U knjizi na više od 400 strana Laušević piše o svom životu prije i poslije tragedije 1993. godine kada je u svađi u kafani u Podgorici ubio dvije i ranio jednu osobu, zbog čega je osuđen na 13 godina zatvora.
U stanju smo decenijama, da ne kažem vijekovima, prolaziti, pa i spoticati se o neke značajne, recimo, kulturološke detalje, a ne biti ih svjesni, sve dok ne naiđe neki ’stranac’ (svjetski putnik, publicista, sveštenik) koji to ’iz prve’ uočava! Takvi smo po prirodi.
Mediokriteti i poltroni, netalentovani, uvek su nastojali da se prišljamče političkim strukturama. Postajali nekakvi savetnici. A toga ima i danas. Doduše, onda je to bio sirotinjski poltronizam, sad je na visokom nivou. Rekla sam nekima koji su na vlasti da je blasfemija uzimati umetnike za savetnike! U čemu mi njih da savetujemo? Zato preporučujem političarima da se oslobode bremena svog plemena.
Robert Perišić jedan je od onih likova na književnoj sceni koji kao da ima sve: uspješan je pisac, dugogodišnji književni kritičar u prilici objavljivati svoje kritike relativno širokoj publici i za to, gle čuda, biti plaćen, a odnedavno i književni aktivist posvećen borbi za prava pisaca. Malo toga mu se može, dakle, spočitnuti – ne može ga se diskreditirati kao kritičara jer je loš pisac i ne može mu se zamjeriti da je kao situirani književnik zaboravio na svoje ne baš tako sretne kolege.
Mendoza, miljenik festivala, angažovao je francusku zvijezdu Izabel Iper da mu glumi humanitarnu radnicu koju kidnapuju islamski ekstremisti u filmu "Captive".
U svijetu filma ujedinjena Europa je već postala stvarnost. Filmovi su sjajan način da se ljudi međusobno približe. Sadrže emocije, uče nas o sebi, ali i drugima, o tome što nas razdvaja, ali i može ujediniti. U ovo doba krize, treba podsjetiti na to da Europa nije samo birokracija, tržište, ekonomija i politika. Europa je zajednica, unija, kultura. Da se više ulaže u kulturu i o njoj vodi računa, imali bismo zdraviju Europu.
Sve te fantazije ovdje su na jednom mjestu, u filmu koji je pravo navijačko ispunjenje snova, pod jednim nezgodnim uvjetom - a to je da ste navijač bejzbola. Naime, film Bennetta Millera toliko je impregniran bejzbolskim slengom, toliko prekrcan stvarnim osobama i rekonstrukcijama utakmica, da se bilo tko tko nije verziran u najameričkiji sport u kinu osjeća pomalo poput nepozvanog uljeza.