Prošlog tjedna istakao sam da umjetnost i propaganda nisu nikada potpuno odijeljene i da je to ono što smatramo čistim estetičkim sudovima uvijek do određene mjere iskrivljeno moralnim, političkim ili religioznim sklonostima.
Korisnici Facebooka moraće da stave na raspolaganje još više ličnih podataka. To se može prihvati ili prestati da se koristi ta mreža. Sve je jasnije da je korišćenje Facebooka „ugovor sa đavolom“, smatra Matijas fon Hajn.
I da, mi koji smo rasli uz Keminu “Sarajevo ljubavi moja”, još uvijek sanjamo o Sarajevu, bilo gdje da krenemo, i čekamo u povratku sa “nekom čežnjom” svjetla grada, ali ne ovog današnjeg, nego nekog davnog, ljepšeg, boljeg...
Evo, zašto ja upravo to naglašavam? Zato jer je Hegel, tu na prvih dvadesetak stranica ovog spisa, na temelju kojih ja pravim razliku između spekulacije i filozofije, par excellence spekulativni mislilac, i — to moram reći otvoreno — on je pod utjecajem Fichtea i svojega prijatelja Schellinga, a poslije toga imamo kod njega neke druge stvari zbog kojih onda tvrdim da Hegel ide drugim putem.
Donošenje ovakvog zakona je degradirajuće po društvo ne samo u političkom pogledu već i u svakom drugom pogledu jer takva praksa ne dozvoljava razvijanje individualne ljudske jedinke u punom kapacitetu.