Baka me je kod kuće pelcovala protiv svakog sličnog verovanja, jer je preživela dva svetska rata, austrijsku i nemačku okupaciju, i građanski rat, i ko će znati kakve još nesreće koje su snašle našu porodicu u prethodnom veku. Ona se, poput moje majke, nije nadala ničemu dobrom od budućnosti – samo većoj bedi, novim bombama i još strašnijoj patnji. Nijedna od njih nije verovala u zagrobni život, iako su poticale iz stare svešteničke porodice.
Živimo u svetu u kome rešenja za velike probleme mogu da se pronađu samo na međunarodnom nivou. Samo male probleme možemo da rešavamo kod kuće.Lako je starcu poput mene da kaže šta treba da se radi. Mnogo je teže mladima da se zaista založe za promene. Ali najgori stav je ravnodušnost.
Vreme u kome danas živimo, i o kojem stalno toliko govorimo kao o teškom i nemoralnom, zaista je porušilo mnoge vrednosti, naročito, instituciju profesora. Ljudi koji obavljaju jedan od najodgovornijih poslova, na mnogo načina nemaju poštovanje - prvo, rade za besmislene novce, a sada su učenici i njihovi roditelji dobili neka posebna prava. Neretko čujem da đaci šamaraju profesore, da se neke folk dive javno žale na nastavnike, pa onda su tu i neki donatori škola koji traže da njihova deca imamu poseban tretman.
Regionalni festival "Krokodil" organizovao je 15. juna, kao svoj prateći program, okrugli sto u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju posvećen budućnosti Evropljana i zajedničke Evrope.
Poljska je bolje otvorila susret te je dominirala početnih 20 minuta. Nakon toga su Česi preuzeli kontrolu, a trud im se isplazio u 72. minuti kada je Jiraček zabio za veliko slavlje
Po mom mišljenju, revolt je, bez obzira na to da li se i na koji način manifestuje, u potkožnom tkivu svih ljudi koji su, stasavajući u posleratnom vremenu, na početku svoje „trke” ostali bez tla pod nogama. U društvima bez sistema vrednosti, u kojima su sposobni nepoželjni jer ugrožavaju one koji egzistiraju na sveopštem nefunkcionisanju zajednica utemeljenih na kriminalu i stranačkoj kontroli mehanizama vlasti. ...
Mislim da je bezobzirni egoizam vlasti kao i onih koji su na dnu, svakog pojedinca, vezan za ovo tlo, za ovo podneblje, neovisno o tome kako zovemo svoju naciju i gdje su nam državne granice. To je duboko u našim genima, neokrznuto putuje kroz generacije, baš kao i uvjerenje da moramo pokorno slušati što god stiže odozgo