Naše doba nije zlatno upravo zbog takvih likova koje ni motkom ne možeš otjerati sa javne scene; ''njihovo vrijeme'' neće proći dok ne iščeznu uslijed kakve prirodne katastrofe poput dinosaurusa. Ili dok studenti ne napuste amfiteatar
Politička imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija nisu u skladu sa evropskim standardima koji se promoviraju i nastoje primijeniti gdje god je to moguće.
I griješe oni koji misle da će, ne znam, činjenica da će Bosanaca-i-Hercegovaca na popisu možda biti više nego, recimo, Hrvata išta promijeniti. I Jugoslovena je u SFRJ 1991. bilo više nego Crnogoraca, pa nikom ništa. I u današnjoj BiH neki koji se izjašnjavaju kao Crnogorci su na visokim funkcijama (recimo, Igor Radojičić), a Jugoslovena nema ni za lijeka. A kad je riječ o rezultatima budućeg bh. popisa 2013. godine, mene lično zapravo najviše zanima jedan podatak: Koliko će biti Jugoslovena?
No, dok je Milorad Dodik, lider SNSD-a, iako vidno zauzet ugošćavanjem stranih ambasadora u Banjoj Luci, našao vremena da – s partijskom i ujedno delegacijom Republike Srpske (ma šta to značilo) – trkne do Mostara, SDPBiH je presavio tabak ne krijući opredjeljenje da se za sporazum bori uvredama i napadima na baš svakog ko naglas izgovori (ne)opravdanu kritiku na laktaški papir ovjeren u sarajevskoj Alipašinoj ulici. Jedini koji je zadržao pravo da sporazumu redovito, iz dana u dan, dodaje istu onu argumentaciju na koju se esdepeovci obrušavaju jeste sami drugopotpisani, tj. Milorad Dodik?!
I nemojte zaboravit napomenit dici da se u petak lipo obuku i ponesu iz doma krunice!' Uče su zapiljile se u nju sa lakšom tupajom. Dića je rekla: 'U petak ćemo se svi učenici i nastavno osoblje skupit tuto kompleto u školskoj dvorani da zajedno gledamo prenos i čekamo presudu našim generalima!' Onda je uča Bruna pitala: 'Kojim generalima?' Dića je zarežala: 'Zna se kojim generalima, Bruna! Našim herojima domovinskog rata koji čekaju presudu suda u Hagu!' Uče su i dalje gledale u diću sa tupajom. Onda je uča Smilja pitala: 'Šta je to sud u Hagu?' Onda je uča Bruna pitala: 'Šta je to domovinski rat?'
Fasade nebodera titraju u ritmu porno-folka. Komesarke s novinarskim diplomama formatiraju naciju u gabarite malog ekrana. Oznojene tetovaže pamte se duže od Pikasovih slika. Poezija preživljava samo u skandiranju. Bilbordovane poluistine preplavljuju naselja kao naftne mrlje jata delfina. Misli ne prelaze dužinu tvitera. Kamere u školskim dvorištima svjedoče o porazu prosvjete. Sa izbornih plakata smiješe se posmrtne maske nesuđenih glumaca. Teletabisi probavljaju mozgiće mezimačadi. Prvaci pozorišnih scena odazivaju se na imena likova iz sapunica.Bilmezi ne razlikuju čitulje od glasačkih listića.
Da, nedostaje mi onaj žar s kojim smo vjerovali da će rat ipak proći, da ću užas od rata dovijeka pamtiti i da u miru, ako ikad dođe, nikad, nikad, baš nikad neću biti nesretna jer nema ničeg goreg od rata. Danas mi mir teško pada na želudac. Moja razigrana, musava dječica postala su ogorčeni ljudi kojima se ne piše dobro. Moje prijateljice iz Jadrolinije, vrsne pletačice, pomrle su od bolesti ili umiru od gladi.
Presuda Aleksandri Ljubi, jer je prijateljicu predstavila kao sestru, snažan je, gotovo srednjevjekovan, nalog čovjekovoj savjesti. Sud je svakoga od nas, baš poput rimske inkvizicije, naveo da se zagledamo u svoju dušu, pa da razmislimo jesmo li, možda, počinili neko zlodjelo, koje na vagi hrvatskoga pravosuđa teži osam mjeseci robije i otkaz na poslu. Ako nam je Ljubino zlodjelo mjera, a mora nam mjerom biti, jer vještica će biti spaljena samo zbog onoga zbog čega će vještica biti spaljena, tada će baš svatko, osim notornog idiota ili netom ispovjeđenog pedofila i mamojebca, s užasom shvatiti kako je učinio nešto što teži barem – osam mjeseci
“Treće krilo” je mistička i pesnička figura: u apokaliptičkoj književnosti simbolizira Egipat (drugo krilo je Grčka), ali postoji naravno i četvrto krilo, jer je reč o zamišljenome čudovištu, zmaju, koje je slika Aleksandrovog carstva.