Bh. bokser Adnan Buharalija u večerašnjem meču sa Francuzom Žulijenom Perioom želi pobjedu koja bi ga svrstala među 20 najboljih boksera svjetske WBC verzije.
Uz to Buharalija će pokušati doći do titule mediteranskog šampiona, a obećava da će u svojoj rodnoj Fojnici dati sve od sebe da savlada Perioa.
"Ovo je jedinstvena prilika i želim je iskoristiti na najbolji mogući način. Perio je ljevak, a nisam se nikada do sada borio protiv takvih boksera, što bi moglo da mi stvara probleme. Uz to viši je od mene za 13 centimetara i bolje je rangiran, ali ne želim o tome da razmišljam. Ući ću u borbu beskompromisno, jer me interesuje samo pobjeda pred mojom publikom", kaže Buharalija i nastavlja:
"Pripreme za meč su odlično prošle. Pomagali su mi trener iz mog kampa u Beogradu, te Haris Sipović, Adnan Redžović i naš mladi bokser Mirsad Ćebo."
Buharalija je u srijedu uvečer ispred "BBI centra" u Sarajevu organizovao pres-trening.
U ringu je demonstrirao svoje vještine, a publici je predstavljen i njegov protivnik Žulijen Perio. Pored glavnog meča, u Fojnici će biti održane još dvije borbe.
Dva bh. boksera ukrstiće rukavice sa dvojicom Makedonaca. Mirsad Ćebo boriće se sa Aleksandrom Nikoloskim, a Edin Puhalo sa Miletom Jovanovskim.
U ponoć po lokalnom vremenu Istočne obale na snagu je stupio NBA lockout, odnosno zabrana rada u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu.
Razlog za to istek je postojećega kolektivnog ugovora te činjenice da dvije suprotstavljene strane, udruga poslodavaca (vlasnici NBA klubova) i sindikat igrača, nisu pronašli rješenje oko njegova produljenja.
Nisu se igrači i vlasnici uspjeli složiti praktički ni po jednoj temeljnoj točki sporazuma, od plaća do gornje granice budžeta (salary cap).
Vlasnici klubova više ne žele 57 posto ukupnog prometa koji ostvare trošiti na plaće igrača te je stoga NBA organizacija preko povjerenika Davida Sterna predložila smanjenje ukupnog iznosa za plaće za 750 milijuna dolara po godini. Time bi klubovi prestali generirati gubitke koji su se, kroz šest godina trajanja posljednjega koletivnog ugovora, popeli na milijardu dolara.
Gubitke su inače ove godine prijavila 22 od 30 klubova.
Igrači su pristali udio svojih plaća u budžetu smanjiti na 54,3 posto, čime bi, kako tvrde, izgubili 500 milijuna dolara kroz pet godina. Vlasnicima ponuda ne odgovara.
Posljednji put (i jedini dosad) u NBA-u se štrajkalo na početku sezone 1998./99., zbog čega su klubovi u osnovnom dijelu sezone stigli odigrati 50 utakmica.
Predsjednik igračkog sindikata Billy Hunter nada se da se ovaj put to ipak neće dogoditi, barem ne u tolikoj mjeri:
"Da, nadam se da nećemo izgubiti tako puno vremena. No, bez obzira na to, nadam se da ćemo tijekom sljedećeg mjeseca napredovati u pregovorima. Nadamo se da će vlasnici omekšati malo svoje zahtjeve. Morat ćemo možda malo popustiti i mi."
Po drugi put u povijesti američkog sporta rad je zabranjen u dvjema profesionalnim ligama istodobno. Od ožujka problem oko kolektivnog ugovora pokušava riješiti NFL (američki nogomet) liga.
Sergio Batista izbornik argentinske nogometne reprezentacije, najavio je da će u dvoboju 1. kola A skupine Copa Americe protiv Bolivije u vrhu napada uz Lionela Messija zaigrati Carlos Tevez.
Argentina je domaćin južnoameričkog prvenstva koje se održava od 1. do 24. srpnja, a počinje dvobojem između Argentine i Bolivije u La Plati, koji je na rasporedu u noći s petka na subotu po srednjeeuropskom vremenu.
Argentinci će, predvođeni najboljim nogometašem svijeta Lionelom Messijem, pokušati osvojiti ovo natjecanje prvi puta od 1993. godine.
Iako se prije manje od mjesec dana činilo kako za Teveza uopće neće biti mjesta u argentinskoj vrsti, kapetan Manchester Cityja je očito s izbornikom raščistio sve nesporazume, te je impresionirao na treninzima i izborio mjesto u prvoj momčadi. Na klupu je istisnuo Angela di Mariju…
"Carlos će igrati jer se u igri više može povezati s Messijem", objasnio je Batista.
Odbacio je sugestiju kako je Teveza uvrstio samo zbog pritiska javnosti.
