Postoje Barbie fan klubovi, Barbie siteovi, Barbie periodika, ali i Barbie Liberate Organization, razapete barbike i Barbie trofeji s odrezanim glavama. Na Barbie je kao na zapadnjačku she-devil bačena fatva od strane islamskih fundamentalista, isto tako su nad njezinim kulturalnim tekstom počinjene i mnoge druge diverzije lakšeg tipa.

Već iz one “satelitske snimke” Zemljine kugle okružene barbi prstenom možemo zaključiti da nije riječ o “samo igrački”. Ambiciozna Barbie je istovremeno model i odraz ženskog identiteta druge polovice dvadesetog stoljeća. Jedna je od najimpoznatijih ikona pop kulture koja uz slatko lice svoje popularnosti sadrži i naličje dominantnog materijalizma zapadnjačke kulture i masovne proizvodnje identiteta. Premda uvod u temu ove analize može davati dojam emocionalne distanciranosti od same topike, to nipošto nije slučaj. Moram priznati da se iza ovih i narednih iskaza o Barbie krije subjekt duboko upleten u cijelu priču odrastanja s Barbie. Tako je i interes za ovu temu motiviran komadićem iz bricolagea vlastitog identiteta. Promišljanje Barbie u ovom tekstu usredotočit će se na način njezine reprezentacije i posljedice koje iz toga proizlaze, a nadam se da će vlastita podvojenost rezultirati objektivnošću.

Barbie je inaugurirana 60-ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Kronotop njezina pojavljivanja imao je znatan utjecaj na reprezentaciju ženskog identiteta kakvog nudi lutka.

Američka putovnica i kvaziistarski zavičaj

Barbie sa svojom američkom putovnicom zorno oprimjeruje što je to proizvod masovne i pop kulture. Kulturalni tekst njezine reprezentacije, identiteta, proizvodnje i potrošnje može se provesti kroz paradigmu semantike popularne i masovne kulture. Ona se uklapa u određenje pop kulture kao “widely favoured or well linked by many people” . Kvantitativna dimenzija konzumacije signalizira njezin smještaj u podrjučje masovne kulture koji ujedno jamči financijski dobitak njezina proizvođača kroz potencijal mnogobrojne publike. Masovna proizvodnja i konzumacija zapravo su njezino genetsko predodređenje s obzirom da joj je domovina Amerika kao the most massive of all massive societies Konzumacija masovnog proizvoda podrazumijeva relativno pasivnog recipijenta, a pasiviziranost signalizira manipulaciju kulturalnog tekstopisca utopljenog u određeni ideološki kontekst. Učinak masovne kulture je prozvodnja eskapizma i kolektivne fantazije, a najviše je prisutan u reprezentaciji ideala ženstvenosti kakav nude proizvodi pop kulture. Fantazija u Barbie slučaju je dvostruka: ona je temeljni kontekst njezine reprezentacije i temeljni učinak njezine konzumacije.

Masovna kultura uključuje poravnavanje individualizacije radi prilagodbe velikom tržištu. Premda se može činiti nelogičnom tvrdnja o unificiranosti Barbike nasuprot mnoštvu identiteta koje lutka nudi, riječ je o tijelu proporcijski unificiranom za sve lutke: crne, bijele ili bilo koje druge rase; crtama lica koje u globalu ne odudaraju od stereotipa većine lutaka. Promjeni njezina identiteta pridonose neki drugi elementi, prije svega odjeća i popratni rekvizitarij. Tako unatoč multikulturalnim ostvarajima lutke (Islamic Barbie, Nigerian Barbie, Kenyan Barbie, Malaysian Barbie, Indian Barbie, Mexican Barbie , Brazilian Barbie, Puerto Rican Barbie, Hawwaian Barbie, Hispanic Barbie, Jamaican Barbie, Native -American Barbie, Chinese Barbie) radi se o stereotipu tijela i prikazivanja multikulturalnog identiteta koji je vrlo redukcijski iz stvarnog transkodiran u Barbie svijet. No, kao i kod većine Amerikanaca, zavičaj Barbie je negdje drugdje.

