Generacijama unazad fudbal je imao velemajstore koji su potezima, golovima, asistencijama uveseljavali sve ljubitelje ovog sporta. Današnja generacija ima čast da uživa u čarolijama Lionela Mesija, za kojeg mnogi smatraju da je najbolji igrač u istoriji.
Predrag Stojaković je rekao zbogom košarci. Tridesetčetvorogodišnji srpski košarkaš odlučio je da okonča karijeru poslije 13 godina provedenih u NBA ligi i osvojenog šampionskog prstena.
U knjizi na više od 400 strana Laušević piše o svom životu prije i poslije tragedije 1993. godine kada je u svađi u kafani u Podgorici ubio dvije i ranio jednu osobu, zbog čega je osuđen na 13 godina zatvora.
U stanju smo decenijama, da ne kažem vijekovima, prolaziti, pa i spoticati se o neke značajne, recimo, kulturološke detalje, a ne biti ih svjesni, sve dok ne naiđe neki ’stranac’ (svjetski putnik, publicista, sveštenik) koji to ’iz prve’ uočava! Takvi smo po prirodi.
Mediokriteti i poltroni, netalentovani, uvek su nastojali da se prišljamče političkim strukturama. Postajali nekakvi savetnici. A toga ima i danas. Doduše, onda je to bio sirotinjski poltronizam, sad je na visokom nivou. Rekla sam nekima koji su na vlasti da je blasfemija uzimati umetnike za savetnike! U čemu mi njih da savetujemo? Zato preporučujem političarima da se oslobode bremena svog plemena.
Robert Perišić jedan je od onih likova na književnoj sceni koji kao da ima sve: uspješan je pisac, dugogodišnji književni kritičar u prilici objavljivati svoje kritike relativno širokoj publici i za to, gle čuda, biti plaćen, a odnedavno i književni aktivist posvećen borbi za prava pisaca. Malo toga mu se može, dakle, spočitnuti – ne može ga se diskreditirati kao kritičara jer je loš pisac i ne može mu se zamjeriti da je kao situirani književnik zaboravio na svoje ne baš tako sretne kolege.