Mediokriteti i poltroni, netalentovani, uvek su nastojali da se prišljamče političkim strukturama. Postajali nekakvi savetnici. A toga ima i danas. Doduše, onda je to bio sirotinjski poltronizam, sad je na visokom nivou. Rekla sam nekima koji su na vlasti da je blasfemija uzimati umetnike za savetnike! U čemu mi njih da savetujemo? Zato preporučujem političarima da se oslobode bremena svog plemena.
Robert Perišić jedan je od onih likova na književnoj sceni koji kao da ima sve: uspješan je pisac, dugogodišnji književni kritičar u prilici objavljivati svoje kritike relativno širokoj publici i za to, gle čuda, biti plaćen, a odnedavno i književni aktivist posvećen borbi za prava pisaca. Malo toga mu se može, dakle, spočitnuti – ne može ga se diskreditirati kao kritičara jer je loš pisac i ne može mu se zamjeriti da je kao situirani književnik zaboravio na svoje ne baš tako sretne kolege.
Retrospektiva “Slatko nasilje” nazvana je po istoimenom videu iz 1974. godine. Ispod crnih traka, koje simboliziraju zatvorske rešetke, na ekranu, izmjenjuju se propagandni filmovi Titovog Trećeg puta s reklamama za Coca-Colu i druge, običnim građanima tada teško dostižne, simbole glamuroznog života na Zapadu. Video kritički progovara o životu u medijski induciranom konzumerističkom zatvoru neispunjenih želja.
Program konkursa „Fotografija godine BiH“ za 2011. godinu, osim izbora najboljih fotografija BiH iz pet kategorija, Priroda, Ljudi, Grad, Novinska i Kreativna fotografija, koje će biti proglašene na centralnoj izložbi projekta, obogaćen je i sa dvije izložbe fotografija te čak četiri radionice.
Objavljivanje ovog dnevnika izazvalo je veliko zanimanje širom svijeta jer Ponovno rođena obiluje svim elemetima Sontaginog pisanja - iznimnom ozbiljnošću, zapanjujućom autoritativnošću, netolerancijom licemjerja kao i njenom vlastitom ranjivošću.
U svijetu filma ujedinjena Europa je već postala stvarnost. Filmovi su sjajan način da se ljudi međusobno približe. Sadrže emocije, uče nas o sebi, ali i drugima, o tome što nas razdvaja, ali i može ujediniti. U ovo doba krize, treba podsjetiti na to da Europa nije samo birokracija, tržište, ekonomija i politika. Europa je zajednica, unija, kultura. Da se više ulaže u kulturu i o njoj vodi računa, imali bismo zdraviju Europu.
Sve te fantazije ovdje su na jednom mjestu, u filmu koji je pravo navijačko ispunjenje snova, pod jednim nezgodnim uvjetom - a to je da ste navijač bejzbola. Naime, film Bennetta Millera toliko je impregniran bejzbolskim slengom, toliko prekrcan stvarnim osobama i rekonstrukcijama utakmica, da se bilo tko tko nije verziran u najameričkiji sport u kinu osjeća pomalo poput nepozvanog uljeza.
Ja zaista ne mislim da su ljudi loši i zatucani, ali jesu podložni manipulaciji. Tako da se stalno traži neko novo “gorivo” za mržnju – “četnici” više nisu u “modi”, “purgeri” još uvijek “odrađuju posao”, ali slabo, pa haj'mo stoga ubaciti pedere “u igru”. No, ovo gorivo nije neiscrpno, narod se uvijek sjeti, srećom, kome, na kraju, treba j.... mater. Nadam se da je tako, pa će, uskoro gorjeti i te jahte i porschei. Socijalistička revolucija je iza ugla, nedavno sam rekao da me početak ovog stoljeća podsjeća na početak prošlog - umjesto atentata na okrunjene glave počet će atentati na tajkune i direktore banaka...