UrBarbie

UrBarbie je bila njemačka kvazi-pornografska lutka Lilli za muškarce koju su Ruth i Elliot Handler “pročistili” od pornografskog sadržaja, nazvali je po svojoj kćerki Barbari i promovirali na američko tržište 60-ih. Promjenu identiteta doživjele su i još neke igračke na američkom tržištu koje su morale emigrirati iz svojih pradomovina. No dok je transformacija Lilli porn lutke imala više koristi za Lilli, nego za Barbie, s medvjedićem Winijem zvanim Pooh stvari nisu bile iste. Naime, izvorni britanski medo Winnie oprimjeruje prekodiranje kulturalnog teksta za potrebe globalnog tržišta. Autentičan britanski srednjoklasni medo Winnie morao se transformirati u holivudskog Winnija kako bi zadovoljio Disneyeve globalizacijske kriterije. Utješno rame suosjećanja Winniju može pružiti i Disneyeva Pochacontas koja je iz dvanestogodišnjakinje transformirana u dvadesetogodišnju zavodnicu. Winnie je postao nevina žrtva američkog imperijalizma, ali nobody minds, nobody cares kaže Colin Sparks u svom predavanju. No dok transformacija Winnija nije bila nužna, Lilli je za svoj uspjeh nužno morala žrtvovati svoju karijeru. Pornografska prošlost Barbie očito se nije mogla lako zataškati pa je upravo reprezentacija njezina identiteta kao modela ženstvenosti s prenaglašenim seksualnim izgledom bila glavna meta obrušavanja feminističkih kritičarki i razlog zaziranja od kupovanja Barbie kod majki diljem svijeta. Slično iskustvo dijelim i ja, ali je moja omiljena igračka ipak dobila hrvatsku vizu pa se brižni konzulat rodbinskog novčanika iz Amerike pobrinuo da ona sretno stigne i na ove prostore. Među nevinim plišanim igračkama, plastičnim beštekom, malom šivaćom mašinom i ostalom ekipom beba moja prva Barbie se osjećala vrlo usamljeno. Posebice ju je provocirala beba Dada- lutka novorođe u prirodnoj veličini. Svojim američkim naglaskom rekla je sebi, meni i tisućama djevojčica diljem svijeta: Dada’ s gone! Barbie je ipak bila prva igračka- feministkinja koja je dizala prašinu među stereotipnim dječjim igraonicama.

Revolucionarna Barbie

Barbie je inaugurirana 60-ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Kronotop njezina pojavljivanja imao je znatan utjecaj na reprezentaciju ženskog identiteta kakvog nudi lutka. Vrijeme je to prijelomnih godina suvremene američke civilizacije koje su obilježene buntom mladeži, borbom za crnačka prava, subkulturom, Vijetnamom i seksualnom revolucijom. Važnost interpretativnog značaja prostornosti unutar kritičke društvene misli oprimjeren je i u spomenutom prikazu Barbikine amerikanizirane genealogije. Posljeratnu idealizaciju domaćice polako nadomiješta reprezentacija drugačije moderne žene: uspješna, poslovna i glamurozna a polako nestaju i romantizirane verzije djevojke koja pasivno čeka svog mladića da je usreći. Ne možemo, dakle, opovrgnuti da je Barbie zaslužna za rušenje tradicionalnih okvira unutar kojih su se djevojčice pretežno igrale brižnih majki, malih kuharica ili malih švelja. Barbie je došla na svijet protusloveći ideji ženstvenosti utabanoj u poslijeratnoj eri pod geslom : imati dijete je najveći smisao ženskog života i svaka djevojka mora željeti dijete više od bilo čega drugog. Barbie nas je naučila nezavisnosti, samouvjerenosti, nepostojanju granica između onog što želimo i možemo biti, ona je uvijek optimistična, aktivna i u pokretu. Ona je kanditatkinja za “predsjednika”, filmska zvijezda, astronaut, top model, profesorica, odgajateljica u vrtiću, borac za prava životinja, novinarka, paleontolog, doktorica…. ona posjeduje Ferrari i nema muža, jamačno joj dobro ide !. Barbie nema djecu, Skipper je identificirana kao njezina mlađa sestrica, a ona i Ken su službeno “samo dobri prijatelji”. Sve nam to potvrđuje da se i više nego izvrsno osjeća u svojoj koži unatoč tome što nije udana i ne čeka da joj City Cowboy ili Totally Cool Ken eventualno donese plaću.