"To me uopće ne zanima. Ako kažem da će Tevez igrati, onda sam tu odluku donio isključivo zbog dobrobiti momčadi. Carlos je zaslužio svoje mjesto u sastavu."
Batista je istaknuo kako je pripremio i alternativnu taktiku, ukoliko bolivijski igrači ''zaguše'' Messija.
"Imamo i plan B u tom slučaju. Netko drugi će preuzeti kontrolu nad loptom. Lionel mora uživati u onome što radi. Veliki je igrač, najveći na svijetu i mi to moramo iskoristiti kao našu prednost. Izgradili smo momčad na njemu i nadajmo se da će ovo biti njegova Copa America", zaključio je Batista.
Sastav Argentine protiv Bolivije (4-3-3):
Sergio Romero; Javier Zanetti, Nicolas Burdisso, Gabriel Milito, Marcos Rojo; Ever Banega, Javier Mascherano, Esteban Cambiasso; Ezequiel Lavezzi, Lionel Messi, Carlos Tevez.
Najveće nogometno natjecanje Južne Amerike udaljeno je svega nekoliko sati! Dvanaest reprezentacija podijeljeno je u tri skupine, od kojih će se četiri reprezentacije – tri prvoplasirane i najbolja drugoplasirana - plasirati u polufinale tog natjecanja. Favorit turnira je reprezentacija Argentine, koja, osim što igra pred domaćom publikom, ima i najjači igrački kadar, posebno kada je riječ o igračima navalne i vezne linije
Kada pogledamo skupine, Argentina i Brazil trebali bi osvojiti prvo mjesto u svojim grupama, dok se treća grupa, u kojoj su Čile, Urugvaj, Meksiko i Peru, čini izuzetno zanimljivom i izjednačenom. Ipak, favoritima se mogu smatrati Čile i Urugvaj, naročito ako se uzme u obzir to da je Meksiko nedavno igrao na prvenstvu Sjeverne Amerike. Osim te četiri reprezentacije, u polufinalu bi se mogla naći i Kolumbija, koja bi trebala svladati Boliviju i Venezuelu te na taj način upasti u polufinale kao najbolji gubitnik.
Udarna snaga: vrhunski igrač na svakom dijelu terena Svaka dobra nogometna ekipa mora imati jednog vrhunskog igrača na svakom dijelu terena, a Kolumbija to ima - na golu je David Ospina, jedan od najboljih golmana francuske lige; obrambenu liniju će držati Cristian Zapata, momak koji je to ove sezone fantastično radio za Udinese; u vezi je Freddy Guarin, odlični centralni veznjak Porta, momčadi koja je bila hit sezone, a u napadu Falcao, igrač koji je postigao nevjerojatnih 17 golova u ovogodišnjoj Euroligi.
Najvažniji nedostatak: pobjednički mentalitet Nakon što su propustili posljednja tri Svjetska prvenstva, promijenili trenera čak deset puta u posljednjih deset godina te lutali u pogledu taktike, formacije i izbora igrača, ekipa je to koja još ne spada u red ozbiljnih momčadi. Igračka kvaliteta nije upitna - upitni su odnosi u nacionalnom savezu, logistička podrška te pritisak koji su na igrače prečesto vršile strukture kojima nije mjesto u nogometu. Ako uspiju prevladati demone iz neposredne prošlosti, mogli bi svojim igrama iznenaditi nogometni svijet.
Čile
Vjerojatna postava (3-4-3): Bravo – Contreras, Ponce, Jara – Isla, Medel, Vidal, Fernandez – Beausejour, Sanchez, Suazo
Udarna snaga: izuzetno pokretljiva, mlada i tehnički nadarena ekipa Od svih reprezentacija tog natjecanja, upravo bi Čile mogao biti momčad koja će pružiti najspektakularniju igru. Dvojac Isla - Sanchez izluđivao je braniče talijanskog prvenstva surađujući po desnoj strani, Medel je bio pravo otkriće španjolske lige, dok je Vidal bio ponajbolji igrač njemačkog viceprvaka Bayera. Ako proigra i Mati Fernandez, manje poznat u internacionalnim krugovima, ali s besprijekornim tehničkim znanjem, bit će napadački nezaustavljivi.
Najvažniji nedostatak: tri stopera zadnje linije Zadnja linija, s druge strane, ne ulijeva nimalo povjerenja. Počevši s pomalo staromodnom formacijom 3-4-3, koja se igra zapravo bez ofsajd-zamke, a u kojoj stoperi nisu najviše kvalitete, ova bi ekipa mogla imati velikih defanzivnih problema. Velik će time teret pasti upravo na dvojac Medel - Vidal, od kojih će se očekivati da odrade ogroman obrambeni posao na sredini terena. Takav stil igre zahtijeva puno kretanja i angažmana svih igrača, ali je pozicijski teško održiv i često trkački prezahtjevan.
