Kolumne

Tekst koji aktualizira trenutnu mostarsku problematiku sadržanu u neodržavanju lokalnih izbora tri godine.

Vidite, nije mi namera da sugerišem kako je običaj laganja pretrpeo bilo kakvo propadanje ili da je nečim ometen – ne, jer je Laž, kao vrlina, kao načelo, večna; Laž, kao zabava, kao uteha, kao utočište u trenutku kada nam je neophodna, četvrta gracija, deseta muza, čovekov najbolji i najsigurniji prijatelj, jeste besmrtna, i sa zemlje ne može nestati dok ovaj klub postoji.

Dete kao statusni simbol? Nemoguće! Ne verujete? Mislite da tome služe samo Ajfonovi i skijanja u Sent Moricu. Međutim…

Dete počinje odustajanjem od izražavanja svoga osećanja, a završava odustajanjem od samoga tog osećanja.

Kad bi došla strana flota, ingleška, mi dica čekali bi mornare i vodili ih u kurbe, sve smo već znali, di su one grezije, a di su fine, čiste, skupje.

Ne bi onda bilo nekakve zle ćirilice, četnika koji hoće svoja prava, azilanata sirijskih koji smrde po granicama.

Tako šupačkih i bijednih epizoda kao što su današnje - kad se Srbijom šire glasine kako azijski izbjeglice siluju, pljačkaju i pale, Makedonija na njih šalje vojsku s dugim cijevima, a Hrvatska im poručuje im da se vrate odakle su došli – malo je stoga u cjelokupnoj suvremenoj povijesti tih naroda...

Onih dana kada sam dolazio na svijet, godina je bila 1966, Jugoslavija je već podijelila pasoše svima (ili skoro svima) koji su ih tražili, i započinjala je kratka i plodonosna era gastarbajtera.

Pitanje kao filozofski problem izvire iz čuđenja. »Jer iz čuđenja su ljudi, kako sada tako i prije, počeli filozofirati.. .«