Kriza emancipacije

Ta feministkinja porn prošlosti ima i svoje “ali” / “ipak” u cijeloj priči o vlastitom identitetu. Analiza Barbie fantazija u reprezentaciji lutke pokazuje da one često zavrašavaju pod naslovom Barbie Dream Wedding, Wedding Fantasy Barbie and Ken, Pod zvijezdama s Kenom, Kad se sanja u bijelom (u hrvatskoj verziji), a i jedna vrsta Kena nosi naziv Here Comes the Groom Ken. Naglasak na “dream”, “fantasy”, “zvijezde” i “sanjati” sugerira da se ne radi o pravom vjenčanju, već o njegovoj maštalačkoj verziji. Valja također primijetiti kako su snovi o udaji dvostruko fikcionalizirani u Barbie svijetu: dok Barbie svakodnevica posjeduje relativno visok stupanj realističnosti, san o udaji je (zajedno sa snovima o metamorfozi u vile, sirene i leptire) naglašeno fikcionaliziran.

No, što nam sad to govori o emancipiranoj Barbie? S jedne strane aktivan dnevni raspored u kojem se Kena niti ne spominje dok se vrlo često spominju rad, nogomet, nastava , posjet muzeju, podučavanje plesu, vježbanje klavira, a s druge strane maštanja o Kenu tipa:

Večernja haljina zahtijeva…”scenu” . Na primjer, kazališnu večer, terasu pod zvijezdama, otmjeni restoran… I viteza koji te čini da se osjećaš princezom večeri.

Ako je Barbie toliko emancipirana, čemu onda tako nejasna uloga Kena u cijeloj priči? S druge strane ako nam Barbie nudi model beskonačnih mogućnosti formiranja identiteta, zašto onda jedna od njih i ne bi mogla biti udaja bez “grižnje savjesti”, odnsno dvostruke zamaskiranosti snom i maštom? Licemjerna situacija bi se mogla pronaći i u Barbikinoj “odrasloj” varijanti, časopisu Cosmopolitan koji s jedne strane naglašava kako ženine primarne uloge više nisu one supruge ili majke donoseći u isto vrijeme u svom časopisu članke s naslovima tipa “How to get a man to Propose.

ko je Ken zapravo? U Mattelovoj reprezentaciji oni su “samo dobri prijatelji”, Barbie nema djece i sve bebe koje su u njenoj blizini su “samo” sestrice i rođakinje, ni Barbikini “starci” nisu još nigdje viđeni. Ken je po svoj prilici mariginalan akter Barbie svijeta, ali nije li možda njegovo oko razlog cijelog univerzuma posvećenog ljepoti i glamuru oko glavne protagonistice? Kada bi Barbie posjeli na psihoanalitički kauč, možda bi doznali kako je Ken glavna sporedna uloga u cijeloj priči, kako njezine frustracije proizlaze iz pritiska za ispunjavanje očekivanja muškog gledatelja i kako je on režiser cijele one maskerade.

Ispod emancipirane i ambiciozne Barbie krije se mala licemjerna udavača čija je želja za udajom odaje u vlastitim snovima. Time su poljuljane priče o Barbie emancipaciji, a ispod novog se krije stari identitet još iz Dadinog vremena.

Odjeni se i našminkaj kao Barbie!

Sama ideja izbora mnoštva identiteta je vrlo pozitivna dok problem predstavlja isključivost u njihovoj reprezentaciji. Nedvojbeno je da se ispod takve reprezentacije kriju pogubni stereotipi koji podcrtavaju važnost izgleda kao primarne kvalitete ženskog identiteta.

U isto vrijeme kada na američko tržište dolazi Barbie, javlja se i časopis Cosmopolitan koji razvija ideju ženstvenosti iz Barbie nukleusa. Sličnost reprezentacije ideala ženstvenosti kakvoga nudi Barbie nastavlja se kroz tradiciju teen časopisa sve do Cosma. Osim što su obuhvaćeni istom krilaticom idejno začetom u Cosmu “fun fears female”, služe se sličnim diskursom. Reklamiranje posljednjeg broja Barbie albuma (čiji je izdavač Europapress holding, isti kao i za hrvatsko izdanje Cosma) glasi:

Želiš li biti kao Barbie?! Odjeni se kao Barbie, našminkaj, rekreiraj, zdravo hrani! Nije li to proizvodnja ženstvenosti koja se vrlo pravocrtno nastavlja dalje u Get Sexy things Fast! Cosmo naslovima.

