De ste, Srbi, pardon, građani Srbije? Leto, bleja, a? El vam lepo? Nema problema i to? Ja nešto ne pratim vesti, pošto je nepraćenje vesti nešto najbliže zenu do čega savremeni građanin Srbije može doći bez da otera sve u pičku materinu i povuče se u neku keliju da od kanala gleda samo svoj pupak.
Ne otvara Kerum, shvatili ste, u Kaštel Štafiliću svoj prvi dućan zato što vi nemate gdje kupiti indonezijsku tunjevinu, niti ona glupača u podrum silazi zato što je znatiželjna. Već zato što vi to volite.
Potrebno je mnogo loše volje i još više intelektualnog nepoštenja da se u tim idejama nađe nešto sporno. Jer one u potpunosti, i sasvim ravnopravno, pripadaju emancipatorskim pokretima prošlog veka.
Kao što sam i obećao, evo još slika iz Gaze. Ne zaboravite Gazu! Naročito sada kada Netanjahuove kopnene trupe nameravaju da je konačno razore. Fizički i psihički.
Neko je u medijima uleteo sa formulom “kraći put”, i sada odjekuje sa svih strana: sud za ljudska prava u Strazburu je “izabrao kraći put” u argumentaciji i dodelio pravdu hiljadama štediša Ljubljanske banke u Bosni i Hercegovini i u drugim nekadašnjim sastavljajućim republikama bivše zajedničke države.
Stalno to susrećem u svojoj ordinaciji. Roditelji dolaze sa djecom kojoj ljekar nije stvarno potreban; samo su blago prehlađena ili im je već bolje. Kada ih pitam zašto su došli, odgovor je jednostavan: vrtić.
Kraljevina južnoslovenskih naroda Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine i zvanično imenom Jugoslavija) zamenila je 19. to jest 3. januara 1919. godine Julijanski kalendar Gregorijanskim, koji je u zapadnim delovima nove države već bio u upotrebi, potirući nepodudarnost između dve realnosti.