Ljudi koji su, uslovno rečeno, na neki način uspešni, integrisani, moraju da imaju te mogućnosti u sebi, te druge vrste širine, takvog pogleda na svet. Ja ga makar imam i mislim da se ljudima mora pomagati, kao i našoj državi. To je, po meni, jako važno, a tu vrstu delatnosti svrstao bih pod kategoriju društvene odgovornosti koja je kod nas tako retka pojava.
Čudan lik, taj Cohen. Kad je Elvis osvojio svijet, godinu dana stariji pjesnik iz Montreala još je vjerovao u tiskane zbirke pjesama, premda danas priznaje da bi volio da je napisao “Roll over Beethoven and tell Tchaikovsky the news”, stihove Chucka Berryja.
Francuski režiser, koji iza sebe ima špijunsku parodiju "OSS 117", doslovno je bio nepoznat u Holivudu dok nije snimio "The Artist", crno-bijeli film koji je već bio favorit na raznim festivalima.
Nestajanje duha iz kulture je globalan proces. Pre svega kultura je postala produkcija kao i svaka druga, njeni produkti se prodaju i kupuju kao i svaka druga roba. Ekonomska kriza je pokazala da i razvijene zemlje prvo žrtvuju kulturu tj prepuštaju je tržištu. Dakako tamo se to manifestuje manje bolno jer njihove institucije kulture funkcionišu daleko bolje nego naše i jer su bogatiji. Mi smo izgubili jedan model iz socijalizma, nismo pronašli nov model, ekonomska kriza je ovde postalo trajno stanje a izgubili smo gerilsku funkciju koju je kultura imala devedesetih opirući se besmislu ratova, nacionalizma i jednoj antikulturnoj vlasti. Tako da je u kulturi sve manje duha, on se seli u privatnost i na margine interneta.
Zemlja je živa, planeta, voda, proteini i DNK su živi. To tvrdi nova teorija o postanku, evoluciji i prirodi života i time ujedno objedinjuje sve dosadašnje teorije života, u svim njegovim segmentima.
Usamljenost deteta je strašno stanje, i velikim delom je posledica usamljenosti odraslih. I to uprkos činjenici da su sredstva komunikacije razvijena gotovo da savršenstva. Kvar se nalazi negde na dubljim nivoima...
Ovaj čin je direktna poruka javnosti, ne samo kulturnoj i intelektualnoj, nego ukupnoj, da mora da pazi šta priča. To je neka vrsta latentnog, neobjavljenog vanrednog stanja i po porukama koje se šalju i po načinu na koji se sprovodi – bez procedure, bez ikakvih dokazivanja, preskakanjem nadležnog ministra prilikom glasanja o mojoj smeni. To zaista podseća na neka vremena za koja smo verovali da se nikad više nakon uspostavljanja demokratije neće vratiti. Izgleda da se, nažalost, vraćaju.