Tematski kodovi (moda, sport, karijera, računala, prehrana, obitelj, životinje, frizura i šminka, prijatelji, glazba i ples, snovi te poglavlje posvećeno fiktivnom epistoloraju u kojem Barbie rješava probleme svojih obožavateljica) Barbie periodike pripremaju djevojčice za svijet koji ih čeka nakon Barbie fantazije. Naglasak je na identitetu u kojem je fizička ljepota imperativ i pravilo društvenog uspjeha.

U reprezentaciji ženstvenosti prisutnim u Barbie proizvodu dominantan je kontekst glamura: Barbie je najčešće filmska zvijezda, top model, nerijetko uz svoje ime ima apoziciju “a star” . Predgovor Barbie albuma iz 1997. glasi: opusti se, zauzmi sve poze koje želiš, čak i one najsmješnije. Zastani nekoliko sekundi nakon toga, promijeni pozu. Rezultat će te začuditi. Još malo pa top model. U Barbie albumima se također mogu naći i savjeti tipa Zašto s prijateljicama ne osnuješ nogometni klub? Nakon toga neće te zabrinjavati što si bucmasta, da bi uslijedilo važno je da se u svojoj koži dobro osjećaš!, dajem savjete o ljepoti i modi kako bi fantastično izgledala, promijeni nešto na svojim trapez trapericama, kao što to čine manekenke. Odreži im rub i izgledat će izazovno (…) Odjeni svoju omiljenu mini suknju i pokaži se. Bit ćeš najotkačenija djevojka u ulici. Za upadljiv izgled nanesi lak za nokte svjetloplave ili tirkizne boje, a zatim stavi sjenilo za oči u primjerenoj nijansi. Njezini prehrambeni recepti rije asociraju na neki naputak za dijetu: Barbie kaže: Pet obroka voća i povrća dnevno sjajan je način da budeš zdrava. Čaša voćnog soka i voće u pahuljicama za doručak, velika salata za ručak, hrskavi štapići mrkve i celera za međuobrok i topao obrok s povrćem za večeru dobar su primjer dnevnog jelovnika ili pak u tematskom poglavlju karijere Barbie kaže: Marljivo učenje u školi i pozitivan stav daju ti poticaj u životu. Što god željela postati kad odrasteš, uvijek radi najbolje što možeš. To će ti pomoći da ovladaš svime, od pisanja zadaće do šarmiranja budućeg poslodavca. Dobre navike koje sada stekneš pomoći će ti poslije u životu

Primjeri pokazuju da se zapravo radi o prepisanim savjetima ženskih časopisa za odrasle upakiranima u šareni papir za djecu.

Barbie ili znanost o glamuru i kiču

Glamur koji nalazimo u Barbie svijetu sličan je onomu koji nalazimo u svijetu sapunica: savršen izgled, bezbrižnost, ekstravagantna odjeća, automobili, kuće i šminka. Čak je i moja prva Barbie napravljena po modelu lika poznate Chrystal iz Dinastije. Moje iskustvo svedoči da nam je u igri često osnovna narativna matrica bila tekuća sapunica: Santa Barbara ili Tara. Cjelokupna estetika Barbie kao i ona tv sapunica afirmira kič s tim da u ponekim ostvarajima nailazimo i na camp fenomene. S vizualnog aspekta radi se o ikonografiji koja je sladunjava, naglašeno optimistična i kao takva nosi obilježja kiča. Pretjerano stiliziran, Barbie svijet nalazi se i na granici s (neosviještenim) campom jer “stil” dominira nad “sadržajem”

