Kolumne

De ste, Srbi, pardon, građani Srbije? Leto, bleja, a? El vam lepo? Nema problema i to? Ja nešto ne pratim vesti, pošto je nepraćenje vesti nešto najbliže zenu do čega savremeni građanin Srbije može doći bez da otera sve u pičku materinu i povuče se u neku keliju da od kanala gleda samo svoj pupak.

Iz Pariza ljuto Levy cvili, selite se sarajevski imbecili… (Nepoznati pjesnik iz okoline Sarajeva, 21. vijek)

Kad se promolite kroz posljednji tunel pred vama će se kao dozreli hercegovački šipak raspuknuti mostarska dolina sa suncem kakvog ćete rijetko igdje više vidjeti.

Kada je Snouden prvi put govorio za Gardijan pre godinu dana u Hong Kongu, bio je izgužvan, neočešljan, u farmerkama i majici.

Potrebno je mnogo loše volje i još više intelektualnog nepoštenja da se u tim idejama nađe nešto sporno. Jer one u potpunosti, i sasvim ravnopravno, pripadaju emancipatorskim pokretima prošlog veka.

Kao što sam i obećao, evo još slika iz Gaze. Ne zaboravite Gazu! Naročito sada kada Netanjahuove kopnene trupe nameravaju da je konačno razore. Fizički i psihički.

Ne otvara Kerum, shvatili ste, u Kaštel Štafiliću svoj prvi dućan zato što vi nemate gdje kupiti indonezijsku tunjevinu, niti ona glupača u podrum silazi zato što je znatiželjna. Već zato što vi to volite.

Neko je u medijima uleteo sa formulom “kraći put”, i sada odjekuje sa svih strana: sud za ljudska prava u Strazburu je “izabrao kraći put” u argumentaciji i dodelio pravdu hiljadama štediša Ljubljanske banke u Bosni i Hercegovini i u drugim nekadašnjim sastavljajućim republikama bivše zajedničke države.

Ova nedelja je počela vestima o apokalipsi, koje nisu imale nikakve veze sa činjenicom da je Svetsko prvenstvo završeno.