Kada saniramo ono neiživljeno, a ono je i sada ono još uvijek bolno življeno, morat ćemo odlučiti: svatko svojim identitarnim putom ili opet u neki zajednički kulturni identitet. Simultanost identiteta ili put k zajedničkom nadidentitetu? Ili – i jedno i drugo?! Kako god bilo, opet će nas čekati pitanja jezika, vjere, povijesne znanosti, mita, običaja, kuhinje, kulture stanovanja, stvaralaštva...
Nedavno je u prepunoj sali multipleksa Palas održana premijera filma „32.decembar“, prvog „našeg filma u našim bioskopima“. Film je snimljen sa banjalučkim glumcima od strane banjalučkih autora Republičkim novcem. Prepuna je bila sala svi posjetioci su dobili ulaznice, biće nešto od toga! Sjajno, tako treba nastaviti!
Je li Marxova analiza društvenih odnosa ispravna ili promašena? Je li uistinu točno predvidio krizu kapitalizma? Veliki ideolog, promašeni znanstvenik ili genijalni vidovnjak? Karl Marx se svojim životnim djelom "Kapital" trajno urezao u povijest čovječanstva. Je li njegova analiza društvenih odnosa ispravna ili promašena?
Sa nasilnim raspadom SFR Jugoslavije, početkom poslednje decenije prošlog veka, raspao se i "jugoslovenski" film. To naravno ne znači da se filmska umetnost izgubila sa ovih prostora (festivali poput ovog nesumnjivo dokazuju upravo suprotno) ali je opstanak pa i identitet te umetnosti bio ozbiljno doveden u pitanje. Stoga se sa može tvrditi da je ono čime su se filmski stvaraoci (mada, svakako, ne samo oni) tokom proteklih desetak godina bavili bilo novo otkrivanje samih sebe u novonastalim okolnostima, u jednoj neprivlačnoj stvarnosti u kojoj smo našli bez da smo je ikada želeli.
Sasvim obično veče. Nešto neobičnije vreme odlaska u bioskop. Izuzetno neobična projekcija, a da smo toga svesni prije prvog kadra. Nervozno prigovoramo najavnim scenama željni da otpočne prvi banjalučki film.
Narodno pozorište u Banjaluci ipak održava poetiku koja nije dodvoravanje već aktivno pozivanje na promišljanje i edukovanje publike. Ono je borba protiv pasivnosti današnjeg gledaoca.
Zijah Sokolović je prvi put izveo svoju predstavu GLUMAC...JE GLUMAC...JE GLUMAC 30. marta 1978. godine. Predstavu sam prvi put vidjela 23. oktobra 2009. godine u Banjaluci. Dakle, u trenutku kad je gledam, zajedno sa još dvjesta duša u sali GP Jazavca, ona je razigrana, pametna, duhovita, gorka, uzbudljiva, plemenita, neodoljiva i hrabra 31- ogodišnja gospođica. Osvojila je mnoge scene, i ostala nezavisna, svoja, najviše Zijahova, pomalo naša – koliko smo je kadri prigrliti i zaroniti u njene dubine.
Holandija- "zemlja obećana"- sinonim za slobodu (pre svega seksualnih, rasnih kao i nepostajanje zabrane za upotrebu raznolikih narkotika) nije bila dovoljna i za Paula Verhoevena, koji je nakon petnaestogodišnje uspešne rediteljske karijere u svojoj domovini odlučio da pređe preko Velike bare, u nadi, kao i mnogi pre njega (Lang, Hitchcock, Forman...) da će dostići svetsku slavu, a usput promeniti okoštali način razmišljanja velikih holivudskih producenata. U slučaju Verhoevena novac je bio manje-više sporedna kategorija.