U transkodiranju stvarnosti u Barbie univerzum većina realija postaju zabavne, umjetne i otmjene. Kulminaciju takve preradbe oprimjeruje Becky, Barbikina prijateljica u invalidskim kolicima za koju, kako ironično primjećuje Michael J. Weiss ne postoji posebno prilagođen ulaz u Barbie's Dream House. Možemo li nasmiješenu i barbikoliku Becky u tajcama, minici i u invalidskim kolicima shvatiti kao pedagoško-moralan čin Mattelove politike ili se kod reprezentacije Becky prije radi o prevladavanju “estetetike” nad “moralnošću” u svrhu povećanja komzumacije. O Becky možemo govoriti kao o (ne)osviještenoj campy preradbi koja prije izaziva smijeh nego raznježeni uzdah. Kič u Barbie svijetu predstavlja stil života. Barbie se zajedno s likovima iz tv sapunica po većini svojih osobina može uklopiti u definiciju kič čovjeka kakvu je nude Fritz Karpfen i Herman Broch. Takvi kičisti života između ostalog prakticiraju (…) društveno ponašanje s lažnim “načelima”, s trivijalnim i zaslađenim pridikama, s “idejama” koje se razvlače po razini plitkosti, s razlozima koji se suprostavljaju razmišljanjima jednostavnog i autentičnog čovjeka . Budući da ljudi koji žive život razmišljajući o njemu ima sve manje, u današnjems svijetu uspješno se širi “pokret banalizacije”, sukladno razmnožačkoj moći medija koji ga prenose i utemeljuju.

Kupuj dok ne crkneš!

Najveći užitak u Barbie svijetu vrti se oko njezinog megalomanskog rekvizitarija prigodnim za apsolutno svaku priliku. Bilo da se radi o aerobiku, šetnji parkom, vožnji biciklom, odlaskom u shopping, kod frizera…ona za svaku od tih i inih prilika posjeduje novu odjeću i popratne rekvizite koje u Barbie proizvodnji uvijek slijede modne trendove realnog života. Svojim modnim egzibicijama čije je geslo shop until you drop-kupuj dok ne crkneš ona utjelovljuje i proizvodi potrošački mentalitet. Osim što je sama po sebi rastrošna, svoje navike prenosi i na svoje obožavateljice. Ideologija “never have too many” ili “material girl” je nus pojava svakog Barbie kupca jer u protivnom izaziva nepodnošljiv osjećaj frustracije. Taj must-have imperativ, često potaknut medijima sjajno je prikazan u epizodi Southparka u kojoj veselo društvo stihijski kupuje svaki novi proizvod kvazi-pokemonya što će u maniri southparkovskog humora rezultirati ratom između Japana i Amerike. Ta je epizoda savršeno prikazala kiselinu potrošačkog imperativa koja razjeda male dječje psihe i prazni roditeljske novčanike jer ako se ne posjeduje igračka-novitet, subjekt je out, neprihvaćen i izopćen iz zajednice svojih vršnjaka.

Sve je plastično, baš fantastično!

Plastično tkivo Barbikinog tijela semantički je obojeno ideologijom koja se uklapa u cijelu priču o njezinom identitetu. Plastika je materijal novog konzumerizma i masovne potrošnje koji označava pobjedu artificijelnosti nad prirodom. Barthes u svojoj analizi igračaka i plastike u Mitologijama primijećuje kako su igračke novog doba načinjene od plastike. Suprostavljajući je semantici drveta (koja obuhvaća čvrstoću, postojanost, prirodnost), Barthes zaključuje kako je upotreba, a ne užitak esencijalizam modernih plastičnih igračaka. Upotreba sugerira brzu potrošnju i učestalu konzumaciju. Osim, što je plastika osnovna materija tkiva modernih igračaka, njezina metamorfoza još je uspješnije realizirana u svijetu odraslih. Riječ je o plastičnom novcu ili kreditnoj kartici koja je u obliku American Express inaugurirana 1958. Masovna potrošnja i masovni identitet iste su godine stvorili i plastični identitet Barbie.

Plastika dakle označava imitaciju “nečega” bilo to novac, ljudsko tijelo ili srce u obliku pacemakera. Imitacija u Barbie slučaju ide i korak dalje jer nakon prvotne simulacije ljudskog tijela plastikom slijedi imitacija plastične ideologije ljudskim subjektom.

Činjenica da je i moja Barbie kao najvrjednija pokretna imovina koju sam tada posjedovala preživjela rat praveći mi društvo u skloništu, nagovješćuje da će i ostale Barbie preživjeti još različitih ratova, subverzija i terorističkih napada. Da li će pri tom mijenjati išta u svojoj ideologiji i politici vlastite reprezentacije posvjedočit će njezine sadašnje obožavateljice kada odrastu.

Arhiva BUKE