Kolumne

Jedini rat onaj u kojem se borimo za što više poljubaca naše djece. I jedina eskalacija nereda nek se desi na krevetu s voljenom osobom.

Nije Dragan Čović, član Predsjedništva BH, taj koji bi trebao štititi ustavni položaj države na čijem je čelu. On je hrvatski član kolektivnog šefa države, zadužen da štiti (samo) interese hrvatskog naroda. Ništa što se dešava na prostoru Republike Srpske, još od birvaktilskog Karadžić- Bobana iz Graza, ni na koji način ne može naškoditi hrvatskim interesima u BiH

Čini se da ljudi u Bosni i Hercegovini imaju beskrajno puno vremena, života i snage jer su spremni da sve to podrede glupostima. Dok se mediji i dio javnosti bave 9. januarom, koalicijama, i drugim političkim igrarijama i besmislicama, svijet oko nas se raspada.

Kolinda Grabar-Kitarović dvadeset se godina kasnije gura među turiste - strpljivo čekajući da se onaj autobus penzionera iz Koreje sa selfie-štapovima izreda kraj ograde - kako bi s Bijelom kućom u pozadini dala izjavu za HTV i objasnila gdje je uopće bila sve ove dane.

Ko će tebe Emire shvatiti da pričaš u metafori? Dok ti našem čovjeku objasniš šta je metafora, ode u rodni kraj i ti i pola Balkana.

To je on cvrkutao na proslavi Dana Republike Srpske: „RS je postavljena na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na krvi za ime Božje, to je vječno i neprolazno.“

I uopšte, atmosfera trijumfalnog kurčenja i ćeranja inata bez mnogo pokrića obeležila je gotovo na isti način - ponajviše nalik seoskoj priredbi - i ovo obeležavanje godišnjice RS

Evolucijska pesma Tomislava Nikolića sa svečane akademije u Banja Luci o ljudskom napretku, zmiji i drvetu.

Prije četrdesetak godina, kad smo mi imali četrnaest, predsjednik države je bila ozbiljna stvar: tri dana se Bijela kuća uređivala i usisavala, prala su se stakla i kosio travnjak, a Mister President pred ogledalom u kupatilu satima je vježbao pozdravni govor, učeći na onom kvrgavom europskom jeziku reći „dobrodošli“.