Urugvaj
Vjerojatna postava (4-3-3): Muslera – M. Pereira, A. Pereira, Lugano, Caceres – Gargano, Arevalo, Ramirez – Suarez, Cavani, Forlan
Udarna snaga: odlično izbalansirana ekipa s klasnim napadačima Ne zaboravimo – Urugvaj nije bez razloga bio najbolje plasirana ekipa Južne Amerike na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu! Malo je koja napadačka postava bolje od one koju čine Cavani - Suarez - Forlan, pa čak i kada potonji nije imao najbolju sezonu. Osim napada, i obrana izgleda odlično, predvođena iznimno pouzdanim kapetanom Fenerbačea Diegom Luganom. Kako je to u osnovi ista postava koje je nastupala na Svjetskom prvenstvu, uigranost i taktički zadaci ne bi smjeli biti prepreka uspjehu te reprezentacije.
Najvažniji nedostatak: klasni i stožerni vezni igrač Da bi postala ekipa iz same svjetske elite, nedostaje joj klasni igrač na možda ključnoj poziciji centralnog veznog igrača, tzv. playmaker. Gargano i Arevalo su i više nego solidni igrači, ali oni su tipični vodonoše, dva zadnja vezna koja prije svega služe za destrukciju suparničke igre. Zbog toga bi teret kreacije trebao pasti na Ramireza ili Lodeira, od kojih nijedan nije dokazan na najvišoj nogometnoj razini. Ipak, napadački je trojac toliko dobar da to može dobrim dijelom kompenzirati.
Brazil
Vjerojatna postava (4-3-3): Cesar – Alves, A. Santos, Lucio, T. Silva – Ramires, L. Leiva, Ganso – Neymar, Robinho, Pato Reuters
Udarna snaga: zadnja linija, koliko god nevjerojatno zvučalo Brazilske su momčadi poznate po svojem enormnom nogometnom potencijalu, koji se većinom odnosio na igrače sredine terena i napada. Kada se danas pogleda igrački kadar te ekipe, on je najgušći i najkvalitetniji u zadnjoj liniji. Od četiri igrača obrane, uz izuzetak Andrea Santosa, svi su svjetske klase, a isto vrijedi i za neke zamjenske igrače, poput Davida Luiza i Maicona. Kada se njima pridoda golman Julio Cesar, onda je riječ o najboljoj defanzivnoj postavi na svijetu.
Glavna mana: kreativnost vezne linije Gotovo isti problem muči i Urugvaj. Ipak, situacija u reprezentaciji Brazila je za nijansu bolja, jer će poziciju kreativnog veznog igrača zauzeti Ganso koji je ove sezone, zajedno s Neymarom, odveo Santos do naslova Copa Libertadores. Drugi je problem onaj centralnog napadača, kojeg će u ovoj postavi igrati Pato. Koliko god on bio kvalitetan, ovakvoj je ekipi potreban barem jedan visoki napadač da bi mogla prijetiti i skokom. Iako je pozvan Fred, on nije igrač potrebne klase.
Argentina
Vjerojatna postava (4-3-3): Romero – J. Zanetti, Rojo, Burdisso, G. Milito – Mascherano, Banega, Pastore – di Maria, Messi, Tevez
Udarna snaga: neviđena kvaliteta napadačke postave Argentina je jedina svjetska momčad koja ima luksuz ostaviti na klupi napadače kakvi su Aguero, Milito, Higuain i Lavezzi. To im omogućuje da mijenjaju napadačku postavu ovisno o formi i protivniku, čime dobivaju taktičku prednost koju nema nijedna druga ekipa na ovom natjecanju. Uz same napadače, vezna je linija odlično posložena; paket s radilicom Mascheranom, univerzalcem Banegom i novim mladim svjetskim čudom, Javierom Pastoreom, zvuči i više nego dobro.
Najvažniji nedostatak: (ne)kvaliteta obrane, naročito pozicija lijevog beka Stvari ne mogu stajati dobro kada je najbolji obrambeni igrač onaj sa 37 godina na leđima, pa taman to bio i Javier Zanetti. Dovoljno je samo se prisjetiti kako je loše izgledala argentinska obrana u četvrtfinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Njemačke. Na poziciji lijevog beka nemaju nijednog kvalitetnijeg igrača, pa će to mjesto morati popuniti Rojo, koji je primarno stoper. Ali nije to jedini problem – centralnog braniča trebao bi igrati Gabriel Milito, koji je zbog ozljeda praktički propustio čitavu sezonu.
Eliminacija Rodžera Federera u četvrtfinalu Vimbldona bila je veliko iznenađenje za mnoge poznavaoce tenisa.
