U knjizi na više od 400 strana Laušević piše o svom životu prije i poslije tragedije 1993. godine kada je u svađi u kafani u Podgorici ubio dvije i ranio jednu osobu, zbog čega je osuđen na 13 godina zatvora.
U stanju smo decenijama, da ne kažem vijekovima, prolaziti, pa i spoticati se o neke značajne, recimo, kulturološke detalje, a ne biti ih svjesni, sve dok ne naiđe neki ’stranac’ (svjetski putnik, publicista, sveštenik) koji to ’iz prve’ uočava! Takvi smo po prirodi.
Mediokriteti i poltroni, netalentovani, uvek su nastojali da se prišljamče političkim strukturama. Postajali nekakvi savetnici. A toga ima i danas. Doduše, onda je to bio sirotinjski poltronizam, sad je na visokom nivou. Rekla sam nekima koji su na vlasti da je blasfemija uzimati umetnike za savetnike! U čemu mi njih da savetujemo? Zato preporučujem političarima da se oslobode bremena svog plemena.
Robert Perišić jedan je od onih likova na književnoj sceni koji kao da ima sve: uspješan je pisac, dugogodišnji književni kritičar u prilici objavljivati svoje kritike relativno širokoj publici i za to, gle čuda, biti plaćen, a odnedavno i književni aktivist posvećen borbi za prava pisaca. Malo toga mu se može, dakle, spočitnuti – ne može ga se diskreditirati kao kritičara jer je loš pisac i ne može mu se zamjeriti da je kao situirani književnik zaboravio na svoje ne baš tako sretne kolege.
Retrospektiva “Slatko nasilje” nazvana je po istoimenom videu iz 1974. godine. Ispod crnih traka, koje simboliziraju zatvorske rešetke, na ekranu, izmjenjuju se propagandni filmovi Titovog Trećeg puta s reklamama za Coca-Colu i druge, običnim građanima tada teško dostižne, simbole glamuroznog života na Zapadu. Video kritički progovara o životu u medijski induciranom konzumerističkom zatvoru neispunjenih želja.
Program konkursa „Fotografija godine BiH“ za 2011. godinu, osim izbora najboljih fotografija BiH iz pet kategorija, Priroda, Ljudi, Grad, Novinska i Kreativna fotografija, koje će biti proglašene na centralnoj izložbi projekta, obogaćen je i sa dvije izložbe fotografija te čak četiri radionice.
Objavljivanje ovog dnevnika izazvalo je veliko zanimanje širom svijeta jer Ponovno rođena obiluje svim elemetima Sontaginog pisanja - iznimnom ozbiljnošću, zapanjujućom autoritativnošću, netolerancijom licemjerja kao i njenom vlastitom ranjivošću.