HomeKolumne

Kolumne

Đuro Šušnjić: Davati ne znači gubiti

Dame i gospodo, nikada nisam dobio nikakvu nagradu, pa sam molio boga da me mimoiđe i ona na dan strašnog suda. Radujem se ovoj nagradi, jer je prva i jedina.

Miljenko Jergović: Moć države da od lojalnog građanina stvori neprijatelja

Dana 22. rujna 1967. bio je petak, kao što će i ove, 2017. godine, 22. rujna biti petak. Tog dana je, prije točno pedeset godina, iz Saveza sovjetskih pisaca istjeran Aleksandar Solženjicin.

Viktor Ivančić: Blogoreja

Todorić pokazuje simptome tipične kapitalističke senilnosti. Međutim, u previše političkih šupaka se on morao uvući kako bi trasirao svoj ‘put do uspjeha’, da bi poslije svega – samo zbog toga što je mnoštvo političara u međuvremenu rovarilo kroz njegovo debelo crijevo – taj rudarski posao bio olako zaboravljen

„To“: Šta nedostaje novoj ekranizaciji Kingovog romana

U romanu je ceo univerzum ispao iz zgloba. Čudovište je proizvod kosmičkog zla. A novi To je film u kojem se obična deca bore protiv nekog klovna koji je zaposeo njihov grad.

Mario Kopić: Tri stupa pakla

Uz Izvore totalitarizma Hannah Arendt
- OGLAS -

Budizam i nasilje

Monah Viratu je inspirator poslednjeg etničkog čišćenja u Mjanmaru. Tajms ga opisuje kao „lice budističkog terora“, a Amartja Sen progone Rohindža muslimana naziva „puzećim genocidom“.

Bilježnica Robija K.: Sestra Mjuriel

„Preživili ste teški infrakt, moj šjor! Sad se morate strogo pazit! Gotovo je sa zajebancijom! Najvažnije od svega je da se ne smite zbog ničeg uzbuđivat! Kapito?“

Ko je žena koja je vratila desničare u Bundestag: Lezbejka, majka dvoje dece, koja živi sa partnerkom imigrantkinjom

Za vreme kampanje Vajdel je izašla iz svojih naoko uglađenih okvira pa je tako govorila o Šuldkultu, pozvala kancelarku Merkel da prestane da se izvinjava zbog nacističkih zločina, a spomenula je u nekoliko navrata i kako bi joj sudila zbog nepoštovanja zakona tokom izbegličke krize

Imam dvadeset i jednu i želim sve da vas napustim (Oproštajno pismo)

Zatvaram oči i sanjam. Sanjam kako odlazim daleko odavde. Negdje, a ne vidim najjasnije gdje. Ali se nadam da je svjetlo koje vidim na kraju tunela stvarno, izgrađeno od mnoštva sićušnih atoma, blještavo kao svjetlo svemirskog i vječno žutog sunca, svjetlo iz onih poput mora svjetlucavih priča, a ne tek moja zamisao o idealnoj sreći.

NAJNOVIJE