“Ovo je život, Božo”, uzdahnuo je tada Dragan osvrćući se oko sebe: “Hrvatska zastava, slika Franje Tuđmana, hrvatski grb, glasačka kutija, lista za Sabor…” “Ne seri, Drago, nego ubacuj u kutiju”, trgnuo ga je u to Božo Ljubić, “pa da stignemo na otvaranje radova na kanalizaciji u Bijakovićima i konzultacije oko slučaja Sejdić-Finci!”
Kruži vic Banjalukom, kako je Dodik pozvao predsjednika druge po snazi partije u RS-u na sastanak, pa se pred Milinim kabinetom našli Marko Pavić i Vukota Govedarica.
O odluci predstavnika stožerne bošnjačke stranke da se jedna škola u Sarajevu nazove po ustaškom i nacističkog apologetu, o propadanju intelektualne elite – i svih nas s njima
Bila mi je pružena prilika da, uz komentarisanje filma “Licem u lice” Branka Bauera, za Obrazovni program RTS2 kažem šta mislim o samoupravljanju. Blagonaklonost voditeljke ipak nije mogla da otkloni uobičajenu stisku s vremenom uz samoskraćivanje izlaganja. Stekao sam utisak da tema zaslužuje obradu u pismenoj, konzistentnijoj formi.
„Nisam ni u jednom momentu osjetila da su mi dali podršku, da su me žalili, da kažu: „Žao mi je“. Ne! Nego sam čak čula da su govorili „Šta je tražila to je i dobila“. To boli“.
Zbog ovih nagrađenih "srpskih heroja", pobijeno je i zatrto sve nesrpsko sa istoka Bosne, počinjen je genocid i na kraju, ti isti "heroji" su napravili najveći egzodus baš svog naroda iz Visoke Krajine i Sarajeva. I sad im se narod ćutke klanja, a aktuelna pragmatičarsko-nacionalistička Dodikova haranga dodjeljuje nekakve zahvalnice.
Zemlja za nas' pomaže da razumijemo kako je Balkan mjesto na kojem je potreban planinski masiv živaca, rijeka rada, brdo strpljenja i cijela šuma mira da bi uživali na njemu.