Ima li išta besmislenije u Republici Srpskoj od opozicije koja nudi ruku pomirenja vlasti, koja bježi iz skupštine, koja zuji kao muva bez glave, koja ne zna da li bi piškila ili kakila?!
„Meni je teško prihvatiti činjenicu da bi netko mogao biti proglašen ratnim zločincem, čak i ako je počinio zločin u ratu“, izjavio je tako u rujnu 1996. Slobodan Praljak, u intervjuu Nedjeljnoj Dalmaciji
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Kako je sam skromno govorio, nije on uradio nikakvo herojsko djelo. Tako je bio vaspitan, tako odgajan i tako usmjeren. Kakvi fatalni nedostaci, za kazan zla u kome živimo!
Kada sam tog dalekog 28. januara 1993. godine napustila grad koji sam voljela, bila sam ubjeđena da će sve trajati svega mjesec, dva i da ćemo uspjeti naći zajednički jezik. U kakvoj sam zabludi bila!