Švajcarac je protiv Conge vodio sa 2:0 u setovima, ali je Francuz dobio naredna tri seta i naneo Švajcarcu prvi takav poraz na Gren slem turnirima.
U trenutku kada je Conga na centralnom terenu pobedio Federera, na terenu broj jedan Rafael Nadal igrao je svoj četvrtfinalni duel protiv Marija Fiša.
U pauzi između gemova na velikom semaforu vrteli su se rezultati, a kada je izašao onaj između Conge i Federera publika, ali i Nadal, nisu ostali ravnodušni.
Tin Ujević još za života postao je legendom. Njegov pjesnički opus, kako ističu istoričari književnosti, osebujna je sinteza klasičnog i novog, evropskog modernizma i domaće književne tradicije, zasigurno najbogatiji i najslojevitiji u hrvatskoj književnosti.
Poznat po svom agresivnom stilu vožnje, kojim ide do samih granica, Bodi Miler je sigurno jedan od najboljih, ali i najomiljenijih skijaša svoje generacije. Amerikanac je poznat i po brojnim zanimacijama van skijanja, među kojima su i tenis, a sada i reli slavnih i bogatih, Gumball 3000, koji je prošao i kroz Beograd. U ekskluzivnom razgovoru za B92 četvorostruki svetski šampion je otkrio svoje impresije o tom reliju, da li će napraviti izlet u još neki sport i šta možemo da očekujemo od njega u narednoj sezoni Svetskog kupa, koja počinje krajem oktobra...
Zajedno sa prijateljem Jonom Olsonom, jednim od najboljih akrobatskih skijaša na svetu, Miler je odlučio da se oproba i u vožnji četvorotočkaša. Iako se Gumball 3000 ne može smatrati pravim relijem, američki skijaš je na putevima od Londona, preko Pariza, Barselone, Monte Karla, Milana, Venecije, Zagreba i Beograda, do Istanbula, pokušao da održi takmičarski duh za volanom modela Nissan GTR i Lamborghini Murciélago, ali to nije prošlo nekažnjeno.
„Ovo je fantastično iskustvo. Zabave su neverovatne, ljudi koje sam upoznao su odlični, ali policija uopšte ne želi da sarađuje (smeh). Ali, takav slučaj je tokom celog mog života, tako da nisam iznenađen. Ovo su najmoćniji automobili na svetu, mi smo veoma iskusni vozači, a oni se ponašaju prema nama kao i prema vozačima kamiona, koji su 50 puta teži od naših automobila. To je zaista glupo. Ti kamioni su opasni, mogu da povrede nekoga, a mi nismo. Mislim da je to maltretiranje, ali je ovo sjajno dešavanje, i drago mi je što se i dalje održava uprkos tim problemima“.
Malo ljudi zna da je Miler pre skijanja trenirao i tenis, a prošle godine je čak učestvovao i u kvalifikacijama za četvrti Gren slem sezone, US Open.
„Volim da igram veliki broj sportova, ali, držaču se skijanja. Za sada nemam planove da učestvujem ponovo u kvalifikacijama za US Open. Prošle godine sam to učinio kao uslugu organizatorima, da bih promovisao turnir, i to je to“.
Posle osvajanja zlatne medalje u superkombinaciji na Olimpijskim igrama u Vankuveru prošle godine, američki skijaš se nije ponovo popeo na najviši stepenik pobedničkog postolja. U protekloj sezoni Svetskog kupa prikazao je odlična izdanja, posebno u spustu u Kicbilu, ali to nije bilo dovoljno da zaustavi dominaciju Didijea Kuša na legendarnom Štrajfu. Naredna sezona počinje u oktobru i pred Milerom su ponovo velika očekivanja. Beta Beta
"Idem polako. Sve će zavisiti od toga kakva će mi biti oprema i kako ću se osećati. Postoje stvari o kojima je sada vrlo rano pričati. Možda će mi cilj biti osvajanje Kristalnog globusa, ali postoje mnogi faktori koji mogu da utiču na to“.
Sa 32 pobede, Miler je po trijumfima trenutno drugi među aktuelnim skijašima, iza Austrijanca Benjamina Rajha. Ipak, od svih tih pobeda, američki skijaš ne može da se odluči za jednu za koju može da kaže da je njegova najbolja.
„Nekada mislim da je to jedna, ponekad druga. Drage su mi pobede iz Zeldena, Kranjske Gore i Šladminga, ne mogu da se odlučim koja je najbolja“, rekao je Bodi Miler za B92.
Od brojnih koncerta s ovogodišnjeg repertoara izdvajaju se nastupi Massima Savića 16. jula, grupe The beat fleet TBF iz Hrvatske 19. jula, Harisa Džinovića 21. jula, Edina Ede Pandura s gostima koji će obilježiti 35 godina diskografske kuće "Sarajevodisk" 26. jula, te Burhana Šabana 24. jula.