Dvadeset druga dodjela evropskih MTV nagrada (EMA) održana je sinoć u Frankfurtu u znaku američkih zvijezda Džastina Bibera i Tejlor Svift koji su pobijedili u po tri kategorije.
Popularni glumac Ljubomir Bandović sa radošću iščekuje beogradsku premijeru filma "Smrt čoveka na Balkanu", mada je, kako je rekao u intervjuu Tanjugu, bio skeptičan kada je dobio poziv od reditelja i scenariste Miroslava Momčilovića.
Tin Ujević još za života postao je legendom. Njegov pjesnički opus, kako ističu istoričari književnosti, osebujna je sinteza klasičnog i novog, evropskog modernizma i domaće književne tradicije, zasigurno najbogatiji i najslojevitiji u hrvatskoj književnosti. Objavljena djela: "Lelek sebra""Kolajna""Auto na korzu""Ojađeno zvono""Skalpel kaosa""Ljudi za vratima gostionice""Žedan kamen na studencu".
Danas živim u zemlji koja ima malo aerodroma, koja nema mora i u čijim rijekama ima sve manje pastrmki, lipljana i rakova. Živim u zemlji u kojoj neko valjda mora da ugasi svjetlo da bi ga neko, možda, nekada ponovo upalio. Upaliće ga neko ko će jednoga dana možda na Internetu naći šifru filma i kad ga dešifruje tamo će pisati: BILA JEDNOM JEDNA ZEMLJA.
Za Jugoslavijom ne žalim, ono što je propalo moralo je propasti. Ili je moralo dotrajati, budući da Jugoslavija i nije trajala tako kratko. Mislim da se o toj zemlji, o Jugoslaviji, ne bi smjelo govoriti u isključivim kategorijama, ili crno ili bijelo. Bila nam je dobra dok je postojala i bila nam je grozna, jer je u načinu njezina postojanja bio upisan i način njezina nestanka. Ali jedno se mora imati na umu: Jugoslavija je bila uvažavana europska država, kao Jugoslaveni bili smo u toku sa svim europskim kulturnim i političkim modama i trendovima, kao Jugoslaveni bili smo u središtu pažnje. Danas, u svojim malim, ojađenim zemljama, mi smo sasvim drugorazredni, mi smo provincijalci, građani trećega svijeta.
Gore, u loži, Srđan Ivanišević visi na rubu srčanog udara, a trener Mario Tudor već je dobrih pola sata klinički lud. Nikola Pilić jedini se, krajnjim naporom, nekako drži na okupu. Hiljadu i pol kilometara južnije, svih dvjesto pedeset hiljada Splićana oduzeto gleda u televizore, ako je tko od infarkta i umro, nitko ga ne dira. Zvat će pogrebnika kad završi meč. Samo dvije osobe u cijelom gradu ne gledaju prijenos: na drugom katu jedne kuće na Mejama, nervozna domaćica u kuhinji priprema ručak, a kćerka joj je pod tabletama za smirenje, zaključana u sobi. U Londonu, njezin brat na mreži zove ball-boya i traži lopticu kojom je maloprije pogodio as.
Kreativnost je u glavi, srcu, duši, ne bih ta dva puta odvajala. Barem kod mene to nisu dva svijeta. I kad slikam, crtam ili kolažiram, razmišljam trodimenzionalno, prostorno, i to je kauzalnost. Radeći skulpturu nastojim, bez nametanja, stvoriti 360 skladnih, dobro postavljenih crteža u svakom rotirajućem stupnju.