Sjedimo tako ljetos u bašti jednoga beogradskog restorana u blizini Bajrakli džamije, ćaskamo na lahke morske teme, i ne dopuštamo životu da nam kvari mir. U jednom trenutku prijatelj diže kažiprst: tamo je, kaže, stanovao Meša Selimović, i pokazuje na groteskno veliku socijalističku građevinu od betona i stakla, kakve su se gradile sedamdesetih godina i u koje je radni narod, skupa sa cjelokupnom obitelji, sabijan kao u kasarnu.
No, Charlesove su fotografije daleko spektakularnije danas, pogotovo jer su nastale pomoću, tada vrlo skupog, fotoaparata u boji. Na njegovim se fotografijama može vidjeti kako se Velika Jabuka mijenjala kroz dekade 20. vijeka.
Nakon smrti oca, režiser Srđan Keča pokušava da napravi film o njemu, skuplja priče očevih prijatelja i nailazi na podatke koji se nikako ne uklapaju u njegov lični puzzle. Otac je naime učestvovao, i to po svemu sudeći dobrovoljno, u ratu u Hrvatskoj. Sjećanje na dragog tatu koji je s ogromnom ljubavlju podizao sinove, volio svoju ženu i živio jedan, u to vrijeme obični jugoslovenski život, se u filmu sudara sa fragmentima svjedočanstava u kojima se nazire druga strana priče.
Kulturni centar Novog Sada objavio je novu knjigu poznatog novosadskog pisca i muzičara Slobodana Tišme (Stara Pazova, 1946). Roman “Bernardijeva soba” sedma je knjiga ovog pisca koji se u mladosti bavio pisanjem poezije, konceptualnom umetnošću i rok muzikom (grupe Luna i La strada).