaljivdžija Mile da narod ogule do…!
I dok se SNSD, SDP, SDA, HDZ, SzBiH, SDS, PDP, SP, DNS trunusaju i truckaju na vlasti ne mogu se desiti nikakve bitne mentalne promjene, jer je i jednima i drugima mrsko sve što je građansko. Građanskog se gade jer bi u slučaju da ono bude apriorno u sistemu zvanom BiH njihova riječ utihla i ne bi više bila ni prva ni zadnja (a naučili su da im svaka uvijek bude i posljednja, i jedina, i najvalidnija).
Poražavajuće jeste to što su se ljudi u BiH do te mjere razrodili da je jednom Srbinu filovanom nacionalizmom totalno postalo strano nešto što mu je do juče bilo blisko, te danas svog vlastitog rođaka naziva komšijom. U razgovoru se može desiti da Bošnjake Srbi nazivaju smrdljivim i neurednim. Ni Bošnjaci njima neće ostati dužni, te će kazati da su divlji i neukrotivi, da su zvjeri u ljudskom obliku, hanibali. Dakle, potpuni užas vlada među bh. građanstvom i seljaštvom. Zato je «normalno» da su u državi BiH narodi i narodnosti podjeljeni u etnički jednolične oblasti; Srbi sa Srbima, Bošnjaci s Bošnjacima, Hrvati sa Hrvatima, a ostali su zaostali.
Kao što rekosmo, ni Federacija nije skrajana da bude po mjeri ljudi već po mjeri Bošnjaka, to jest stranaka tipa SDP i SDA, i po mjeri Hrvata, i njihovih ”razjedinjenih” hadezejevaca, gdje do mile volje mogu da upražnjavaju vjeru, kulturu i brbljaju o svojim potrebama i htijenjima. Sebičluk i kukavičluk da se isti pobijedi jeste odlika sva tri narodna tabora. U budućnost gledaju kroz prizmu prošlosti, a to ih ne može odvesti daleko od nepodnošljive sadašnjosti!
A nepodnošljiva sadašnjica je takva da dvojica najvećih socijaldemokrata jugoistočne Evope, Mile i Zlaja, kroje kapu državi od 4 miliona ljudi, ne koristeći se svojom socijaldemokratijom već krajnje niskim oblikom šovinizma i nacionalizma. Dokazali su da je takav politički diskurs dobitna kombinacija kada se želi pridobiti čvrstina vlasti, te će na komfliktu graditi politiku i u narednom periodu. Dogovor je pao do 2014., a poslije toga smisliće već dva prekaljena foteljaša kako da sačuvaju vlast i produže agoniju naroda. Srpstvo, hrvatstvo, bošnjaštvo sa sve kvazibosanstvom i dalje će biti top tema za napuniti novinski tabloid. Srpska socijaldemokratija postojaće samo za Srbe, Bošnjačka akcija i demokratija ekskluzivno za Bošnjake, a Hrvatska zajednica jedino za Hrvate.
To i odgovara onim primitivcima koji bi da jedu hljepa preko pogače i koji vole da se kite tuđim perjem. Ali pošto je hljeba sve manje a perje ne raste na grani jorgovana, slabo da će se od takve države iko okoristiti. Možeš ti biti i Srbin i Hrvat i Bošnjak do mile volje ali od toga se ne živi, dragi moj rođače.
Kada bi, naposljetku, i prihvatili da budemo Bosanci i Hercegovci ni to nam mnogo ne bi pomoglo, jer se ni od toga ne živi. Nema života sve dok se red i rad ne uspostavi i dok ljudi ne krenu svoja posla gledati! A red se uspostaviti može samo u okvirima države u kojoj se poštuju prava građana, a ne naroda ili pojedinaca zbog pripadnosti određenih političkih opcija.
Ono što treba istaći je i to da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja, ako ne u svijetu onda barem u Evropi, čiji stanovnik može da obnaša visoku političku dužnost a u isto vrijeme da tu državu negira i da ružno govori o njoj! Negdje se to naziva veleizdaja – u RS i BiH to je patriotizam i ljubav – pitam se prema čemu?
Od istog autora :Aleksandar Tijanić-Posljednji vapaj dinosaurusa