Naš posao kao odgajatelja... Postoje neke stvari koje znamo da možemo učiniti. I moramo bolje. Evaluacija, moramo započeti s djecom ranije, moramo osigurati podršku mladim ljudima. Moramo im pružiti sve moguće prilike! To, dakle, moramo učiniti! Ali, te inovacije... ta ideja da moramo nastaviti inovirati sve dok ne razjasnimo u potpunosti tu znanost... To je apsolutno ključno.
"Propaganda je namjerni, sistematični pokušaj da se oblikuje percepcija, manipuliše spoznaja i usmjeri ponašanje kako bi se postigao učinak kojem teži propagandist"
Prošlo je 20 godina. Međutim, rane te vrste ne zaceljuju lako. Stari most u Mostaru imao je funkciju koja je bila humanistička, historijska, civilna, vezao je dvije strane rijeke Neretve. Bilo je svojevremeno kroz povijest dijelova grada u kojima je bilo više Muslimana/Bošnjaka, u kojima je bilo više Srba ili Hrvata.
Djetinjstva su nam bila začinjena nestašicama osnovnih živežnih namirnica, vožnjom automobila po principu par-nepar, zadesila nas je 'Šuvarova reforma školstva', zadnja smo generacija koja je morala u JNA, a odmah potom i u Domovinski rat. Pogodila nas je i Tuđmanova vlast, pljačkaška privatizacija te Sanader i dovršenje pljačke. Ali moju generaciju mediji ne nazivaju „osujećenom generacijom“, iako se danas u 41. godini s diplomom diplomiranog ekonomiste i statusom branitelja teško mogu nadati da ću ikad više naći stalan posao.
Na to je replicirao jedan od najprisutnijih i najpoznatijih anonimnih (zvuči kao drveno gvožđe, ali ne na internetu!) komentatora tog portala, utvrdivši da Tijanić nije umro nego – crk(a)o. Da, baš tako piše: crkao. I ta se verbalna crkotina, podržana i od drugih komentatora, kočoperi na tom virtuelnom mestu svih ovih dana, i kočoperiće se zauvek: u izvesnom smislu, vreme njenog poluraspada duže je od onog plutonijumskog. A i radijacijsko dejstvo joj je jače.
Da, braćo i sestre, homilija: oštru i neuvijenu, ali bolno točnu ocjenu kako se cijelom ujdurmom oko zdravstvenog odgoja i referenduma o ustavnoj definiciji braka Hrvatima “umjesto zdravog odgoja nameće ideologija pranja mozga i zatupljivanja savjesti”, u svojoj je homiliji o blagdanu Svih Svetih na Mirogoju izrekao, naime, pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić.
“Daleko je zemlja Bosna… ” – baš bi bilo dobro ponovno čuti lijepu međimursku. Ne znam pamti li je itko? Internet šuti, ništa ne govori, pomislit ću da sam je izmislio, da te Bosne, toga milog fantoma, ni u pjesmi nema.
Djeca, kao što zna svako ko ih ima, najbolje uče na primjerima. Tri mlade Tuzlanke su, vidimo, lekciju o stvarnosti savladale i prešle na praktičnu nastavu, pokazavši se kao odlične učenice i buduće probitačne građanke društva u kojem se u svakom zlu, na kraju, vidi neko dobro za one što zlo čine pred očima i mobitelima uplašenih ili od svakog osjećaja solidarnosti i pravednosti operiranih promatrača koji, kada već nemaju dovoljno snage da tuku, perverzno uživaju u promatranju batinanja drugih.
decenije su bile potrebne da bi mi iz dupeta došlo u glavu, to jest da bih povezao neke stvari. Primetio sam tako jednog dana u časovima dokolice da države koje puno ulažu u sport vole da prave međunarodna sranja i da na kraju propadaju.